Natrag
19.12.2018 11:05

facebook

twitter

google

rss

dulist

U LAZARETIMA Predstava ‘Novela od Stanca’ ponovno na daskama!

15.3.2018 @ 7:31 Dulist Kultura

Podijelite:

U Lazaretima (Linđova lađa) subotu 17. ožujka u 20h održat će se predstava Novela od Stanca, Marina Držića, u režiji Paola Tišljarića.

Ulaznice po cijeni 30 kuna mogu se kupiti na ulazu prije početka predstave.

KAZALIŠNA DRUŽINA KOLARIN

Marin Držić:
Novela od Stanca

Režija, scenografija i izbor glazbe: Paolo Tišljarić
Kostimi: Tea Bašić
Savjetnica za jezik: Ivana Lovrić Jović
Dizajn vizualnih materijala: Davorin Erceg

Igraju:
Vlaho: Darija Mikulandra Žanetić
Miho: Tajana Martić
Dživo Pešica: Jelica Čučević
Stanac: Ante Tonći Đurković
Koza: Aida Machiedo
Vile: Barbara Lončarić Lučić, Marija Hrtica, Marinka Metković, Ana Knez/Jelena Maržić
Maskar: Petar Puljić Trajanje: 50 min

 

O DJELU:
NOVELA OD STANCA, najkraće djelo Marina Držića, (pokladna igra) pisano dvostruko rimovanim dvanaestercem u sedam prizora (316 stihova). Objavljeno je 1551. u knjizi Pjesni Marina Držića. Novela je prikazana u kući vlastelina Frana Marinova Kabužića na Pustijerni, na piru Martolice . Riječ nòvela iz naslova označava šalu, lakrdiju.
Gotovo je nevjerojatno da je u ovako kratkom djelu uspio vijerno donijeti događaj, koji se zbio jedne pokladne noći na Onofrijevoj fontani, u kojem se jasno očituju antiteze mladosti i starosti, sela i grada, fikcije i zbilje te život i karakter mladih dubrovačkih plemića i lakovjernost došljaka. Široka i šarolika Držićeva glazbena obrazovanost se očituje u brzini razgovora kroz dvostruko rimovane dvanaesterce koji pridonose ritmu zbivanja.
Prvi prizor Vraćajući se iz Duičine ulice – u kojoj su stanovale prostitutke – mladi plemić Vlaho nailazi na prijatelja Miha, a budući da se nisu prepoznali, Miho je gotovo nasrnuo na Vlaha, što potonji iskorištava da bi se narugao Mihu, njegovoj mladosti i neiskustvu, napominjući da mu je mač zahrđao.

Drugi prizor Njihov razgovor prekida dolazak noćnika, kojega u prvi mah ne prepoznaju pa hoće navaliti mačevima na njega. Ispostavlja se da je riječ o Dživu Pešici, preodjevenom u seljačku odjeću; poziva ih da mu se pridruže, jer »Vlahu ću njekomu novelu učinit«.

Treći prizor Dživo pita Stanca zašto je sam, a on mu otkriva da je sinoć stigao u grad trgovati, no nije ništa uspio prodati, a kako mu nitko nije dao prenoćište, došao je do fontane kako bi tu dočekao jutro. Dživo mu se predstavlja kao trgovac govedima iz Gacka, ističući svoje trgovačke vrline, a zatim mu kaže da je – kad je prvi put došao u grad – bio star, a sada je mlad. Na Stančevo čuđenje Dživo mu ispripovijeda kako je u Dubrovnik stigao na Ivanjdan, nije našao prenoćište pa je – isto kao i Stanac – legao uz fontanu. Uto je spazio vile kako plešu pokraj vode. Priključio im se u kolu i odvele su ga u svoje dvore, nakon čega se pomladio. Stanca zanima trava koju su Dživu dale vile, a on kaže da je riječ o bravi, koja rađa i ljeti i zimi te da će mu je donijeti vile, zato neka pazi da ne zaspi. Stanac uzdiše, želi se pomladiti, njegovoj supruzi Mioni to bi sigurno bilo drago. Nakon što ga Dživo još jednom upozori da se ne prepadne kad vile iziđu iz vode.

Četvrti prizor Dživo se vraća Vlahu i Mihu. Vlaho hoće poći kući, no Dživo ne pristaje, kaže da se zainteresirao za Stančevo kozle. Uto nailaze maskari koji idu na pir, a Dživo u trenutku odluči iskoristiti ih za šalu sa Stancem. Kad Miho predloži neka on s maskarima dogovori nòvelu, Dživo odbija i poziva ih da to zajedno učine.
Peti prizor Stanac zaziva vodene vile da se pojave i pomlade ga.

Šesti prizor Dolaze maskari preodjeveni kao vile, a jedna od njih Stancu nudi vodu koja će ga pomladiti. Zatim se vile dogovaraju da Stanca pretvore u magarca, pticu, paklenu napast i buhu, a on moli da to ne učine. Povjeri im da ima dvadesetogodišnju ženu kojoj bi bilo »u har« da joj se vrati mlad.

Sedmi prizor Pokraj njih prolazi druga skupina maskara, odjevenih kao vlasi, a vile ih pozivaju u kolo. Stanac ih gleda dok plešu. Vila maskare pita imaju li kakvu želju, a oni odgovaraju da bi voljeli nikad ne ostarjeti. U razgovor se upleće Stanac, moli vile neka ga već jednom pomlade, a ubrzo izbije prepirka između Stanca i na vlašku preodjevenih maskara komu će prvomu vile ispuniti želju. Glavna vila svima zapovjedi da šute; progovorit će tek kad ona to odobri. Zatim vile zazivaju zvijezde, biljni svijet, zemaljske i nebeske moći kako bi se Stanac pomladio. Nakon toga Stanca zavežu, obriju mu bradu, ocrne mu lice, ukradu kozle i torbu, ali mu za robu ostave novac i pobjegnu. Stanac shvaća prijevaru i zaziva upomoć.

SVEVREMENI DRŽIĆ
Kod Držića je gotovo sve svevremeno, njegova djela i teme, njegov život. Vjerojatno da i danas prođe svojim gradom plijenio bi pažnju jer rijetkost je biti tako svestran i zanimljiv kao on, biti književnik, producent, redatelj, glumac, okupljati kazališne družine, glazbenik (orgulje, gusle, svirale, leut, violine – današnji kontrabas, kordina, kornet – vrsta trublje, klavičembalo, harfa), znati nekoliko svjetskih jezika, putovati, biti buntovnik, svećenik, rektor, zamalo i urotnik… Njegove likove možemo poistovjetiti s današnjim ljudima, njegove intrige i razmišljanja možemo pronaći i u našim životima, njegove osude politike, ljudskih mana i slabosti možemo primijeniti i mi…

Od doba kada je i sam glumio u svojim predstavama do danas, nebrojene su izvedbe njegovih djela. Bilo da mu se djela postavljaju u originalu ili se moderniziraju, Držić je Držić, jučer, danas i sutra. Virtuozno je kritizirao društvo, ljudske slabosti i mane, a cijelo vrijeme ne zaboravljajući da mora biti zabavljač svoje publike.
Ne omalovažavajući druge pisce tog razdoblja, ali i općenito pisce kroz povijest književnosti, književnost bi imala drukčiji tok, smisao i važnost da nije bilo izuzetnog lika i djela Marina Držića. Zaključiti se može samo jedno: koje siromaštvo bi vladalo i u književnosti i u općoj kulturi da u povijesti nije postojao jedan Marin Držić.

On nas i danas čeka na svakom koraku. Bilo da prolazimo ulicom koja nosi njegovo ime, odlazimo u kazalište koje postavlja njegovo djelo, bilo da kroz život srećemo ljude «nazbilj i nahvao», Marin Držić – Vidra je uvijek i svugdje oko nas. I danas nas uveseljava svojim djelima, i danas kritizira, i danas se nalazimo u njegovim likovima, zazivamo sreću, maštamo o pomlađivanju i služimo se njegovim mislima i rečenicama. Ljudi nazbilj i nahvao, amor koji nije amor, hvalisavci i lakovjernici postoje i žive danas među nama.

 

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana