‘Kažeš da nisi iz Texasa. Čovječe, kao da to već nisam sam shvatio’, uvodni su stihovi country swing klasika ‘That’s Right (You’re Not from Texas)’, jedne od upečatljivijih pjesama Lylea Lovetta s Grammyjem nagrađenog albuma ‘The Road to Ensenada’. Iako je ova savezna američka država iznjedrila brojne izvođače koji su miljama udaljeni od countryja i njegovih derivata (poput Beyonce Knowles, metalaca Pantere ili iščašenih pych punkera Butthole Surfers o kojima je kolega Jelčić na ovim stranicama već pisao), moja prva i nepogrešiva asocijacija na Texas su trubaduri krute pojavnosti i mekog srca poput Townesa Van Zandta, Waylona Jenningsa, Stevea Earlea i Guya Clarka ili ekipe koja se okupila u Lubbocku, jednom od kreativnih žarišta pravca kojem su kritičari 70-ih skovali termin Outlaw country. Paralelna asocijacija koja se također često javlja je ona u kojoj mladi Glenn Danzig u ranoj pjesmi Misfitsa ‘Bullet’ (o atentatu na Kennedyja i još nečemu) vrišti kako je ‘Texas razlog’. No, ništa od ovih crtica iz osobne povijesti glazbenog odrastanja nema veze s temom današnje kolumne, osim što odabrani protagonisti redom dolaze iz Texasa.
‘Mordechai’ je naziv trećeg studijskog izdanja trojca Khruangbin, a čine ga gitarist Mark Speer, atraktivna basistica i povremena pjevačica Laura Lee i bubnjar DJ Johnson, za kojega se u komentarima ispod live nastupa na You Tubeu mogu pronaći usporedbe s metronomom. Riječ je relativno mladom sastavu (diskografski su aktivni tek posljednjih pet godina), a čiji se zvuk ne da jednostavno opisati. Mješavina je to soula, funka, duba, psihodeličnog i surf rocka uz također prisutne utjecaje koji variraju od glazbe s Tajlanda, preko zvukova s Bliskog Istoka do stilova koji se vezuje uz zemlje španjolskog govornog područja. Možda bi najsretnije rješenje bilo ambijentalnu glazbu Khruangbina opisati kao savršenu kulisu za svaki film Quentina Tarantina. Poput njegovih prethodnika i ‘Mordechai’ je stvoren za opuštanje, ali je ovaj put manji naglasak na instrumentalima, iako kod njih glas često zauzima ravnopravan položaj s ostalim instrumentima. Najveći odmak od tog pravila predstavlja neodoljivi singl ‘Pelota’, koji uz latin groove i handclapse donosi nešto razrađeniji tekst. Jednako zarazan je i najavni funky singl ‘Time (You & I)’. Uz ovaj sastav posljednjih se godina veže veliki hype, a ‘Mordechai’ potvrđuje da nije neosnovan.
Istoimeni album prvijenac grupe Black Pumas iz Austina jedna je od onih ploča koje zavolite na prvo slušanje. Kada bih bio zločest (što nisam) rekao bih da psihodelični retro soul dvojac sastavljen od pjevača/skladatelja Erica Burtona i gitarista/producenta Adriana Quesade + live bend zvuče kao stvarno dobri Black Keys, samo što kod Puma nema garažnog rocka ili bluesa, ali zato se može osjetiti veliki utjecaj soul zvuka s legendarne memfiške etikete Stax, a posebno nekrunjenog kralja soula Otisa Reddinga. Album je objavljen na ljeto prošle godine i bez velike marketinške pompe vrlo brzo je osvojio ljubitelje organske glazbe, a bend je gostovao u programima svih značajnih američkih večernjih TV emisija. Upravo je izašlo ‘deluxe’ izdanje ‘Black Pumas’ koje uz originalni album donosi još jedan disk ispunjen neobjavljenim autorskim stvarima, live snimkama i coverima Tracy Chapman, Beatlesa i Bobby Blue Blanda, a ističe se i obrada pjesme ‘Politicans In My Eyes’, kratkovječnog i malo poznatog proto-punk benda Death iz Detroita.
Austin je dom i deseteročlanoj latin-funk grupi Brownout koju je pravednije nazivati nekom vrstom postrojenja za proizvodnju i distribuciju električne energije.
rownout je projekt članova druge latin funk grupe Grupo Fantasma i postoje od ranih nultih, ali do šireg kruga slušatelja stižu 2014. i 2016. godine s dva toma albuma ‘Brownout presents Brown Sabbath’, kojima su vrlo vješto materijal Black Sabbatha premazali brass sekcijom i udaraljkama. Rezultat je oduševio čak i Ozzyja Osbournea kao i kritiku. Prije dvije godine slično su napravili s materijalom rap grupe Public Enemy na albumu ‘Fear of a Brown Planet’. Sad se vraćaju prvim autorskim materijalom od 2012. godine. Očekivano, album ‘Berlin Sessions’ (zove se tako jer ga je producirao Steve Berlin, saksofonist i klavijaturist Los Lobosa) pravi je melting pot različitih stilova i žanrova – od rocka, funka, soula, psihodelije i filmske glazbe.
Foto: Brownout