Što smo sve mogli naučiti prošle nedjelje? Prvo i najvažnije – na biračkom popisu Grad sada ima 37.535 građana. Ovaj broj bit će jako bitan za utvrđivanje uspješnosti predstojećeg referenduma.
Na prošlim lokalnim izborima bilo nas je 40.156. Tada je izlaznost bila 48,7%, dok je u prošlu nedjelju na izbore u Gradu izašlo tek 19,3% birača odnosno nešto više od njih sedam tisuća.
Birače treba motivirati
Rezultat, uz takvu izlaznost, je bio više nego očekivan: HDZ je dobio najviše zastupnika – njih 6, SDP – 5, a laburisti jednog. Ostali nisu prešli prag. Da je kojim slučajem Milanović bio pametniji i da nije bespotrebno otvarao front u Istri s Jakovčićem, rezultati bi bili sukladno prognozama o kojima sam pisao prošli tjedan. Da je pokušao motivirati birače, vjerojatno bi rezultat bio drugačiji.
Zapanjujuće je da vladajući nisu napravili gotovo ništa na motivaciji birača da izađu na izbore. Kao da su prevelika gospoda da bi molili birače da izađu – nešto u stilu „mi smo vam omogućili da izađete na izbore, a vi kako hoćete“ ili još gore „mi smo vam omogućili da izađete na izbore, a vi nećete sram vas bilo“. Birači svojim postupcima uvijek šalju poruku, a nad ovom porukom bi se mnogi trebali zamisliti. Prije nego se predstavnici raznih blokova ponovno krenu u medijima razmetati velikom podrškom birača, neka dobro razmisle, jer ovaj put su birači opalili pljusku svima, očito razočarani do sada viđenim.
Već smo o tome govorili: malena izlaznost uvijek daje prednost konzervativnim strankama. Njihovo je biračko tijelo discipliniranije i izbore shvaćaju ozbiljnije od lijevo orijentiranih birača koji će nerijetko odustati od izlaska na izbore zbog ružnog vremena. Prošli je vikend bilo sunčano diljem Lijepe Naše, pa uzroke niskoj izlaznosti, ali i velikom broju nevažećih listića treba tražiti drugdje.
Tko je stvarni pobjednik izbora za EU parlament?
Apsolutni „hit“ prošlotjednih izbora bila je Ruža Tomašić. Održala nam je Ruža školsku pokaznu vježbu kako se komunicira u izborima: s dvije svoje izjave podigla je prašinu i mobilizirala svoje biračko tijelo. Ne ulazim ovdje u sadržaj njenih izjava – samo ukazujem na to da je Ruža apsolutno iskoristila prostor koji joj se otvorio. Ako je procijenila i kakve će biti naknadne reakcije premijera i uredništva HRT-a, ako je i na njih računala, onda je Ruža Tomašić postala vrlo ozbiljan igrač na nacionalnom planu.
Mogućnost davanja preferencijalnih glasova ogolio nam je još nekoliko detalja, do sada pomno sakrivenih izbornim pravilima: na listi HDZ-a i gospode, nakon slavodobitnice Tomašić drugo mjesto odnio je Plenković, dok je Šuica, premda nominalno prva na listi, dobila ipak manji broj glasova. I u Gradu je Dube zabilježila tek 1500 glasova (ispada kao da su joj glas dali samo članovi gradskog HDZ-a).
Kod SDP-a i drugova, apsolutni pobjednik, ujedno i stvarna zvijezda ovih izbora je Tonino Picula, koji je uvjerljivo dobio najviše glasova od svih kandidata na svim listama, čak više i od ukupnih glasova drugih lista (ne računajući prve dvije). Picula nije pulen ove vlasti, gurnut je poprilično „sa strane“ i postavljen za nositelja liste očito u nedostatku drugih zvučnih imena. Birači su prepoznali njegov dugogodišnji angažman u međunarodnoj politici i to nagradili.
Zanimljivo je da je Picula dobio dvaput više glasova u Dubrovniku od našeg Valjala koji bi se trebao upitati je li dobro radio (ako je išta radio) u pripremi ovih izbora. Glasovi neće doći sami od sebe, ljude treba motivirati da izađu. Valjalo je dobio manje glasova od broja svih punoljetnih članova obitelji zaposlenika u Hotelu Palace u kojem je do nedavno radio.
