Nakon dvanaest projekcija u otvorenim prostorima, ‘Sjećanja grada’ Hrvoja Juvančića prvi su put, onaj 13., prikazana u Kinu Sloboda ove subote navečer. Juvančić je svoja 13. ‘Sjećanja grada’ želio sugrađanima pokazati upravo izvan turističke sezone kako bi im pružio ekskluzivan dubrovački kulturni sadržaj u razdobljima s manje javnih događanja. Projekt prikupljanja i javnog prikazivanja arhivske građe o Dubrovniku ‘Sjećanje grada’ osim novog načina prikazivanja prije dvije je godine uz povijesne dobio i nove, suvremene teme. Proširio je opseg svog djelovanja pa tako osim prikupljanja arhivske građe o Gradu, ‘Sjećanje grada’ od 2017. godine počinje stvarati i vlastite vizualne dokumente, odnosno buduću arhivu života Dubrovnika kroz niz novostvorenih dokumentarnih i umjetničkih filmova u sklopu projekta ‘24 sata’. Osnovna ideja toga filmskog i digitalnog formata jest da se snimi 20-minutni film ili umjetnički video rad o životu suvremenog Dubrovnika unutar 24 sata, koliko mora trajati i samo snimanje. Kada se film završi, prikazuje se u sklopu ‘Sjećanja grada’ te se zatim stavlja na Internet kao novostvorena arhiva Dubrovnika.
Ove godine autor i organizator ‘Sjećanja grada’ Hrvoje Juvančić pozvao je na suradnju jednog od najuglednijih hrvatskih dokumentarista Branka Ištvančića koji je uz pomoć scenarista Nikše Kušelja stvorio iznimno zanimljiv klasični dokumentarni film ‘Anonimno jato’. Uz premijeru ovog filma, Dubrovčani su imali priliku uživati i u projekciji Juvančićeve desetominutne minijature o gradu nekad i sad naslova ‘Grad i mravi’ te ‘Sjećanje grada: Stradun u koloru’. Nakon projekcije filma Juvančić je publici objasnio zbog čega je filmu dao naslov upravo ‘Grad i mravi’.
-Puno promatram i razmišljam o Dubrovniku. Tako sam promatrajući grad shvatio da živimo u njemu 60, 70 godina, prođemo, zatim dođu novi ljudi i tako se sve odvija stotinama godina. Grad tu stoji, a mi smo k’o mravi. On stoji, mi se mijenjamo. Ono što bih želio jest da uz onu memoriju koju imamo, stvorimo i neku današnju memoriju. Prije su bila poznata sva mjesta na kojima se izlazilo, a ona očito danas više ne funkcioniraju na isti način. Trebali bismo stvoriti nešto novo da bi se oko toga ponovno okupljali – istaknuo je Hrvoje Juvančić.
U svome dokumentarcu ‘Anonimno jato’ poznati hrvatski dokumentarist Branko Ištvančić prati priču ihtiologa dr. sc. Nikše Glavića i Vedrane Divić, žene koja svako jutro čisti ribu na placi u Gružu, a istaknuo je izvrsnu suradnju koju je na ovome filmu imao s Nikšom Kušeljom, svojim prijateljem.
-Jako puno radim s Nikšom i imam puno planova pa sam mu odmah predložio da kao Dubrovčanin pronađe neku zanimljivu temu za dokumentarac. S obzirom da sam zaljubljenik u dokumentarne filmove, odlučili smo da je zanimljivo raditi film o ovo dvoje ljudi- rekao je Ištvančić dodavši kako se u Dubrovniku osjeća divno, kako ga nije posjetio mnogo puta, ali da svaki put otkrije nešto novo.
-I ovog puta radimo nešto novo. Nikša i ja možemo se pohvaliti da smo dobili divnu potporu grada za jedan film braniteljske tematike, a koji je Nikšina posebna priča, a tema je Odred naoružanih brodova – otkrio je Ištvančić.
Nikša Kušelj istaknuo je kako mu je ihtiolog dr. sc. Nikša Glavić prijatelj, a da je drugu protagonisticu filma, gospođu Vedranu upoznao na placi.
-Bio sam jedan od onih koji se htio preko reda ugurati za očistit’ ribu. Skočila je na mene i onda sam shvatio da se to baš tako ne radi. Gledao sam je više puta kako čisti ribu i složila se priča. Postoji knjiga Konrada Lorentza naziva ‘O agresivnosti’ koja tematizira ribe i njihovo ponašanje pa su mi te metafore između ponašanja ljudi, grada, akvarija počele biti zanimljive i mislim da u filmu funkcioniraju jako dobro – naglasio je Kušelj.
Projekt Sjećanje grada ostvaren je uz potporu Grada Dubrovnika, Društva prijatelja dubrovačke starine i Kinematografa Dubrovnik, a vodila ga je Nila Miličić Vukosavić dok je gitarski recital izveo akademski glazbenik Darko Pelužan.