Koronavirus u HrvatskojUrednički izbor

ROMANO PERIĆ Puno je još izazova, a potencijalni gubitak posla naših pomoraca me najviše zabrinjava

ROMANO PERIĆ Puno je još izazova, a potencijalni gubitak posla naših pomoraca me najviše zabrinjava

Dobra vijest stigla je našim pomorcima, kako im često tepamo, ‘najvrijednijim resursom Lijepe naše’, proteklog ponedjeljka. Ukinute su mjere samoizolacije! Naime, na konferenciji za medije Stožera civilne zaštite ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak pojasnio je kako od proteklog ponedjeljka više nema mjera samoizolacije pri ulasku u zemlju uz pridržavanje općih i posebnih preporuka te uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Odluka se ticala i hrvatskih pomoraca, a među njima i pomoraca koji su se vratili u rH prije nego što je odluka stupila na snagu. No, još je pitanja ostalo neodgovoreno – do ovog broja DuLista, u kojem je naš sugovornik Romano Perić, ITF Koordinator Inspektorata i Voditelj ureda Sindikata pomoraca Hrvatske u Dubrovniku. Od testiranja i variranja cijene testova na COVID-19 pa do seroloških testova, potom iskrcaja naših pomoraca koji su u ovom trenutku na cruiserima…

Kakva je trenutno situacija s testovima na COVID-19 i pomorcima? Postoji li konkretan odgovor na pitanje zbog čega varira cijena testa u Dubrovniku i Splitu?

Trenutno se obavlja testiranje pomoraca na COVID-19 bez zastoja i većih poteškoća. Nakon objave županijskog Zavoda za javno zdravstvo da su potkapacitirani za takva testiranja u Dubrovniku, promptno smo reagirali i tražili razumno objašnjenje nadležnih za takvu odluku. Unaprijed smo znali da takvo objašnjenje ne možemo očekivati i bilo je pitanje trenutka kada će testovi biti mogući i kod nas. Jedina razlika između Dubrovnika i ostalih gradova gdje se obavlja testiranje je u tome što Dubrovnik nema uređaj za analizu PcR testa pa se uzorci moraju slati u druge gradove. To pojašnjava onu razliku cijene testa od 350 kuna, u kojoj je sadržana cijena transporta i analize uzorka. U Splitu test košta primjerice 1506 kuna dok je kod nas 1850 kuna. Osobno smatram da je i jedna i druga cijena testa previsoka te da takav PcR test ne bi trebao koštati više od 750 do maksimalno 1000 kuna koliko košta u drugim državama Europske unije. Razloge visokih cijena PcR testova trebamo tražiti u tzv. divljanju ponude i potražnje medicinskih reagensa gdje u prvom redu treba provjeriti nabavne cijene dobavljača.

Ima li svrhe testiranje prije putovanja ako se pomorac, primjerice, može zaraziti na aerodromu?

Ne samo da se može zaraziti, nego se može zaraziti i prenijeti zarazu na desetke drugih ljudi s obzirom na to da ovaj virus ima visok potencijal prenošenja. No, praksa je pokazala nešto drugo. Pretpostavimo da pomorac koji je testiran i negativan neposredno prije samog odlaska od kuće putuje na brod. Takav put ovisno o destinaciji može trajati od nekoliko sati do, u najekstremnijim situacijama, dva do tri dana. Za to vrijeme putovanja, on se može zaraziti na aerodromu, avionu, taksiju ili hotelu. Međutim, također uzmimo pretpostavku da se on tijekom puta ponaša odgovorno prema sebi i drugim putnicima, ali isto tako se moraju ponašati i ostali sudionici odnosno djelatnici s kojima se susreće na tom putu, jer i oni u svojim domenama imaju stroge naputke i smjernice ponašanja. U tom slučaju mogućnost prenošenja se višestruko smanjuje. Dodatni razlog testiranja je u tome što, u tom slučaju, imamo evidenciju da je pomorac bio zdrav u trenutku polaska i lakše se definiraju, pronalaze i izoliraju potencijalni kontakti i nositelji virusa za vrijeme putovanja, što je iznimno bitno za kontrolu virusa. Dakle, testiranje nije garancija, ali znatno povećava sigurnost.

Što se tiče seroloških testova, kakva je tu situacija s pomorcima? Opet se oni šalju u Split ili Zagreb…

S obzirom na dopis MMPI u kojem, između ostalog, stoji da za potrebe ukrcaja hrvatskih pomoraca na brodove pod stranim zastavama, gdje najveći broj pomoraca i djeluje, mnogi brodari traže da isti imaju negativan test na COVID-19 PCR metodom. To je jedna od mjera brodara za ukrcaj pomorca. Jednostavnim rječnikom PCR metoda je uzimanje uzorka virusa putem brisa sluznice, najčešće nosa. Postoji također serološki test, odnosno uzimanje uzorka putem krvi. On je trenutno višestruko jeftiniji i u nekim poliklinikama u Splitu košta 500 kuna i gotov je za nekoliko sati. Nemam saznanja postoji li u Dubrovniku takvo testiranje, ali sam uvjeren da, ako poraste potražnja za istim, možemo ga vrlo brzo očekivati. Neki naši članovi s kojima smo u redovnom kontaktu su nam poslali poruku da su testirani na taj način i uredno ukrcani na brod. Međutim, i tu postoji razlika. Prema mojim saznanjima, dosta pouzdaniji test prisutnosti virusa u tijelu je PCR metodom, dok serološkim testom postoji mogućnost neprepoznavanja virusa za vrijeme inkubacije u trajanju od par dana. Znači, možete biti bez simptoma, negativni, ali nositelj virusa.

Komentirali ste i to kako bi svaki pomorac trebao provjeriti sa svojom kompanijom koji test napraviti – pokriva li kompanija trošak?

Ukoliko je kompanija suglasna s drugim načinom testiranja, bilo bi dobro da pisanim putem ili elektronskom korespondencijom to i potvrdi pomorcu. Tada, u slučaju komplikacija, snosi i odgovornost. Što se tiče pokrivanja troškova, brodar snosi trošak. Pravno gledajući, Konvencija o radu pomoraca (MLC 2006) nije predvidjela višu silu odnosno ‘force majeure’, no, ako povučemo paralelu s onim što je propisala, u smislu obveza brodara, onda bi bilo logično da podmiri trošak testa kojega zahtijeva, a koji nije dio standardne dokumentacije koju pomorac treba imati o svom trošku npr. certifikati, pomorska knjižica ili putovnica. Međutim, postoje dobre kompanije koje podmiruju troškove koje nisu dužne podmiriti, a, isto tako, postoje loše kompanije koje ne podmiruju niti pošteno zarađenu plaću, a kamoli nešto više. Stoga, bilo bi dobro provjeriti unaprijed s kompanijom njihove namjere.

Je li Sindikat uputio još koji zahtjev osim onog oslobađanja od plaćanja poreza ako su pomorci manje od 183 dana na moru?

Da, velik se posao obavlja u pozadini institucije, a koji na prvi pogled nije vidljiv promatraču. SPH konstantno, na dnevnoj bazi, radi s resornim ministarstvom, ali i s ostalim socijalnim partnerima (Mare Nostrum, Crosma, IMO, ITF). Sudjelovali smo u kreiranju gotovo svih odluka i dokumenata za vrijeme trajanja pandemije kao što su: preporuke o elektronskoj prijavi ukrcaja i iskrcaja pomoraca; e- propusnica; ishođenja odnosno produženja svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca/brodaraca; testiranja pomoraca na COVID-19. Dodatno smo tražili i omogućavanje žurnih vezova za putničke brodove bez obzira na zastavu broda, omogućavanje sigurnih/nesmetanih pravaca i koridora za smjene pomoraca; zaštitnu opremu za pomorce u nacionalnoj plovidbi i, na koncu, sredstva za financijsku potporu pomoraca. Ono što nismo uspjeli dobiti u ime pomoraca, osigurali smo iz svojih sredstava za naše članove iz fonda solidarnosti. Uz sve navedeno, intenzivno smo radili na asistencijama pomoraca, savjetima i rješavali slučajeve repatrijacija mnogih posada na koje smo mogli utjecati.

Što se događa s pomorcima koji su zapeli na brodovima, a odluče se nakon isteka ugovora na svoju ruku iskrcati? Pruža li Sindikat u toj situaciji pravnu pomoć i ovisi li to o tome je li pomorac član Sindikata ili ne?

Nismo zaprimili slučaj o samovoljnim iskrcajima iako ne dvojim da se i to događalo. Brodar je dužan obaviti repatrijaciju pomoraca i skrbiti o njemu do trenutka njegovog dolaska doma nakon što su se stekli sigurnosni i ugovorni uvjeti za takav proces. Ukoliko pomorac odluči samovoljno napustiti brod, a nisu se stekli uvjeti ugovorne obveze i sigurnog putovanja, onda može biti sam odgovoran za troškove i svoju sigurnost. Mnogo je tu kombinacija iz prakse. SPH kao i ITF će uvijek izaći u susret pomorcima asistencijom, pravnim savjetom i pokušajem rješavanja problema svojom ingerencijom i znanjem, međutim, kad dođe do trenutka korištenja pravne pomoći ili sudskog procesa koji iziskuje novčana sredstva ili korištenje sredstava iz Fonda solidarnosti, onda je potrebno biti članom prije trenutka otvaranja slučaja.

Postoji li podatak koliko je ukupno Hrvata u ovom trenutku na cruiserima, odnosno čeka povrat doma?

Prema nekim procjenama radi se o ukupno tri tisuće hrvatskih pomoraca koji rade na brodovima za kružna putovanja u normalnim uvjetima. Pretpostavimo da ih je u svakom trenutku pola na brodu, a pola doma. S obzirom na različite datume početaka individualnih ugovornih obaveza pomoraca koji su na brodu onda možemo govoriti o oko 700 pomoraca koji čekaju povrat doma. Taj broj se povećava iz dana u dan.

U luku Gruž stižu dva cruisera kompanije Carnival, Magic i Breeze. Znamo li koliko je naših ljudi na njima?

U trenutku ovog razgovora nisam u posjedu iskrcajne liste, ali moji izvori govore o broju od oko 250 hrvatskih pomoraca. Osim njih će biti iskrcani i pomorci iz regije. Bit će to izrazito zanimljiv i neobičan događaj. Drago mi je da Dubrovnik sudjeluje u masovnoj repatrijaciji pomoraca.

Iz Norwegian Cruise Linea obavijestili su ulagače, a prenio je tu vijest CNN Business, proteklog utorka kako će možda biti primorani prestati s radom dok se pronađu dovoljno novčanih sredstava kojima bi prebrodili krizu uzrokovanu koronavirusom. Nekoliko pomoraca reagiralo je na tu vijest na način da ona nije istinita. Možete li komentirati radi li se tu o radu na cruiseru u smislu hladnog pogona ili će rad na brodovima biti u potpunosti obustavljen?

NCL spada u sami vrh cruising industrije sa svojih 28 brodova. Svaka iole ozbiljna kompanija stvara svoju individualnu strategiju izlaska iz krize osnovanu na činjenicama, ali i na faktorima koji su vrlo nepredvidljivi u ovom trenutku. Kvalitetna procjena načina izlaska iz krize će uvelike ovisiti o uspješnosti u budućnosti. Način kako ja tumačim njihovu obavijest je taj da kompanija mora osigurati likvidnost i dovoljan dotok sredstava u slučaju najnepovoljnijeg scenarija. Najnepovoljniji scenarij, kojega je njihov management predvidio, je 12 mjeseci bez uobičajenoga poslovanja u uvjetima hladnog pogona, a nakon toga dolazi do prijelomne točke. Slažem se s pomorcima da je ta vijest krivo protumačena. Nema logičnog objašnjenja da kompanija ne otpočne s radom i poslovanjem čim sigurnosne i epidemiološke prilike to dozvole pod uvjetom da se to dogodi unutar 12 mjeseci. Možda ne s punim kapacitetom, ali postepeno sigurno.

Koliko ste zadovoljni dosad donesenim smjernicama Ministarstva, odnosno načinom na koji se provode?

Sve nas je ovo zateklo i dogodilo se unutar samo dva mjeseca. Treba biti realan i pogledati sve aspekte prije donošenja konačne procjene. Uvijek se može bolje i više, ali sam načelno zadovoljan smjernicama do ovoga trenutka. Međutim, puno je još izazova i nepredvidivih situacija pred nama da bi se opustili, a potencijalni gubitak posla dijela naših pomoraca, odnosno pomoraca uopće, me trenutno najviše zabrinjava.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 13. svibnja 2020.

Pročitajte još

[SPECIJAL] U podcastu ‘S Barbarom’ Krešimir Macan prognozira izborne rezultate. Jesu li 63 mandata nedostižna HDZ-u?

Barbara Đurasović

[FOTO] POZNATA HRVATSKA LICA U ŽUPI Otvoren Studio Marcela u Sheratonu

Dulist

PO MJERI GRAĐANA Tjedni pregled gradskih projekata

Dulist