Račun, molim
Na naplatu je došla nesposobnost i nesnalaženje vladajuće garniture i previranja u ostalim strankama. Na naplatu je došlo inzistiranje na razdvajanju lokalnih izbora od izbora za EU parlament. HDZ nošen (ne baš velikom, ali ipak) pobjedom ulazi s osmjehom u službeni dio kampanje za lokalne izbore.
Sada će mu biti znatno lakše dodatno motivirati svoje biračko tijelo koje se još uvijek nije u potpunosti oporavilo od svega što je poharalo ovu stranku proteklih nekoliko godina. Ovakav ne baš dobar rezultat doprinijet će daljnjim trvenjima i nezadovoljstvu unutar SDP-a i još težem motiviranju ionako nediscipliniranijeg lijevog biračkog tijela.
Što dalje?
Dubrovniku preostaju još dva izlaska na birališta (izbor za pjesmu Eurovizije ipak nećemo previše razmatrati). Prvi sljedeći izlazak je referendumsko izjašnjavanje o projektu na Srđu. Za sada su se kandidati za gradonačelnika (osim Bupića) više-manje skrivali iza kojekakvih konstrukcija „o uvažavanju mišljenja građana“ i izbjegavali daljnji dijalog o ovoj temi.
Čak je i datum referenduma određen na način da ta tema bude čim manje predmet rasprave uoči lokalnih izbora. Poučeni iskustvom ovih izbora, bit će zanimljivo pratiti motivacijske aktivnosti za ili protiv izlaska na referendum. Ishod referenduma također može znatno utjecati na motivaciju biračkog tijela.
Vlada je u međuvremenu raspisala izbore. Odluku je donijela ipak tjedan dana ranije nego što sam očekivao, ali ona stupa na snagu točno kako smo predvidjeli. Nakon što se provedu svi kandidacijski postupci i isteknu svi rokovi za žalbe, za službeni tijek kampanje ostat će nam dva tjedna. Realno, to je jako malo da bi kandidati uvjerili birače u ispravnost svojih planova i razmišljanja.
Što je dobro za nas, dobro je i za goste
Pratio sam izjave kandidata zadnjih dana o temama koje su punile novinske stupce u Gradu, i za oko mi je zapela jedna vrlo nezgrapna konstrukcija koju na žalost, nisam čuo prvi put. Konstrukcija glasi: „čak su se i gosti žalili na taj problem“ (ne bitno o kojem je problemu riječ).
Činjenica je da će novoizabrani gradonačelnik automatizmom postati i predsjednik TZ Dubrovnik, no to nije opravdanje za ovakav istup. Ne biramo predsjednika TZ Dubrovnik koji će postati gradonačelnik nego obratno. Doživljavam ovo kao uvijenu poruku da mišljenje Dubrovčana i nije toliko važno, da je važnije što će misliti gosti, što je potpuno krivo.
Ako je nama dobro, onda će biti dobro i gostima, a ne obratno! Grad moramo urediti prema vlastitoj mjeri vodeći računa o budućim generacijama. Nije li vrijeme promijeniti Zakon o turističkim zajednicama, jer zacijelo postoje bolji kandidati za predsjednike TZ od načelnika, gradonačelnika i župana?
Stvarno bavljenje politikom, služenje lokalnoj zajednici, kako to kandidati vole isticati svako četiri godine, zahtjeva veliki trud i svakodnevne napore. Dijalog s bazom ona će nagraditi izlaskom na izbore, ispravnost ideja i postupaka bit će potvrđena kroz dobivene glasove. Ignoriranje baze i polaganje nade u druge faktore (na koje nemamo utjecaj) najčešće završi lomovima. Deus ex machina stilska je figura iz grčke tragedije i neozbiljno je polagati nadu u takva rješenja.
Krajnje je vrijeme kandidatima da dobro razmisle što su do sada napravili i kako misle dalje. Osim komuniciranja ideje što bi i kako napravili, oni moraju uvjeriti birače da izađu na izbore. Moraju ih uvjeriti da su upravo oni vrijedni izlaska na biralište i zaokruživanja njihovog imena na biračkom listiću.