DuList IN

Soundtrack južno od raja

Sredina osamdesetih bila je ide­alno doba za uvod u glazbenu edukaciju jednog prištavog osnovca.

Inovativne tehnologije tipa kazetofon s dvije glave omogućavale su da se uz relativno male troškove albumi prošire Gradom ekspo­nencijalno, kao ospice u antivakserskoj komuni. U toj ofenzivi metala, u vječnoj misiji zauzimanja prvih borbenih linija koje su ujedno i značile bolju kvalitetu kazetne kopije, preslušavalo se sve i svašta – Judas Priest, Mötley Crüe, Iron Maiden, W.A.S.P., Venom, Poison… Daj što daš, magnetna traka sve trpi. A tad, negdje otprilike sredinom osam­desetšeste, iz vreće novih albuma ispada jedna zanimljiva kazeta, na kojoj si je netko marljivo i s dosta ljubavi dao truda vjerno preslikati logo dotičnog banda, zajedno s munjevitim S i pen­tagramom u pozadini. Zaintrigiran artističkom ekspresijom tog pojedinca, ubacim kazetu koja me cijelu prvu minutu pozivala ‘sU nioJ… sU nioJ… sU nioJ…’.

Brutalno brzih sat vremena glazbe zbijenih u niti tride­set minuta albuma su presudile mno­gim kazetama sumnjive šminkerske provenijencije, preko kojih su presni­mljeni Exodus, Testament, Overkill, Destruction

A onda je krenuo potpuni auralni napad, prvo gitarskim rifom, zatim bubnjanjem te na kraju nevjero­jatno brzim i agresivnim vokalima. Moj prvi susret sa Slayerom i albumom ‘Hell Awaits’ je definitivno presudio – ovo je najbolji metal band koji sam ikad čuo, i nema šanse da me itko ikada odgovori od slušanja metala. Trideset godina kasnije ovo drugo je definitivno i dalje istina, dok mi Slayer više ipak nije naj­bolji band, ali je sigurno jako visoko pri vrhu, sa bez sumnje najvećim utje­cajem na moje formativne godine mla­dog metalca duge polumasne kose. Krenulo se u potjeru za prethodnim albumima – ‘Show No Mercy’ i ‘Haun­ting the Chapel’ su brzo pronađeni i ubačeni u obveznu dnevnu rotaciju, a kad se iduće godine do mene dokotrljao najnoviji ‘Reign in Blood’ nije bilo sret­nijeg dječaka od mene. Brutalno brzih sat vremena glazbe zbijenih u niti tride­set minuta albuma su presudile mno­gim kazetama sumnjive šminkerske provenijencije, preko kojih su presni­mljeni Exodus, Testament, Overkill, Destruction…

Ne prezajući od kontro­verzi, Slayer je dao najbolji, ali i naj­realističniji i najstravičniji opis stra­hota Holokausta u uvodnom ‘Angel of Death’, detaljno analizirajući surovost i nehumanost Josefa Mengelea, još jed­nom potvrđujući da najbolje povijesne lekcije možete pronaći slušajući metal. Slayer je postao obavezna literatura svakog respektabilnog metalca, a uvodna minuta s njihovog sljedećeg albuma ‘South of Heaven’ dugo je bio moj ringtone. Nakon ‘Seasons in the Abyss’, Slayer pomalo gubi svoju moć i utjecaj, instinktivno slušam nove albume, nije to više to.

Osim koncerta, zauvijek će mi ostati u sjećanju traženje adrese – u doba prije Google Mapsa bilo je potrebno pitati ljude po benzinskim pumpama i mini-marketima, uz jedan važan, ali neočekivan detalj – nitko od tih ljudi nije znao niti riječ engleskog

Ali svejedno se smatram izuzetno sretnim što sam ih sredinom devedesetih vidio uživo, a taj koncert i dan danas ostaje jedan od naj­boljih na kojem sam bio: Fudge Tunnel, Sepultura, Fear Factory i Slayer zajedno pred nekih pet-šest tisuća fanova u napuštenom industrijskom hangaru u predgrađu Atlante. Osim koncerta, zauvijek će mi ostati u sjećanju traženje adrese – u doba prije Google Mapsa bilo je potrebno pitati ljude po benzinskim pumpama i mini-marketima, uz jedan važan, ali neočekivan detalj – nitko od tih ljudi nije znao niti riječ engleskog!

Svibanj prije pet godina označio je i početak kraja ove legendarne grupe – originalni gitarist Jeff Hanneman umire nakon niza zdravstvenih pro­blema. Iako ga je uspješno zamije­nio još jedan veteran kalifornijskog thrasha, Exodusov Gary Holt, osje­tilo se kako u bandu više nema entu­zijazma. Zato nije nimalo iznenadila vijest o oproštajnoj turneji koja zapo­činje sutra, 10. svibnja u San Diegu, i uz potporu veterana scene Anthraxa i Testamenta i nešto mlađahnijih Lamb of God, cijelo će ljeto premre­žiti sjevernoamerički dio kontinenta sa 48 nastupa. Europski dio turneje još nije najavljen, no za pretpostaviti je da će jesen u EU biti u znaku Slayera. Pažljivo pratite najave i reagirajte brzo, karte će se sigurno ekspresno raspro­dati jer druge prilike više neće biti. Nakon 37 godina karijere i 32 godine od mog otkrića thrash-bogova, i ta će knjiga mog djetinstva upisati svoje posljednje poglavlje. Ali će njihova glazba zasigurno ostati kao vječni soundtrack turističke destinacije neg­dje južno od raja.

Foto: Slayer.net/ Slayer službena Facebook stranica

Pročitajte još

DUBROVAČKI DJ MAROJE PUHIĆ ‘Svatko može naučiti miksati glazbu, ali je rijetko tko dobar’

Hrvoje Curić

IRENA BASTIJANIĆ ‘Zbog potreba prodaje u čokoladi se najviše izgubio – kakao!’

Hrvoje Curić

ZABAVA U TRSTENOME Ribarska noć uz klapu Kaše privukla i domaće i turiste

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija