DuList IN

Riječi su vječne

Nešto manje od godinu dana prije nego što je u Nashvilleu premi­nuo od komplikacija izazvanih dijabe­tesom, tada 70-godišnji Johnny Cash za Rolling Stone dao je uvid u običan dan u životu glazbene ikone.

Veći­nom bi ustao oko četiri ujutro, sišao u prizemlje obiteljske kuće u Hender­sonvilleu, gradu 30 kilometara uda­ljenom od Nashvillea, skuhao kavu i upalio vijesti na radiju. Ponekad bi još malo odrijemao u kožnom naslonjaču ili bi samo uživao u pogledu na jezero Old Hickory. Slušao bi gospel grupe iz tridesetih i četrdesetih u kojima je posebno uživao u tom razdoblju svog života. A onda, oko devet, obično bi ga primila nelagoda. Pitao bi June što da radi. ‘Ne moraš ništa, odmaraj’, odgo­vorila bi. ‘Nisam bolestan, nisam umo­ran, moram nešto raditi’, inzistirao bi John.

Oduvijek sam osjećao da je Cashova univerzalna duša gigantskih proporcija. Ali, samo su najveći bili u stanju s tolikom dozom ironije govoriti o opće uvriježenom imidžu samog sebe  

Povremeno bi se odvezli do obližnjeg Walmarta ili nekog drugog trgovačkog centra gdje bi John pratio June u kupovini i zadovoljstvo nalazio u činjenici što je ona sretna. Kupovao je ploče. I majice. ‘Imam toliko majica, većina ih je crnih’, rekao je Cash za Rolling Stone. Oduvijek sam osjećao da je Cashova univerzalna duša gigant­skih proporcija. Ali, samo su najveći bili u stanju s tolikom dozom ironije govoriti o opće uvriježenom imidžu samog sebe. Zbog njegova jedinstve­nog stila, mirnog i autoritativnog bas baritona pa sve do kamenog držanja te činjenice da je stvarajući rock’n’roll još 1955. godine ‘u Renou upucao čovjeka samo da bi ga gledao kako umire’, nije uvijek bilo jednostavno uprijeti prstom na mjesto gdje završava John R. Cash, čovjek i umjetnik, suprug, vjernik pun poroka, a gdje počinje to mitsko biće američke glazbe – ‘Čovjek u crnom’. Ili jasne razlike nije ni bilo?

Iako su se upoznali 13 godina ranije, Cash je u braku s June Carter bio od 1968. godine pa sve dok ih smrt nije rastavila 2003. godine. June je umrla 15. svibnja. John je izdržao još četiri mjeseca. Njegove nedovršene pjesme, poeziju, ali i pisma posvećena June, većinom napisana upravo tijekom ta četiri usamljena mjeseca, skupio je i kao književno djelo prije dvije godine objavio John Carter Cash. Potom je pozvao polusestre iz prethodnih veza svojih roditelja (dvije od ukupno šest), glazbenice Rosanne Cash i Carlene Carter te brojne prijatelje i suradnike svoga oca ponudivši im da vodeći se svojim senzibilitetima odaberu sti­hove i uglazbe ih, a čitav projekt od početka do kraja nadgledao je sam. ‘Johnny Cash: Forever Words’ nije tek obični ‘tribute to’ album čija je vrlo često jedina funkcija brza zarada na ostavštini legendi. Album je to satkan s puno ljubavi i poštovanja, a svi koji su preuzeli pomalo zastrašujući zada­tak čeprkanja po privatnosti glazbene legende od tih su isječaka stvorili svoje vlastite pjesme.

Suvremenik Elvisa i Jerryja Lee Lewisa, tijekom polustoljetne karijere snimio je gotovo 100 albuma, od toga desetak kolaborativnih, isto toliko bilo je projekata duhovne glazbe

Album otvaraju Willie Nelson i Kris Kristoffersson, dvojac preživjelih od slavnog četverca pionira Outlaw Coun­tryja kojeg su u velikoj mjeri kao sub-žanr sami stvorili (četvrti originalni vagabund Waylon Jennings umro je 2002. godine). Dok Willie prebire naj­lonske žice na svom ‘Triggeru’, Kri­stoffersson recitira stihove iz ‘Forever’, minijature posvećene June, napisane u zadnjim tjednima Johnnyjevog života. ‘Drveće koje sam posadio još je mlado, pjesme koje sam napisao još će se pje­vati’. Ako je snimivši toliko dirljivu i gotovo potresnu ‘Hurt’ godinu dana ranije Cash bio svjestan blizine kraja, sada je smrt već mogao namirisati. ‘To June This Morning’ iz daleke 1970. godine nalazi June i Johnnyja u sret­nijem razdoblju na početku svog brač­nog života. Scenarij je sličan kao i onaj s početka ovog teksta. Dom pun ljubavi, John ustaje prvi, kuha kavu… Pjesmu izvodi bračni par Kacey Musgraves i Ruston Kelly, koji je ovu pjesmu uglaz­bio još kao tinejdžer.

Suvremenik Elvisa i Jerryja Lee Lewisa, tijekom polustoljetne karijere snimio je gotovo 100 albuma, od toga desetak kolaborativnih, isto toliko bilo je projekata duhovne glazbe. Kako je sam Cash bio čovjek mnogih glazbe­nih i tematskih interesa, tako je i izbor izvođača i stilova na ovom neobič­nom izdanju šarolik. Alisson Krauss je vjerna svom bluegrass stilu. Jazz pija­nista Roberta Glaspera imali smo pri­liku vidjeti na taraci Revelina u sklopu 64. Dubrovačkih ljetnih igara, a on je Cashovu narko ispovijed ‘Goin’ Goin’ Gone’ ispričao u neo soul formatu. Elvis Costello je ‘I Still Love You’ izveo u baroque pop stilu, dok je ekspresivna Jewel pjesmi ‘Body to Body’ podarila senzualnu patinu koja iznenađujuće dobro funkcionira. ‘Walking Wounded’ Rosanne Cash bavi se boli i gubitkom i jedna je od najimpresivnijih ponu­đenih izvedbi uz srčanu ‘You Never Knew My Mind’ Chrisa Cornella, koji je u Cashu pronašao iskrenog prijatelja. Ova balada napisana prije 50 godina vjerojatno je posljednja pjesma koju je Cornell snimio prije svoje tragične smrti u svibnju prošle godine i ista je katarzični trenutak predivnog albuma. Country pjevač Jamey Johnson zatvara ‘Johnny Cash: Forever Words’ eterič­nom ‘Spirit Rider’. Prije nego glazba utihne Cash objavljuje ‘Mahni svojim srcem i dojahat ću nazad’. Makar samo na trenutak, vjeruješ da je to moguće.

Foto: www.johnnycashforeverwords.com

Pročitajte još

KORČULANI, AKTIVIRAJTE SE! Trening ljetnih vježbi vodit će Renata Sopek

Dulist

PRIVUKLA PAŽNJU Bujna australska manekenka snimala u Dubrovniku

Dulist

VIDEO/CRAFT BEER FESTIVAL Zemlja Gruva i Rundek otvorili pivski vikend u Kampu Solitudo

Dulist.hr