Sigurno ste barem jednom gledali Predsjedničke laži. Odlična je to satirička politička komedija u kojoj nekog imaginarnog američkog predsjednika dva tjedna prije izbora uhvate u klinču s mladom izviđačicom. I tu kreće panika. Kako spriječiti da seks afera prvog čovjeka Amerike izađe u medije. Predsjednikove službe kako bi spasile i održale još jedan mandat svoga predsjednika na vlasti pokreću cijelu PiaRovsku mašineriju. Naravno bilo je potrebno ubaciti nekakav spin kako bi se mediji zaigrali i skrenuli pogled od skandala. Izmišljen je rat protiv Albanije.
A zašto sam uzela ovaj film za primjer. Inače vrsnom spin majstoru haenesovcu Andru Vlahušiću to ‘oružje’ prošlog tjedna nije ‘upalilo’. Sav ogorčen i iziritiran, jer bi ga mogući novi zakon mogao eliminirati i diskvalificirati s budućih lokalnih izbora, napravio je satiričku komediju pred novinarima kojima je nadrobio toliko toga da čovjek zapravo ne može doć’ k sebi. Bio je munjevit, ali ne i učinkovit!
No krenimo redom… Spin je trebala biti garaža. Mislio je da će informacija kako je nad javnom garažom pokrenut stečaj biti dobra medijska ješka. Ta garaža koja je godinama služila kao tema za skretanje pažnje s drugih, novih, stvarnih afera u gradu, ta ista garaža zbog koje su se podizale kaznene prijave protiv poznatih i nepoznatih počinitelja. Ta ista garaža za koju je iz petnih žila navodno pregovarao i navodno nas spašavao od ‘dužničkog ropstva’ te je samo svojom umješnošću i istančanim menadžersko – pregovaračkim nervom uspio izlicitari da Grad Dubrovnik ne izgubi 200 nego samo 50 milijuna kuna. I opet je ta ista garaža trebala poslužiti gradonačelniku Vlahušiću za skretanje pozornosti sa sebe, no ispalio je čorak. Garaža je pošla u stečaj, a ta informacija tek što ju je izgovorio, pala je u zaborav.
Ma gdje ćeš veće vijesti od te da se pravomoćno osuđeni gradonačelnik Dubrovnika zbog tamo nekakvog zakona kojeg guraju Maro Kristić i Most Boža Petrova neće više smjeti kandidirati na izborima.
Ali Vlahušić se tu nije zaustavio. Očito, kad je voda došla do grla i kad se stegnuo obruč oko njega pokušao je podsjetiti građane kako njegovim eventualnim odlaskom s političke scene ovaj zakon povlači i Pera Vićana. Uf tu bi stvarno imali za čim žaliti (!?), ali apsurdno je da se baš Vlahušić hvata za slamku zvanu Vićan. Za čovjeka za kojeg je sve ove godine tvrdio, da se ‘zahvaljujući’ njemu, svom velikom bratu Peru Vićanu on jadan, naivan, a ni kriv ni dužan našao u aferi Šipan, zbog koje i jest pravomoćno osuđen.
I treća, možda i najzanimljivija teorija koju je izbrbljetao javnosti je kako on, Andro Vlahušić, nije nitko i ništa. On ima utakmica u nogama, on je politički veteran pa sukladno tome ima i dobre veze. A ta veza je upravo njegov bivši odvjetnik Rajko Mlinarić, danas sudac Ustavnog suda. U tom trenutku Vlahušić slavodobitno razvija još jednu tezu u startu proglašavajući zakon kojim bi se pravomoćno osuđenim osobama zabranilo kandidiranje na izborima – neustavnim. Ukoliko se takav zakon i izglasa Vlahušić će očito brže bolje ‘potegnuti veze’ na Ustavni sud, a baš tamo sjedi njegov pajdo! Fenomenalne li hrabrosti u našeg Andra, gradonačelnika Dubrovnika!? Ili možda gluposti? Ako netko čita njegove baljezgarije ne preostaje mu ništa drugo nego protumačiti kako Vlahušić izravno pokušava utjecati na suce Ustavnog suda. Jer kako se drukčije može komentirati njegovo hvalisanje imenom Rajka Mlinarića? Osim možda još zastrašivanjem i korupcijom. No valjda smo dovoljno zrela pravna država…