Krenimo prisjećanjem na datume. U srijedu, 25. lipnja obilježit ćemo Dan državnosti, ali tog dana zanimljiva je godišnjica i u našem Gradu. Na taj dan, davne 1893. godine na Zelenoj placi, „trbuhu“ Grada, otkriven je spomenik velikom baroknom pjesniku Ivanu Đivu Šiškovu Gunduliću zvanom Mačica, rad velikog hrvatskog kipara Ivana Rendića.
Na postolju spomenika isklesana su četiri plitka reljefa koji opisuju glavne epizode iz Gundulićeva epa „Osman“. Đivo Gundulić bio je prvi dubrovački pjesnik koji je dobio spomenik, a tom prigodom Ivo Vojnović napisao je pjesmu u prozi „Gundulićev san“. Zanimljivo, za koji dan, 29. lipnja prisjetit ćemo se i godinice smrti autora ovog spomenika, velikog kipara Ivana Rendića, koji je umro tog datuma 1932.u Splitu, zaboravljen od tadašnje hrvatske javnosti, kao siromah, iako je autor mnogih spomenika širom Hrvatske. Spomenimo tek onaj u Makarskoj Andriji Miošić Kačiću i onaj Petru Preradoviću u Zagrebu na Cvjetnom trgu, kao i niz poprsja znanih Hrvata na Zrinjevcu, uz mnoge druge koje je učinio. Rendića se prisjećamo jer je značajan za Dubrovnik i kao autor male Amerlingove fontane na Zelenoj placi, kao i prelijepog Satira na Brsaljama, kojeg mnogi u Gradu i zovu Rendićeva fontana.
Rođendani djece s Prijekog
A kad smo već krenuli u prisjećanja, ostanimo u njima uz neke lijepe fotografije i priče koje one uvijek nose sa sobom. Mirjana nekad Bačan, a već odavno Staničić, pronalazi još dvije zanimljive fotke iz svog albuma, proslave rođendana djece s Prijekog, uz pojašnjenje – „Stalno smo se ko’ djeca igrali! Tamo kod Rozaria još se na zidu vide nacrtane barice muških, a mi ženske smo ili navijale ili igrale neke svoje igre! A rođendani su tek bili vrhunci naših okupljanja, igre, smijeha…“ Prva fotka je crno – bijela, valjda i starija, rođendan je slavila Dube Pače, a slavljenici su okupljeni oko stola obitelji Pače u Žudioskoj, gdje sam prije nekoliko sjedio sa Dubinom mamom, gospođom Anđelkom. Na fotki s lijeva prva je Ivana Radić udana za Josipa Korača, do nje Karmen Bonačić udana za Frana Cetinića, pa Mirjana, do nje slavljenica Dube odavno udana za nekad sjajnog košarkaša generacije KK „Jug“ iz Karmena Vasu Kosjerinu, do nje Rafaela Pasković udana za Jozu Ostojića, pa Marina Lazić udana za Sena Brkovića, te dva mušketira Damir Imamović i pokojni Pero Matana, veliki Mirjanin prijatelj iz djetinjstva koji je poginuo u onoj strašnoj nesreći na Komardi, kad je grupa mladića iz Gimnazije stradala u igri s ručnom bombom. Druga fotka s rođendana djece s Prijekog je, rekli bi, u boji, iz 1969., neki se ponavljaju, a neki su novi, a slavio ga je Ljubomir Bubo Svilokos. Gore s lijeva prva je Mirjana, do nje glazbena i kakva sve legenda Grada Davor Vrdoljak, do njega Zoran Novak, te pokojni Pero Matana i … netko na kraju! Dolje s lijeva prva je Marina Lazić, pa Karmen, pa slavljenik Bubo, do njega mlađi Novak Dinko, pa Igor Deranja i Maris…
Vinski podrumi na Prijekom
„Cijelo Prijeko i sve ulice naokolo bile su naše igralište. Tko i naša ulica, Od Buže. Iako je bila prometna i puno čeljadi njom vazda prolazilo, mi bi naš kantun za igru uvijek imali!“ – ide priča sjećanja dok pokazuje male crno bijele fotke svoje sestre Lene odavno Janjalija kao male djevojčice u konavoskoj nošnji, te isto tako malu fotku njih dvije sestre davne 1965. u pauzi za snimak u nekoj njihovo igri. Zastajemo na fotografiji njenog oca, gospar Luko Bačan na vratima njihova doma u ulici Od Buže, dok tom ulicom prolaze mnogi ljudi, znani i neznani. Starija čeljad gospara Luka sjetit će se ponajprije po vinskom podrumu kojeg je vodio u ulici Prijeko, gdje danas drže butigu.
„Bio je to vinski podrum zadruge iz Ćilipa, otac je to samo vodio. Puno čeljadi se tu okupljalo, znanih likova Grada. Nije tad bilo restorana i kafića, vinski podrumi bili su mjesto okupljanja. A otac je tu držao i malu kuhinju, tu bi se spravljalo marende, srđele, jaja utvrdo, ma svašta, vazda je bila gužva, vazda netko unutra, znali bi neki doć’ za doma tu spravit i odnijet za objed. A on bi najviše volio kad bi mu mater napravila šug od ljutike, škalonja kako je zovu u Konavlima. Uz oca, vinski podrum na Prijekom držao je i gospar Niko Tomić u Antuninskoj, bilo ih je još možda, al’ eto ta dva se spominjem!“ – prisjeća se Mirjana.
A onda je valjda počelo vrijeme kafića, pa je podrum postao butiga od hrane, mali komestibile, kojih je tada bilo na Prijekom više nego danas u cijelom Gradu. Osamdesetih je počeo i turizam, te od tada tu drže svoju butigu rukotvorina, koju je vodila Mirjanina majka Ane, a sada sestra joj Lena. Godine 1997. umrla je gospođa Ane, šest mjeseci iza nje i gospar Luko. „Nije se njemu dalo živit’ iza nje!“ zaključiti će Mirjana ovu priču o njenim roditeljima, bračnom paru Bačan iz ulice Od Buže.