Natrag
27.3.2019 03:54

facebook

twitter

google

rss

dulist

RAZGOVOR: SANJA PUTICA Ne smijemo biti protiv investicija, ali moramo očuvati sklad Grada

11.3.2019 @ 18:45 Andrea Falkoni Račić Politika

Podijelite:

HDZ-ova saborska zastupnica, Dubrovkinja Sanja Putica nedavno je izabrana za potpredsjednicu Par­lamentarne skupštine Vijeća Europe.

Dobar je to povod za razgovor s jedi­nom saborskom zastupnicom iz Dubrovnika o ulozi i važnosti ove europske institucije, ali i percep­ciji građana o benefitima hrvatskog članstva u EU. Porazgovarali smo s ovom profesoricom hrvatskog jezika o novom kurikulumu, popisu lektire, lokalnoj politici…

Nedavno ste izabrani za potpred­sjednicu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, koliko hrvatski građani shvaćaju ulogu i važnost Vijeća Europe?
Nisam sigurna da građani još uvijek dovoljno shvaćaju važnost Europske unije, a kamoli Vijeća Europe. Nedo­voljno su te institucije prezentirane u hrvatskoj javnosti. Važno je naglasiti da je Hrvatska šest mjeseci vrlo uspješno predsjedala institucijom Vijeća Europe, prvi put od njezina ulaska. Parlamen­tarna skupština je savjetodavno tijelo Odboru ministara zemalja EU, a pred­sjedanje Vijećem Europe bilo je zagrija­vanje za naše predsjedanje Europskom unijom. Hrvatska ima prigodu kapita­lizirati svoje uspješno predsjedanje u kandidaturi i izboru potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić za glavnu taj­nicu te organizacije. Treba svakako naglasiti i Sud za ljudska prava u Strasbourgu, koji funkcionira u okviru Vijeća Europe, ali i cijeli niz rezolucija pa recimo i Istanbulsku konvenciju koju je donijelo Vijeće Europe, a koju je Hrvatski Sabor ratificirao.

Vlada je na povijesnoj sjednici koja se održala u Dubrovniku prigodom Feste sv. Vlaha obvezala ministra Olega Butkovića da krene u realizaciju projekta brze ceste od grada do zračne luke

Vijeće Europe posebno je anga­žirano u borbi protiv svih oblika netolerancije i diskriminacije. Gdje je Hrvatska po tom pitanju, ali i općenito po pitanju zaštite ljud­skih prava?
Jedan od prioriteta hrvatskog predsje­danja Vijećem Europe bila je zaštita nacionalnih manjina, ojačavanje jedi­nica lokalne samouprave upravo u tom pogledu i jačanje demokratskih pro­cesa. Sudeći po vlastitom iskustvu rada u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Hrvatska ulaže jako puno i financija i energije u zaštitu nacionalnih manjina, ali i ostalih ljudskih prava. Mislim da smo tu jedna od vodećih država u Europskoj uniji, bez obzira što pone­kad u javnosti možemo naići na neka­kve pojedinačne, rekla bih i izolirane slučajeve. Gledajući u cjelini mislim da tu jako dobro stojimo.

Često u Hrvatskoj možemo čuti od ljudi: ‘Ići ću do Strasbourga’, ali koriste li naši građani tu instituciju?
Mislim da za tu instituciju Vijeća Europe građani dobro znaju s obzi­rom da, nažalost, velikim dijelom i s pravom nemaju povjerenja u hrvatsko pravosuđe. Obično se čuje kako ljudi imaju pouzdanje u tu iznimno važnu europsku instituciju. Nažalost Vijeće Europe trenutno se nalazi u političkoj i financijskoj krizi s obzirom na član­stvo Rusije, a možda i Turske. Među­tim, rečeno je da je Sud za ljudska prava jedina institucija kojoj se finan­cije sigurno neće rezati.

Po korištenju novaca iz europ­skih fondova na predzadnjem smo mjestu, koji je razlog tome? Može li ta činjenica pojačati euroskepticizam?
Ne znam po kojim je kriterijima izra­čunata i mjerena ta činjenica. Ono što vidim i po funkcioniranju samog Mini­starstva regionalnog razvoja i fondova EUjest da se na državnoj razini dosta radi, ne samo na operativnim progra­mima, nego i na promociji korištenja sredstava iz europskih fondova. Naža­lost, mnoge jedinice lokalne samou­prave još nisu dovoljno osposobljene ljudskim kapacitetima koji bi aplici­rali na fondove EU. To se odnosi i na mnoge hrvatske institucije pa i škole. U školama, naime, najčešće imate zaposlenog jednog računovođu koji je naučio raditi plaće djelatnika, ali ne i pisati projekte za fondove EU, dok je uzimanje vanjskih konzultanata neza­konito. Ipak stvari itekako idu napri­jed. Pogotovo to vidimo u infrastruk­turnim projektima, ali u to se moramo svi uključiti. To ne može biti samo odgovornost Ministarstva nego se time moraju baviti svi koji sudjeluju u kreiranju javnih politika. Moram reći kako znatna sredstva povlače Dubro­vačko-neretvanska županija i Grad Dubrovnik i tu se vidi velika promjena u odnosu na prijašnja vremena.

Koliko je građanima opipljiva korist od članstva u EU?
Sama gradnja Pelješkog mosta je kon­kretan i jasan benefit ulaska Hrvat­ske u Europsku uniju jer mislim da ne postoji institucija koja bi nam dala tolika bespovratna sredstva. Imate i projekt Zračne luke Dubrovnik i Stu­dentskog doma u Dubrovniku. Mislim da građani naše županije to najbolje osjećaju i osjetit će na kvaliteti svog života. Primjerice, u obrazovanju postoje odlični Erasmus projekti koje mnogi naši studenti i učenici koriste.
To iskustvo studiranja vani zaista je dragocjeno. Tu su i razni projekti iz Europskog socijalnog fonda, uostalom i kompletna kurikularna reforma će se financirati iz tog fonda, a da ne govomnogi naši studenti i učenici koriste. rimo o vrtićima, prometnoj infrastruk­turi… Naravno tu je i vanjsko politički plan i pozicioniranje Hrvatske u ovom dijelu Europe kao čimbenika stabilno­sti u odnosu na naše susjedne zemlje i trasiranje njihovog puta prema član­stvu u Europskoj uniji. ­

Dopire li to do ljudi?
Nadam se da dopire. Članstvo je naš jedini izbor bez obzira što se Europska unija nalazi u određenoj vrsti političke krize u odnosu na primjerice Brexit. Hrvatska kao mala država nije imala drugi izbor.

Približavaju se izbori za EU parla­ment, hoće li se Vaše ime naći među kandidatima?
HDZ je stranka koja na svakim izbo­rima ponudi nova i kvalitetna imena. Imamo cijelu plejadu kvalitetnih ljudi koji se mogu naći na toj listi i to za HDZ nikad nije bio problem. Premijer Andrej Plenković najavio je proeurop­sku, modernu i vidljivu kampanju s naglaskom na naše proeuropske sta­vove. Hoće li se moje ime naći na listi? Sam posao u Vijeću Europe i potpred­sjedanje Parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe za mene je veliki iskorak u europsku politiku i bez ikakvih veli­kih očekivanja, radit ću u toj kampanji jednako kao i da jesam na listi.

Treba biti dosta oprezan i nadam se da će tu još doći do malih promjena i da ćemo dobiti jedan kvalitetan popis. Nažalost ili na sreću, dosta toga će biti na nastavnicima, učiteljima, profeso­rima, ali i na samim učenicima jer će ovisiti i o njihovoj izbornosti

Kako kao profesorica hrvatskog jezika gledate na novi popis lek­tire koji je izazvao nezadovolj­stvo u književnim i znanstvenim krugovima?
Nije pitanje samo kako gledam na popis lektire nego općenito na najav­ljenu frontalnu primjenu novog kuri­kuluma u školama od rujna. Očekuje nas još uvijek dosta posla. Neki su zakonski preduvjeti u Saboru prošli, primjerice Zakon o udžbenicima i novi krovni Zakon o odgoju i obrazovanju, ali očekuje nas još dosta toga poput primjerice tehnološkog unaprjeđenja škola da bi jedan takav kurikulum mogao i zaživjeti. Nažalost, imamo problem nejednake razvijenosti hrvatskih krajeva i bojim se da ćemo nasilnom metodom uvođenja tehno­loških unaprjeđenja dovesti do toga da učenici u cijeloj Hrvatskoj neće imati jednake preduvjete i jednake mogućnosti, a činjenica je da svi idu na jednaku državnu maturu i da im to treba omogućiti. Što se tiče popisa lektire, tu treba biti jako oprezan. U Hrvatskoj postoji cijeli niz vrhunskih i relevantnih stručnjaka koji su u sta­nju iznjedriti kvalitetan popis lektire. Mislim da on mora davati povijesni pregled i kroz hrvatsku i kroz svjet­sku književnost, ali isto tako mora biti i dovoljno motivirajući za učenike. S druge strane, zašto kao profesor hrvat­skog jezika i književnosti inzistirate da se neka djela ipak moraju pročitati? Ne samo zato što će se oni naći na držav­noj maturi nego zato što je riječ o opće­kulturnim djelima svjetske književno­sti. Treba biti dosta oprezan i nadam se da će tu još doći do malih promjena i da ćemo dobiti jedan kvalitetan popis. Nažalost ili na sreću, dosta toga će biti na nastavnicima, učiteljima, profeso­rima, ali i na samim učenicima jer će ovisiti i o njihovoj izbornosti.

Dosta se danas govori o tome da djeca ne vole, odnosno ne žele čitati?
Djeca manje čitaju. Na tabletima i računalima nekim prečicama dolaze do informacija brže. Međutim, zada­tak profesor hrvatskog jezika i književnosti nije samo prola­ziti kroz plan i program tog predmeta nego da na neki način odgajate čitateljsku publiku. Samo pisanje eseja na državnoj maturi, koji na višoj razini mora sadržavati do 600 riječi, znači da morate baratati i određenim vokabula­rom i da morate zadovo­ljiti osnovne preduvjete da biste esej uspješno napisali. Ali i kad tražite neko radno mjesto, od vas se često traži da napišete motivacijski esej. Stoga učenike u tom smislu treba usmjeravati.

Jedina ste saborska zastu­pnica iz Dubrovnika, koji su Vam projekti prioritet?
Najviše se bavim temama obrazova­nja, vanjske politike, a vrlo često i kulture. Međutim, i svim temama koje se tiču Dubrovnika i Dubrovačko-neretvan­ske županije. Sudjelovala sam u radu Gradskog vijeća grada Dubrovnika, imam kontinuitet u komunikaciji s gradonačelnikom i Gradskim vije­ćem, tako da mi je potpuno jasno koji su prioriteti ovoga grada. Iznimno mi je drago da se ovdje pokreće gradnja obrazovne infrastrukture i srećom, nemamo demografski problem pa imamo za koga graditi škole i vrtiće. Treba spomenuti i gradnju sportske infrastrukture i unaprjeđenje naših kulturnih ustanova, osim naravno velikog problema prometne poveza­nosti koje je ključno. Nadam se da će uspješno krenuti izgradnja kongre­snog centra jer on je Dubrovniku ite­kako potreban, a dalje ćemo vidjeti. Grad se razvija i naravno da uvijek stojim na raspolaganju Gradu i Župa­niji za sve ono što treba komunicirati u Saboru.

U svibnju će se napuniti deset godina od kad je tadašnji premi­jer Sanader svečano označio početak radova na auto­cesti Osojnik-Doli, no Dubrovnik još nema ni autocestu ni brzu cestu do Zračne luke. Hoće li se ta dva projekta konačno realizirati?
Vlada je na povije­snoj sjednici koja se održala u Dubrovniku prigodom Feste sv. Vlaha obve­zala ministra Olega Butkovića da krene u realiza­ciju projekta brze ceste od grada do zračne luke. To nam je prioritet jer nijedno ulaganje u Zračnu luku ili u Luku Dubrovnik infrastrukturni projekt ne realizira. Autocesta nam je prihvatljiva hrvatneće imati puno smisla ako se takav skim teritorijem. Mislim da se čeka realizacija pristupnih cesta Pelješ­kome mostu da se točno vidi kojom trasom bi trebao ići nastavak autoce­ste do Dubrovnika. Kad razgovaram s ostalim zastupnicima u Saboru, onda kažu: ‘Pa joj, vi ste dobili Pelješki most, neće valjda sad tražiti i to’. Međutim, Dubrovnik je jedna neuralgična točka Republike Hrvatske u prometnom smi­slu. Cijeli promet prema Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji odvija se kroz sam grad. Svatko tko je bio ovdje i vidio što je naša prometna zagušenost u sezoni, razumije naš problem. ­

Politička situacija u gradu je stabilna. Ne vidim nekih velikih oporbenih pri­jedloga te funkcioniranje Gradskog vijeća i gradske uprave nije upitno. Vidi se promjena i napredak od kad je nova gradska uprava na čelu Grada

Gradonačelnik Mato Franković suočen je s velikim pritiskom zbog megalomanske gradnje u Dubrov­niku koja je posljedica GUP-a iz 2005., ali i izmjena iz 2014. godine. U kolikoj mjeri po Vašem mišljenju najavljene izmjene GUP-a i nova buffer zona uopće mogu zaustaviti ovo što se danas događa u prostoru?
Nije ništa neočekivano ovo što se događa u Dubrovniku. Dubrovnik se nema gdje širiti. I dok s jedne strane treba mladima, sveučilišnim profeso­rima i liječnicima osigurati stambeni prostor, s druge se strane ne može narušiti sklad koji ovaj grad još uvi­jek ima. Tu je uloga gradonačelnika i sadašnje gradske uprave iznimno teška, zahtjevna i izazovna. S obzirom na atraktivnost Dubrovnika, ne samo u hrvatskim nego u europskim i svjet­skim okvirima, vrlo je teško odgovo­riti takvim izazovima na pravi način, a zadržati kvalitetu života svojih sugra­đana. Sigurna sam da će gradonačel­nik, u suradnji sa svojim stručnim službama i odjelima za prostorno pla­niranje Grada Dubrovnika, ali naravno i višim instancama, naći adekvatno rje­šenje kojim će zadovoljiti i sugrađane i investitore. Ne smijemo biti pro­tiv investicija. One se u Dubrovniku moraju događati za razvoj ovog grada, ali s druge strane treba putem buffer zone zaštititi vizure grada.

Kako komentirate trenutnu poli­tičku situaciju u Dubrovniku i prijavu za sukob interesa koju je dobila zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić?
Politička situacija u gradu je stabilna. Ne vidim nekih velikih oporbenih pri­jedloga te funkcioniranje Gradskog vijeća i gradske uprave nije upitno. Vidi se promjena i napredak od kad je nova gradska uprava na čelu Grada. Kad govorimo o prijavi za sukob inte­resa, ljudi koji se bave javnim poslom trebaju očekivati da će se naći pod lupom javnosti. Nitko od nas nije zaštićen i naše odgovornosti moraju biti veće u odnosu na naše sugrađane. Vjerujem da će i ova prijava pokazati da nije bilo sukoba interesa i želim uspjeh gradskoj upravi u svim daljnjim projektima.

Često privlačite pozornost medija svojim modnim izričajem, zasje­njuje li to Vaš politički angažman?
Više na to ne reagiram. Nemam nika­kav poseban modni izričaj, odijevam se u skladu s ulogom koju imam. Mislim da je to zapravo rezultat malog broja žena u hrvatskoj politici pa onda vje­rojatno privlačimo veću pozornost na sebe nego naše muške kolege u tamnim odijelima (smijeh). U Saboru ipak, kad se pogleda statistika, puno češće govorim, nego što su to članci o odijevanju.

Kako promijeniti broj žena u politici?
To je iznimno teško. Ne znam kako će iti jedna stranka u sljedećem izbor­nom ciklusu ispoštovati zakon i 40-postotnu kvotu žena na listama. To nije odgovornost samih stranaka. Evo i premijer Plenković pokazuje brojem žena u Vladi da želi stvari mijenjati i da nas želi više u politici, ali jedno­stavno je problem i same motivacije žena. Očito žene vide da je taj posao dosta zahtijevan i da tu nemate pre­velikog prostora za osobni život i za privatnost. U tom je smislu ovaj posao za žene dosta zahtjevniji. Iskreno se nadam da ćemo tu percepciju politike u novim generacijama uspjeti promi­jeniti i da će biti više motiviranih žena za bavljenje javnom politikom.

Kako usklađujete poslovne i obitelj­ske obveze, s obzirom na relaciju Dubrovnik-Zagreb-Strasbourg…? Pada li vam teško odvojenost od obitelji?
Posao je dosta zahtjevan, ali nekako su svi doma naučili na to. Nastojim svaki slobodan trenutak biti doma. Ne mogu se žaliti na zimske i ljetne praznike u kojima zaista dosta vremena provodim s djecom, a tu su i gotovo svi vikendi. Svi smo nekako naučili na taj tempo, a i moja djeca imaju dosta zahtjevan tempo. Obje su, naime, aktivne sporta­šice pa su skoro više na putu od mene.

Komentari





O autoru: Andrea Falkoni Račić

Profesorica sam povijesti i etnologije, no igrom slučaja, ili sreće, nakon završenog studija počela sam raditi kao - novinarka. I u tom poslu, uz lijepe, ali i teške trenutke, ostala niz godina. Volim kad svojim radom pomažem ljudima velikog srca. U slobodno vrijeme, nije da ga baš imam, čitam, slušam, osluškujem...

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana