Natrag
23.10.2018 22:35

facebook

twitter

google

rss

dulist

Remek djelo punka slavi 30. rođendan

8.6.2018 @ 16:51 Dulist dulist IN

Podijelite:

Piše: Petar Ipšić

Bad Religion nisu poput mora drugih punk grupa bezrazložno uzvikivali parole ili djetinjasto zazivali bezvlašće (pa čak ni onda kad su još u srednjoj školi osnovali bend i kreirali Crossbuster logo), nisu upi­rali prstom ‘u čovjeka’ ili se priklanjali moru trendova kakvima je punk rock od sredine 70-ih do danas obilovao.

Umjesto ziheraškog držanja odrednica žanra iza­brali su teži put pa su na svoj način uka­zivali na pogubnost svih dogmi bez obzira od koga su generirane, proklamirali su kreativnost, vjeru u znanost i razum, ali iznad svega empatiju kao bazu ljudskog djelovanja.

Više nego itko, Bad Religion su nas učili da je u redu propitivati kruta pravila i da učenje ne završava diplomom, tjerali nas da sutra budemo bolji nego što smo bili jučer  

Čak ni danas, nakon gotovo 40-godišnje karijere, njihov frontmen Greg Graffin, onako proćelav i sijed, dok po svjetskim festivalskim pozornicama neumorno predvodi najvitalniju ame­ričku punk instituciju izgleda kao vaš obični sveučilišni profesor. Što on i jest. Samo ima dodatan posao.

Više nego itko, Bad Religion su nas učili da je u redu propitivati kruta pravila i da učenje ne završava diplomom, tjerali nas da sutra budemo bolji nego što smo bili jučer. Iako su nam usput natuknuli da smo kao ljudska vrsta na putu samouni­štenja, da je kraj neizbježan, crn i ništavan, da smo na ovom svijetu dizajnirani u pat­nji, da smo sami rođeni i da ćemo takvi i nestati, kao milijuni ljudi prije i poslije nas, Bad Religion nikada nisu bili anarhi­sti niti nihilisti. Ali generalna beznačaj­nost naših života naspram neumoljivog univerzuma – te su misli suština albuma ‘Suffer’, njihovog trećeg, a koji ove godine slavi 30 godina i kojeg će bend ovog ljeta svirati u cijelosti. ‘Suffer’ sam čuo kao srednjoškolac u Zelenoj naranči, negdje krajem 90-te. Ekipa koju smo kolokvi­jalno zvali ‘stariji Ramonesi’ donijeli su ga Pađu i Luku, a pjesma koja se na adresi Pobijana 8 svakodnevno vrtila zvala se ‘Delirium of Disorder’. Unutar jedne minute i 28 sekundi imala je sve što sam zamišljao da jedna pjesma treba imati – cool intro, ritam brži od Ramonesa na koji možeš pogat i iznad svega melodiju koju se bend trudio sustići. I bila je gotova prije nego što je počela. I činilo se da su joj sti­hovi donekle nedokučivi. Pa sam prvi, a nikako zadnji put slušajući Bad Religion posegnuo za engleskim rječnikom.

Što sam saznao? Nema nebeskog master plana i tu smo slučajno, jedna je nit pjesme, dok se kroz drugu proteže ideja da red nastaje iz kaosa i u kaos se opet pretvara. Ovaj obrazac je autor, gita­rist Brett Gurewitz doslovno preuzeo iz romana ‘Rakova obratnica’ Henryja Millera iz 1934., kojeg su kao i druge (pre)bitničke pisce tadašnji punkeri jako voljeli. Kako bismo brat i ja došli u posjed te male pankerske himne uzeli smo mail-order katalog dućana ‘Iz sve snage’ koji je u predratnoj Hrvatskoj poslovao na adresi Tratinska 38 i bio rijetki izvor import izdanja. Nismo točno znali na kojem albumu se nalazi pjesma koju tražimo, a nismo imali novaca da kupimo sve što su imali, pa smo pribjegli jedinom rješenju – metodi slučajnog odabira. Još čujem zvuk paranja kartona u kojem je poštar donio ploču, sjećam se mirisa vinila i ushiće­nja kad smo shvatili da je ‘Delirium od Disorder’ druga na B-stani, odmah iza naslovne ‘Suffer’.

Svaka od 15 pjesama nacrt je hard core-punka kakvog su upravo tim albumom stvorili

‘Suffer’ je landmark album punka i hard-corea. Jednako kako su to ‘Walk Among Us’ Misfitsa ili ‘Damaged’ Black Flaga. Ukupno traje 25 minuta i 10 sekundi i pršti od kreativnosti. Svaka od 15 pjesama nacrt je hard core-punka kakvog su upravo tim albumom stvorili. Eksplozivne i elokventne pjesme kra­silo je višeglasje i lepršave melodije, što je bio produkt fasciniranosti skladatelj­skog dvojca Gurewitz-Graffin Beatle­sima, Simonom & Garfunkelom i Everly Brothersima. Uzbuđenje koje donosi spo­znaja da stvarate nešto usitinu posebno, a koje izvire iz svake pore albuma, potvr­đuje i Graffin u svojoj prvoj knjizi ‘Anar­chy, Evolution, Faith, Science, and Bad Religion in a World Without God’ iz 2010. godine.

Bad Religion su 1987. bili bend koji je prije pet godina imao uspješan debi album (‘How Hell Could Be Any Worse’) i koji bi povremeno odsvirao koncert u okrugu Los Angelesa, ukoliko bi se sku­pili. Gurewitz je osnovao svoj tonski stu­dio, a tada 23-godišnji Graffin posvetio se ganjanju diplome na UCLA-u (akademski put presijecao se s glazbenim pa mu je desetljeće i po’ kasnije priskrbio i dokto­rat iz evolucije na Cornellu). No, tadaš­nji posao u laboratoriju L.A. County Museum of Natural History odveo ga je na međunarodnu istraživačku ekspedi­ciju duboko u prašume Bolivije. To isku­stvo, pokazalo se, oblikovat će mladog Graffina kao glazbenika i znanstvenika. Dok je tjednima prikupljao uzorke koji su trebali obogatiti naše spoznaje o procesu evolucije Graffin je usput ispunio biljež­nicu nacrtima pjesama i stihova koji će uskoro tvoriti ‘Suffer’.

Upravo u prašumi Amazone nastali su stihovi bez kojih ne može proći nijedan njihov nastup. ‘The masses of humanity have always had to suffer’. Radi punine priče, osjećam obvezu spomenuti i da prikupljeni uzorci nikad nisu napustili Boliviju. Naime, zbog pre­kida dotoka informacija članovima ekspe­diciji promakla je nezgodna okolnost u kojoj su paravojne snage preuzele vlast u La Pazu, a zbog državnog puča bili su prisiljeni spašavati žive glave. Fosili su ostali tamo, ali ideja je doputovala nazad u Kaliforniju. Dok su mu pejzaži Latinske Amerike izlazili iz vidokruga u glavi jasno čuo novi zvuk Bad Religiona, zvuk koji će utjecati na svu melodičnu glazbu bazi­ranu na žestokom gitarskom rifu i brzom ritmu koja je došla poslije.

Foto: Petar Ipšić Privatna Arhiva

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana