Natrag
11.12.2018 01:15

facebook

twitter

google

rss

dulist

U SJEĆANJE NA AKADEMIKA VEKARIĆA Lijepa večer uz predstavljanje knjiga Zavoda za povijesne znanosti HAZU Dubrovnik

30.11.2018 @ 22:00 Dulist Kultura
18;18

Podijelite:

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku u saloči ljetnikovca Sorkočević predstavila je plodove svog godišnjeg rada, četiri djela, te svoje Anale i njihovu englesku verziju – Dubrovnik Annals.

Događaj je upriličen u spomen na nedavno preminulog voditelja Zavoda akademika Nenada Vekarića koji je na njegovom čelu bio gotovo 30 godina. Nekoliko riječi članovi kazali su i o knjigama koje su u nakladi Zavoda prije koji dan ugledale danje svjetlo.

Posrijedi je, među ostalim, djelo “Od mora do mramora” autora Antuna Koncula, ujedno 28. monografija niza “Povijest stanovništva Dubrovnika i okolice”, povijesno-demografska studija u čijem žarištu je povijesno katolička župa Gradac u periodu od 18. so početka 20. stoljeća. Studija, naime, donosi podatke o životu u župi po naseljima, popis svih imena i prezimena s brojem nositelja i mnoštvom drugih zanimljivosti.

– Od mora do mramora, od Repa do Vukorepa, župa Gradac nalazila se na tromeđi Osmanskog carstva, Mletačke i Dubrovačke Republike. Taj položaj na nesigurnoj granici između dvije velesile koje su ratovale stoljećima i jedne minijaturne državice obilježilo je kretanje stanovništva i posredno razvoj tog kraja. Dubrovačko područje predstavljalo je jedino i trajno utočište za homogeno katoličko stanovništvo gradačke župe koje se sklanjalo podjednako od hajduka i uskoka koliko od nasilja osmanske provenijencije. Pomnim pregledom gradačkih prezimena može se ustanoviti da brojni Dubrovčani imaju gradačke korijene. Posljedica je to seljenja pojedinaca i čitavih obitelji na gospodarsko razvijenije dubrovačko područje u potrazi za mirom i blagostanjem – kazala je dr. sc. Rina Kralj Brassard.

Pak knjiga docentice Ivane Brković na Filozofskom fakultetu u Zagrebu „Političko i sveto“ tematizira hrvatsku književnost 17. stoljeća, dakle baroka koji se oslanja na starijoj pisanoj riječi. Autorica promatra hrvatsku književnost baroka kroz naočale prostornog identiteta, usredotočuje se na razdoblje poprilično uspješno u poetskim dosezima, Dubrovnik i njegove epičare 17. stoljeća – kanonska djela hrvatske književnosti, pa će tako za Gundulićevu Dubravku reći će da je bila ‘društveno mobilizacijska optimistička ideološki izrazito potentna slika Dubrave’.

– Važnost i specifičnost ove knjige upravo je u metodologiji autoričinog istraživačkog putovanja kroz književnost, autentični i imaginarni prostor na kojem poviješću, antropologijom, urbanizmom, topografijom, etnologijom i geografijom potvrđuje da je identitet prostora unutar granice Republike činilo političko i sveto, dok alteritetni politički prostor, granični teritorij i područja izvan sigurnih dubrovačkih granica slobode nose negativno značenje. U književnom smislu prostori straha, nesigurnosti, nasilja i lakomosti, nevjere i grijeha suprotstavljeni su slobodi, utočištu i miru skladne Dubrave koju opjevaše pjesnici 17. stoljeća – objasnila je dr. sc. Slavica Stojan.

‘Dosta je reći u Rimu’ Nikše Varezića koncentrira se na odnos Dubrovnika i Rima tijekom 16. i 17 stoljeća. U opsežnoj studiji u preko 300 stranica, Varezić donosi jasnu i iscrpnu analizu, utemeljenu na ne samo na dubrovačkim već i dokumentima iz vatikanskog arhiva. Ona vrlo jasno predstavlja geopolitički okvir, odnosno međusobne interese koji su oblikovali odnose Rima Dubrovnika. Za Dubrovčane papa je bio važan zaštitnik, prvenstveno od mletačkih pretenzija, ali i gospodarski faktor te arbiter u čestim napetostima s lokalnom crkvom. S druge strane, Dubrovnik je za papu bio država od iznimne važnosti katolička enklava na rubu osmanskog Balkana.

– Papinstvo je bilo jedan od najčvršćih saveznika Dubrovnika tijekom čitavog Novog vijeka. Ipak, kako to Varezić upozorava, taj odnos mijenjao se kroz vrijeme. Dok je papa još u 16. stoljeću arbitar europske politike, u 17. njegov utjecaj slabi pa se Dubrovnik morao okrenuti drugom zaštitniku – austrijskim Habsburgovcima. Varezić uvjerljivo pokazuje mehanizme dubrovačkog lobiranja, agente u Rimu, mreže ljudi i kontakata, njihovu diplomatsku retoriku kao i metodu slanja pisama i povjerljivih informacija između Dubrovnika i Rima. Osobitu pažnju autor posvećuje nekima od najvećih imena dubrovačke diplomacije – pomalo zaboravljenom Petru Beneši koji je imao sjajnu karijeru u Kuriji postavši čak državnim tajnikom Svete stolice i naravno, njegovom nećaku Stjepu Gradiću, utjecajnom diplomat i kustosu apostolske knjižnice. Varezić, također, donosi mnogo dragocjenih podataka o djelatnosti kardinala Francesca Barberinija koji je preko pola stoljeća bio protektor Republike, a ključnu ulogu odigrao je pri obnovi Grada nakon Velike trešnje – ispričao je o sadržaju knjige dr. sc. Lovro Kunčević.

Godine 1546. Dubrovčani dopuštaju Židovima naseljavanje unutar gradskih bedema, na korištenje im davaju im nekoliko kuća u Lojarskoj, danas Žudioskoj ulici, te dvije godine nakon u njoj nastaje Dubrovački geto. Ta je godina prijelomnica za dubrovačke Židove, a ona je ujedno i početak razvoja istraživanja židovskih rodova u Dubrovniku u knjizi dr. sc. Vesne Miović. Nije bilo lako istražiti demografski aspekt židovske zajednice u Dubrovniku, niti rekonstruirati genealogiju židovskih rodova te je ova knjiga proizvod 20-godišnjeg rada na raznorodnim vrelima. Osim prepoznatih poznatih židovskih rodova, starosjedilačkog sefardskog ogranka, Miović donosi i one manje poznate levantinske te iz ogranka aškenaza.

– Primjerice, za obitelj Cohen, autorica je rekonstruirala genealogiju čak od devet generacija. Knjiga obuhvaća razdoblje od gotovo 400 godina, dakle od osnutka geta do 1940. kada završavaju matice dubrovačkih Židova. Kroz to poprilično dugo razdoblje, autorica je identificirala i detektirala oko 500 židovskih rodova. O svakom rodu donesena je kratka povijest, podrijetlo rodočelnika, najčešća zanimanja kojim su se bavili, mjesto stanovanja njihovih nositelja, vlasništvo nad nekretninama i pokretninama, ženidbene veze, sudske procese koji su bili pokrenuti protiv njih, državne povlastice i novčane potpore, međurodovske sukobe i svađe, konzulske, obavještajne i prevodilačke aktivnosti za Republiku pa sve do intimnih aspekata života poput tajnih ljubavi i preljuba – iznio je predstavljajući Židovske rodove u Dubrovniku dr. sc. Marinko Marić.

Također, govora je bilo o rezultatima četverogodišnjeg projekta Zavoda ‘Promjene kolektivnih i pojedinačnih identiteta u Dubrovačkoj Republici od kasnog Srednjeg vijeka do 19. stoljeća’ kojem je bio voditelj pokojni Nenad Vekarić. – U tom projektu ispitivali smo vjerske, društvene, etničke, političke i individualne aspekte identiteta Republike u jednom dugačkom razdoblju od gotovo 1000 godina. Na projektu je 16 znanstvenika. Već u samom početku taj je projekt pri procesu vrednovanja ocijenjen kao najboljim među projektima s područja humanističkih znanosti, a tako i po rezultatima rada mi smo ostvarili 14 znanstvenih monografija i 68 izvornih znanstvenih radova koji su objavljeni na hrvatskom i engleskom jeziku u renomiranim časopisima te kod vrlo prestižnih domaćih izdavača. Članovi projekta su sudjelovali na brojnim konferencijama u zemlji i inozemstvu – rekla je dr. sc. Zdenka Janeković Römer najavivši novi projekt radnog naslova ‘Tradicionalizam i inovacija u Dubrovačkoj Republici’.

ID

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana