Aktualno

‘ULICAMA GRADA’ BORISA NJAVRA Priča je to o čeljadi i duši Grada!

Grad nisu samo Zidine, dvori i tvrđe mu, Grad je čeljad njegova, čeljad koja mu čini dušu, daje sebe i od njega čini Grad – napisao je književnik i novinar Boris Njavro u posljednjoj kolumni ‘Ulicama moga Grada’, koja je u našem tjedniku objavljena netom pred Festu sv. Vlaha 2017. godine. Njegova ‘lutanja’ ulicama Grada, u kojima je poput kroničara bilježio i objavljivao brojne priče, sjećanja, uspomene, ali i aktualne trenutke i događaje, trajala su skoro devet godina. I sve to okrunio je knjigom koja će dubrovačkoj čeljadi biti predstavljena uoči ovogodišnje Parčeve feste, 1. veljače. — Knjiga ‘Ulicama Grada’ zapravo je neki poveći zbir rubrika ili kolumni, kako vam drago, mojih tekstova koje sam u nastajanju zvao ‘Ulicama moga Grada’. To mi je bilo malo pretjerano ‘posvojno’ jer ovaj Grad pripada svima, posebno čeljadi mu, a naravno, malim dijelom, nadam se i vjerujem i meni. Stoga sam naslov ‘skratio’. Počeo sam u ‘Dubrovačkom vjesniku’, tamo ih je objavljeno dvadesetak, bile su kraće, tek kartica teksta, objavljivane su neredovno, jer njihova tadašnja glavna urednica nije baš davala značaj tome, niti je imala osjećaj za naš Grad. To me je sve malo ljutilo te sam nakon nekoliko dugih i lijepih godina od tamo prešao u DuList u paketu s tom rubrikom, u kojem sam ovu priču priveo kraju i na tome vam hvala. Ukupno je napisano 399 tekstova, u knjizi ih je nešto malo manje, jer su vezane, imaju redoslijed i teško je to bilo skraćivati. Uz tekstove u knjizi je oko dvije tisuće fotografija, što nekih davnih crno-bijelih, koje su mi davali moji sugovornici, što novijih koje sam snimao u nastajanju. Ukupno je čak 800 stranica i knjiga je zapravo nešto kao monografija o Gradu, nešto kao kronika događanja kroz devet godina, uz sjećanja skoro pa kroz povijest Dubrovnika. Skoro tri godine smo sve to sređivali, pripremali, ispravljali… te posebna i velika zahvala Vinku Rožiću za strpljenje, a i za sjajno učinjen taj tehničko dizajnerski dio posla – priča nam za početak Boris Njavro.

Kako su nastale prve ‘Ulice’ i što Vas je potaknulo na ovakav tip kolumne?
Nastale su kao neki nastavak razgovora s čeljadi Grada objavljenih u ‘Grad u điru’. Tu je bilo lijepih, ali osobnih priča, ali nešto je nedostajalo, dio Grada, ulica, ostala čeljad koja su se tek spominjala u tim razgovorima. To je bila priča s čeljadi, njihova osobna. I svi su oni slagalica svega u Gradu. A, ovo je priča o Gradu, ulicama mu, kantunima, placetama, portunima, ali i o čeljadi, o duši Grada koja, dok je živa, bit će i Grad – Grad! I tako je krenulo, kao kraći zapisi, iz ulice u ulicu, iz osobnih sjećanja do ove velike priče o Gradu. Slagalica se lagano poslagala. Uvijek bih nosio sa sobom neki papirić, zapisivao razne priče, zgode, likove Grada, po betulama, na skalinima, na Peskariji i Porporeli po klupama. Znali bi mi iz balice u điru Gradom i dobacivat’ ‘Piši, zapiši…nek’ ostane nešto!’

Čega i koga ste se sve dotaknuli u svojim zapisima?
Čeljadi Grada i njihovih života, koji dotiču mnoge važne stvari, mjesta i događaje našeg Grada. Jer oni su Grad, ona istinska duša mu. Svaki od njih je dio Grada, kockica koja ga i čini Gradom. Od obrta, glazbe, sporta, ljubavi, događanja, čega sve ne. Ovdje je povijest gradnje Grada, raznih sportova: vaterpolo, boks, košarka…, kazališta, veljuna, ma – svega.

Kojim ste redoslijedom obilazili Grad, ulice mu?
Zapravo slučajno krenuo sam iza Gospe, kako starija čeljad Grada zove Katedralu. Bilo je to 2009., u vrijeme aktivnosti udruge Nazbilj, škeraca koji su nastajali u Karmenu i kod Srđana Kere. Družili smo se, lumpovali, zezali. I opet slučajno, Ulica Ilije Sarake, iza Gospe, baš u dane kad je zahvaljujući tom velikom liku naše povijesti nastala samostalna Dubrovačka Republika. A onda me krenulo, placete, ulice, priča po betulama…

Jeste li lako dolazili do sugovornika i informacija i kakve su bile reakcije ljudi na krajnji ‘proizvod’?
Pa jesam! Znam svaki kantun Grada, svaku ulicu, ali znam i puno ljudi u Gradu, možda i skoro sve. Već s prvim tekstovima ljudi su prepoznali što želim i vjerovali su mi. To je bilo najvažnije, to povjerenje. I onda krene priča koja je zapisana u knjizi. U zahvali u knjizi zahvaljujem svima, ali posebno onima koji su me zaista ‘vodili’: Periša Farčić kroz Karmen, Joško Šimunović dalje preko Jezuita, Iga Muhoberac kroz Svetu Mariju, Igor Žuvela Iza Roka, a na Prijeko me uveo i proveo veliki gospar i veliki lik Grada, naš Orlando kako mu ‘tepamo’, Tomislav Šuljak te gore prema Minčeti Zore Brajević. Posebna zahvala ide trojici najvećih i meni najvažnijih za mnoge podatke koji su mi trebali, a to su znani nam prof. Tomislav Kuljiš, akademik i zaljubljenik u Dubrovnik Luko Paljetak te nevjerojatni Tomislav Šuljak, koji Grad zna u dušu. Velika pomoć oko značenja mnogih riječi i izraza bio mi je i mladi onomastik i lingvist, dr. Domagoj Vidović, koji je uz Paljetka napisao i predgovor knjizi.

Što Vam je kroz sve ove godine bilo najteže?
Kad bi otišao, partio netko od onih o kojima sam pisao; Čile, Vlaho Kemija, Krešo Nikić, Marko Brešković, Farac, Aljoša, Ćejo…

Skupili ste i vrijednu arhivu starih fotografija. Hoće li one možda jednog dana biti dijelom neke izložbe o životu u Gradu?
Skupilo se zaista jako vrijednih fotografija. Moji sugovornici su mi ih davali iz obiteljskih albuma, vadili iz škrabica, iz onih kutija za cipele u kojima su ih čuvali. Puno toga sam snimio i sam, dok je priča nastajala. Svima hvala, a posebno Srećku Jakšiću, koji mi je dao neke izuzetno vrijedne fotografije. Tako je ova knjiga zapravo i foto izložba života čeljadi Grada. Vezano za sve te fotografije, a i moje tekstove, ljutim i tužnim me čini kad vidim kako ih sve ove godine bezobrazno ‘preuzimaju’ i objavljuju kao svoje, bez navođenja ‘izvora’. Strašno! Zbog toga sam i u knjizi kao moto napisao onu izreku velikog Nikole Tesle: ‘Ne ljutim se što su pokrali moje ideje, već što nisu imali svoje!’

Koja Vam je kolumna najviše prirasla srcu?
Zadnja, naslovljena ‘Stradun’, jer je to bio i kraj priče, kraj đira Gradom i ulicama mu. I kako sam toga bio svjestan, u taj tekst sam ‘morao’ ubaciti sve možda propušteno, sve sabrati još jednom i zaokružiti, završiti priču. I napisao sam je kao kad završavaš nešto lijepo što je došlo kraju. Da, možda i ta priča o Puljizima Grada! Valjda prvi put tako iscrpno o toj temi, čak me i veliki, nažalost pokojni, akademik Nenad Vekarić tu pohvalio te tražio da pišem knjigu o toj temi.

U svojim ste kolumnama pisali o brojnim legendama našeg Grada, no mnogi su nas kroz ove godine napustili, partili su… Gubimo li s njihovim odlaskom identitet Grada?
Vjerujem da sam barem spomenuo, a o mnogima i dosta toga zapisao, o tim legendama, velikanima Grada. Velikim po načinu mišljenja, pristupu životu. Odlaskom svakog od njih, odlazi i dio Grada, kamen po kamen te lijepe školjke. S njima se gubi i identitet, ona originalnost koju smo imali u svim njihovim škercima, po tim betulama, u điru Gradom. Evo, za sada zadnji, veliki lik Grada i obilježje mu, naš Sergio, Srđan Hrnić. Đir Gradom prazan je bez njega i svih prije njega kojih više nema, a moj imenik u mobitelu sve je prazniji.

Ima li među mlađom čeljadi svojevrsnih nasljednika?
Naravno, naći će se već netko, za koju godinu. Jer za koju godinu ću možda i ja za nekoga bit’ priča, kao lik koji je s olovkom i papirom obilazio Grad i zapisivao svašta nešto po betulama s balicom.

Svjedoci smo zatvaranja i brojnih legendarnih dubrovačkih betula, što smo time izgubili?
To je ono najtužnije. Betule su bile mjesto okupljanja čeljadi, mjesto pjesme, pića, ića, škerca. U njima su nastajale ideje, priče, legende, veljuni, teme novinara, ma sve! E, njih više nema. Iskreno, tek Klub pomoraca, Klub invalida i Primo. I veži ga tu. A, kako više nema mjesta za okupit’ se, sresti prijatelja i balicu bez dogovora s mobitelima, sve je manje i razloga za druženje, a sve više za ostati sam i gledati kako vrijeme prolazi. Jer, u suvernirnicama se ne možemo nalaziti, za restorane nemamo solde, a tamo nas i ne žele, kao što nas ne žele u ovom ludilu za zaradom. Lijepo i za sva vremena je rekao Tomislav Šuljak: ‘Dubrovnik živi od turizma, ali turizam će uništiti Grad!’

Hoće li se život u Gradu kakav je nekad bio u skoro vrijeme pamtiti samo po Vašim kolumnama i kroz memoriju ljudi koji ga se još sjećaju?
Starija i neka srednja generacija ima svoja sjećanja, često na nešto čega više nema oko nas, prije svega mladosti im i odrastanja u Gradu, od ljudi do mjesta. Mlađi ovog našeg vremena će se za koliko već godina isto tako sjećati svoga nekog davnog doba, svoje mladosti i radosti. Svatko ima pravo na svoja sjećanja. Vrijeme čini svoje, prolazi neminovno, ‘Život je putovanje, dani prolaze!’ kako piše u klaustru Male braće. Ovaj neki život i vrijeme koje se ponajviše zapisuje u ovoj knjizi zapravo su zapis sjećanja jedne generacije i vjerujem da će ovako ostati zauvijek zapisana kao spomen na puno toga čega više nema.

Koliko se po Vama Grad, ali i čeljad mu, promijenio od prvih ‘Ulica’ do danas?
Sve se mijenja pa i mi. Dok sam zapisivao sve te papiriće dolazilo je do nekih promjena, neki dragi ljudi o kojima sam već pisao, odlazili su, partili nam, kako znamo reći u Gradu. Zatvarale bi se neke naše betule, butige, mijenjalo se puno toga i u tim godinama moga đira. Taj moj završni tekst, ‘Stradun’, zapravo je i moj osvrt i moja poruka za kraj, tu spominjem to čime se Dubrovnik dičio i zbog čega je bio poštivan kroz stoljeća, a to je mjera za sve i sklad, skladnost života, gradnje, odnosa među ljudima. To se nažalost mijenja i to zapravo nestaje. Postali smo Grad bez mjere i sklada, tek s pohlepom za suludom zaradom. A to je kraj.

Možemo li uskoro očekivati novi projekt, novu kolumnu?
Nek’ sve ovo dobro prođe pa ćemo pronaći neku novu temu za zapisat’, a u ovom našem Gradu ima ih i te kako.

U subotu svi u Slobodu!
Knjiga ‘Ulicama Grada’ predstavlja se 1. veljače, uoči Feste sv. Vlaha. Predgovor su napisali akademik Luko Paljetak i, kako ističe sam Njavro, ‘budući akademik’ Domagoj Vidović. Pogovor, jednu ljupku crticu podrške, govori nam Njavro, napisao je Tomislav Šuljak. Program će voditi Jelica Čučević sa svojim Kolarinima uz sudjelovanje klapa Kaše i Kolafjaka. O knjizi će govoriti akademik Luko Paljetak i Tomislav Šuljak, a prikazat će se i neki ekskluzivni snimci znanih likova Grada, prvi put…

Pročitajte još

UOČI TEMATSKE SJEDNICE ŽUPANIJE Uršić: ‘CGO Lučino razdolje je znanstveno-ekološka sramota!’

Dulist

VJEŽBA U KOMOLCU Vatrogasci i djelatnici ACI marine gasili požar na jedrilici

Dulist

‘BRAVO, NEVIO! Uz pohvalnicu završio i drugi razred

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija