Aktualno

RAZGOVOR S NIKŠOM KONJEVODOM Brzom cestom od Mokošice do Grada za pet minuta

Nikša Konjevod već je dvije godine član Uprave Hrvatskih cesta. Prethodno je, kroz dugo razdoblje, obnašao duž­nost ravnatelja ŽUC-a u našoj županiji. Poslovna putovanja uglavnom ga ‘vode’ natrag doma, na jug Hrvatske gdje se trenutno odvijaju, ali i planiraju veliki projekti. Jedan od njih je naravno i Pelješki most. Trakavica oko pristupnih cesta napokon je gotova. U razgovoru s Konjevodom saznali smo detalje oko izgradnje dugoiščekivane brze ceste, ali i kad će stići autocesta do Dubrovnika.

Završena je studija izvodljivosti te se trenutno radi Studija utjecaja na okoliš za projekt brze ceste Osoj­nik – Zračna luka Dubrovnik. Kad bi mogla biti gotova?
Studija utjecaja na okoliš se trenutno radi te naravno, kao jako važan doku­ment, ima svoje proceduralne zakoni­tosti. Studija bi trebala dati odgovor na kojim bi se dionicama trebale prove­sti eventualne mjere tehničke zaštite, a da bi brza cesta bila prihvatljiva po pitanju zaštite okoliša i života stanov­nika. To je jedan proces u koji je uklju­čeno više ministarstava. Mi očekujemo da ćemo, nakon svih usuglašavanja i osnovnih provjera usklađenosti, javnu raspravu održati otprilike idućeg ljeta. Trenutno ne znamo koji nas problemi mogu dočekati jer, studija utjecaja na okoliš je, htio bih naglasiti, izuzetno osjetljiv dio cijelog razvoja projekta. No, smatram kako smo je unapri­jed provjerili. Trasu nismo formirali napamet, uskladili smo je s prostor­nim planovima i već postojećim stra­teškim procjenama utjecaja na okoliš te sa zonama zaštite. Na kraju, sama studija ima ovlasti da provjeri dodatno svaki metar trase.

A kad bismo se mogli početi voziti brzom cestom?
Kad razvijate projekt, uvijek razmi­šljate na optimističan način da ne izmišljamo sami sebi probleme. Ali prema iskustvu, znamo da nas ti pro­blemi koje moramo putem rješavati ipak čekaju na svakom kutku. Ako govorimo o najboljem scenariju, to bi bilo da dobijemo pozitivna rješenja za Studiju utjecaja na okoliš. U međuvre­menu će se usvojiti proračun Europske unije. Nakon toga ćemo aplicirati pro­jekt na EU fondove. To je naš konačni cilj, osigurati sredstva za ovaj najzna­čajniji projekt Dubrovnika unutar kohezijskih i strukturnih fondova. Mi u Hrvatskim cestama smatramo kako bismo to mogli ostvariti u sljedećih godinu i pol dana. Najvažnija stvar je osigurati sredstva. Tada bismo i reali­zaciju brze ceste mogli očekivati u slje­dećem programskom razdoblju finan­ciranja Europske unije do 2027. godine.

Što je stvaralo najveće probleme pri formiranju trase?
Prvi ograničavajući faktor bila je bli­zina granice što smanjuje prostor kuda se prometnica može voditi. Drugo ograničenje koje je jako izraženo jest postojeća izgrađenost, odnosno isko­rištenost prostora u urbanom smislu. Treći kontekst u koji stavljamo brzu cestu su fizičko-geografske karakteri­stike terena, tj. reljef terena. Od 1975. godine nastalo je preko 30 varijan­tnih rješenja trase brze ceste. Tako da je proces traženja optimalnog rje­šenja trasa bio relativno dug, a sve se trebalo unaprijed sagledavati i kroz prizmu mogućnosti investicije. Došli smo do ukupne procjene da će brza cesta koštati oko 300 milijuna eura. I naravno to je dosta uokvirena procjena. Riječ je o trideset kilometara glavne trase koja kreće s područja Pobrežja kroz Rijeku dubrovačku, Župu dubro­vačku i sve do Čilipa te ima 16 kilome­tara spojnih cesta. Imali smo veliki zadatak pri formiranju navedene trase jer smo trebali napraviti funkcionalnu i iskoristivu prometnicu. Upravo u takve isplative projekte Europska unija želi realizirati kroz svoje finacijske aran­žmane. U osnovi brza cesta ne smije služiti samo za prolaz, odnosno tran­zit, već mora služiti za potrebe prven­stveno lokalnom stanovništvu, odno­sno naglasak je na funkcionalnosti i povezanosti nove i stare mreže posto­jećih prometnica. Kroz studiju izvod­ljivosti smatram da smo to i postigli, sve to zajedno sumirali te smo došli do bitnog usuglašavanja s jedinicama lokalne samouprave.

No, izražen je prijepor po pitanju prelaska trase brze ceste preko Omble. Grad Dubrovnik se ne slaže s varijantom koja cestu vodi iznad Omble. Gradonačelnik Mato Fran­ković u razgovoru za DuList ista­knuo je da pregovara s Hrvatskim cestama oko pronalaska drugih rješenja.
Ne bih rekao da je izražen prijepor, nego je istaknuto pitanje oko prolaska brze ceste relativno u blizini izvorišta. Međutim, most prolazi nizvodno od izvorišta i izvan zona sanitarne zaštite, a u razini postojećeg mosta, samo na višoj koti. To smo detaljnije provjerili, i izvan smo tih zona i apsolutno nema nikakvog razloga da, uz primjenu ade­kvatnih tehničkih mjera zaštite, cesta tu i ne prolazi. Gradonačelnik je tako­đer postavio pitanje postoji li moguć­nost uspostavljanja druge trase koja ne bi prolazila kroz Rijeku dubro­vačku. Naravno, mi smo u okviru stu­dije ispitali nekoliko varijanti međutim samo ova varijanta je pokazala isplati­vost sukladno smjernicama cost bene­fit analize koju je izradila Europska Komisija.

Ako Studija utjecaja na okoliš ne dobije zeleno svjetlo, što možemo očekivati? Koje je drugo rješenje? Znamo da postoji druga varijanta koja je ucrtana u Prostorni plan županije…
U studiji izvodljivosti tu drugu trasu nismo predložili jer se pokazalo da nije isplativa. Jer kad pričamo o isplativo­sti projekta, onako kako ga EU unija promatra, ne pričamo samo o betonu, čeliku, nego mora biti isplativ za sta­novnike tog područja. Jednostavno morate dokazati da je cesta iskoristiva, funkcionalna i jednostavno rečeno – potrebna. Nama je nešto lakši zadatak ovdje jer je nesumnjivo da je ona po svim pokazateljima apsolutni prioritet i potreba. Jedna od mogućih trasa je bila de facto premoštenje Rijeke dubro­vačke na mjestu postojećeg mosta. To je, inače, gledano u tehničkom smi­slu, jedno od dva jedina moguća pre­moštenja Rijeke dubrovačke. Ali, ako idemo premosititi rijeku po sredini, to bi bio megamost, veći nego Pelješki most. To bi bio tranzitni prometni pravac koji se ne bi mogao uključiti u postojeću mrežu cesta. Ljudi ga ne bi koristili, nego samo promatrali. Mi smo trenutnu Studiju utjecaja na oko­liš stvarno detaljno i studiozno radili, pažljivo, usuglašavajući je sa svim čim­benicima po svim razinama. U konač­nici smo vidjeli da se kao rezultat naše studije formira funkcionalni, kako ga ja zovem, dubrovački prometni prsten.

Što označava taj dubrovački pro­metni prsten?
S brze ceste postoje dva ulaza direk­tno u Grad. Jedan od njih zovemo čvor Dubrovnik-Zapad na lokaciji Pobrežja koji se onda spušta na most Dr. Franje Tuđmana, koristeći cestu koju trenutno Grad Dubrovnik počinje graditi. Drugi je ulaz tunel koji ide sa lokacije Šumeta, sa čvora Dubrovnik- Istok i prolazi kroz brdo Srđ te izlazi na postojeću magistralu u blizini čvora na Ilijinoj glavici. Takvim formiranjem cestovnog raspleta iz Mokošice do Ili­jine glavice bi trebalo 5 minuta. Dakle, uključit ćete se na čvor u Mokošici na brzu cestu, doći ćete do Šumeta, od Šumeta kroz brdo Srđ idete kroz tunel koji izlazi u blizini čvora Ilijina glavica te ste u gradu. A s druge strane možete birati putovanje preko Pobrežja i s Mosta Dr. Franje Tuđmana spustiti se u Gruž. Također, prometni model zasada pokazuje da će biti dostatna kategorija brze dvotračne prometnice čija su čvo­rišta denivelirana.

Cijeli razgovor možete pročitati u novom broju DuLista koji je od srijede na kioscima.

Foto: Zvonimir Pandža / Hrvatske ceste

Pročitajte još

MOTO MRAZOVI U DOMU MASLINA Osmijeh na dječjim licima najveći je poklon

Dulist.hr

Zamutilo se Zavrelje, voda nije za piće

Dulist

Beba hitno prevezena helikopterom HRZ-a iz Dubrovnika u Split

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija