Zatvara se Peskarija u starom gradskom portu.
Kako saznajemo, ta ribarnica koja je od pamtivijeka opskrbljivala Dubrovčane, a ponajviše stanovnike povijesne jezgre, svježom ribom i morskim plodovima, već neko vrijeme ne udovoljava postavljenim zahtjevima.
– Ulaskom u Europsku uniju potrebno je ispoštovati sve standarde koji se zahtijevaju, pogotovo sanitarne. Peskarija na žalost ne udovoljava tim standardima i za nju će biti jako jako teško, ili čak nemoguće, ishoditi dozvolu za rad. Proteklih mjesec dana bavimo se tim problemom. Inspekcija je bila tamo i napravila uvid. Oni su nas i potakli da nešto poduzmemo, jer su nam najavili kako rješenje neće biti pozitivno – rekao nam je Valentin Dujmović, direktor gradske tvrtke Sanitat d.o.o., koja upravlja tom ribarnicom. Svjestan je u najmanju ruku simboličkog značaja te ribarnice za građane.
Dujmović: Nismo odustali, ali…
– Zbog ljudi koji su navikli obilaziti Peskariju u Portu, pokrenuli smo proceduru kako bismo vidjeli možemo li barem nešto dobiti, ali to će biti jako jako teško, barem po signalima koje sam dobio i iz sanitarne inspekcije i drugih nadležnih službi. Međutim, još uvijek čekamo nekoliko odgovora pa ćemo onda odlučiti – ističe Dujmović.
Inače, prema službenoj internetskoj stranici Sanitata Peskarija ljeti radi od 6 do 14 sati, zimi od 6 do podne, a nedjeljom i državnim blagdanima od 6 do 11 sati. Ipak, veliku većinu vremena stoji prazna.
– Naši ribari imaju problem s Peskarijom, jer im je bitna ako žele nešto prodati, premda se to jako rijetko događa. S druge strane, to je i bio razlog zašto je u Gružu napravljena moderna ribarnica koja udovoljava svim uvjetima i standardima – objašnjava direktor Sanitata. Ističe kako je Peskariju nužno zatvoriti i zbog zakonske odgovornosti Sanitata.
– Kako smo Sanitat i ja kao direktor te tvrtke odgovorni za sve što se na Peskariji prodava, kao krajnje rješenje morat ćemo staviti ključ u bravu. Jer ako smo dopustili prodaju, a nekome se nešto dogodi zbog neispunjenih sanitarnih uvjeta, onda mi i odgovaramo za sve posljedice. Pokrenuli smo priču i zatražili mišljenja kako se ne bi doveli u problem i vjerujem kako ćemo do ljeta imati sve odgovore što i kako dalje – ističe Dujmović. To naravno poteže i pitanje moguće obnove i modernizacije Peskarije, na što Dujmović nudi očekivani odgovor.
– Sami znate kako to ide. Pojave se konzervatori i onda smo u problemu. Čekat ćemo stav nadležnih službi, da nam kažu što se uopće može napraviti – rekao je Dujmović, koji je svjestan da bi odluka o zatvaranju Peskarije, bez obzira što već dugo nije ono što je nekad bila, mogla izazvati nezadovoljstvo gradske čeljadi.
– To bi se vjerojatno moglo dogoditi, ali ovdje je riječ o sili zakona. Moram naglasiti kako mi još uvijek nismo odustali od Peskarije i pokušat ćemo učiniti apsolutno sve kako bismo je zadržali. Ali ona jednostavno ne ispunja sanitarne uvjete koje jedna ribarnica po zakonu mora imati – kaže Dujmović.
Potres, rat, restorani…
– Jedini zamjenski prostor je ribarnica u Gružu ili adaptacija nekog zatvorenog prostora, gdje imate ledomat, škrinju i sve drugo što zahtjeva prava ribarnica. U onom malom prostoru to je nemoguće. On se, koliko znam, koristio kao neki banak na kojem se prodavala riba čim bi se iskrcala s barke. Tu nema apsolutno ništa drugo. A i taj banak nije po zakonu, jer mora biti od rostfrei ili sličnog materijala, a ne kamena na kojem se zadržavaju bakterije i kojeg ne možete tek tako očistiti – objašnjava direktor Sanitata.
Podsjetimo, Peskarija je dubrovački puk ribom ospkrbljivala od pamtivijeka i uz pjacu na Gundulićevoj poljani bila svojevrsni ‘trbuh grada’. Međutim, iza potresa 1979. godine taj se prostor zbog obnove grada prenamjenjuje u skladište građevnog i inog materijala. Potom, 1990. godine Sanitat uspijeva iseliti ‘podstanare’, popravljen je krov i postavljena kovana željezna ograda. Uslijedio je rat, Peskarija je pretrpila oštećenja te je nakon obnove 1995. godine stavljena ponovno u funkciju prodaje ribe.
Ipak, vrijeme je učinilo svoje, Peskarija je bila poluprazna. Ribari su jedno vrijeme ribu prodavali na bancima na Pjaci, potom na karićima, na kraju je velika većina ulova završavala u dubrovačkim restoranima. Paralelno s tim dogodilo se i iseljavanje stanovnika povijesne jezgre, koji su ponajviše i gravitirali toj ribarnici. Dubrovčani su izgubili naviku odlaska na Peskariju, Grad Dubrovnik pola tog prostora dao je u najam, a ribari su svoj posao velikom većinom preselili u moderni prostor ribarnice u Gružu.
Peskarija je spala na jedno krilo s nekoliko kamenih banaka i par vaga, a tek pokoji ribar bi se tim prostorom zaista i služio za prodaju.