Posljednjih mjeseci prezime Hrnić jedno je od najspominjanijih u dubrovačkom medijskom ‘eteru’. Ana Hrnić na mjestu direktorice Turističke zajednice često je prozivana za neefikasnost te podbačaj sezone koja je uslijedila po popuštanju epidemioloških mjera uzrokovanih virusom Covid-19. S druge strane njen otac Goran, dugogodišnji turistički djelatnik, spominjao se kao savjetnik gradonačelnika Mata Frankovića za pitanja turizma. Goran Hrnić je nakon gotovo 30 godina karijere u Gulliveru završio karijeru u toj agenciji, no nije zakačio ‘kopačke o klin’. Planira izgraditi novi Gulliver. S njim smo zato, popričali o svim aktualnim turističkim temama, kao i o njegovoj ulozi savjetnika, kćeri direktorici Turističke zajednice, ali i podmetanjima koje tjednima dolaze na njihovu adresu.
Jeste li Vi savjetnik gradonačelnika za turizam?
Bila je to ideja koja nije zaživjela zbog utjecaja korona krize. Cijelo vrijeme sam bio gradonačelniku na raspolaganju, i dok sam još bio zaposlenik Gullivera, a bit ću, naravno i ubuduće. Trebala je to biti volonterska funkcija, ništa puno bitnija od onog što sam dosad radio. Bilo je zamišljeno da radimo po projektima, s obzirom na moje dugogodišnje iskustvo, a za početak smo se trebali usmjeriti na problematiku autobusa, Pila i shuttleova.
Javnost je odmah stavila u prvi plan Vašu povezanost s tužbama u kojima je upravo tvrtka Gulliver tužila Grad. Kako ste mislili napraviti distancu i zapravo se ne dovesti u sukob interesa?
Ne vidim nikakav sukob interesa, niti bi ga svi oni koji nisu zlonamjerni trebali vidjeti. Normalno je da sam kao zaposlenik u Gulliveru branio njegove poslovne interese. Gulliver nije moja tvrtka već od 2001. Tada sam prodao 70 posto udjela u vlasništvu, da bih 2012. potpuno izašao iz vlasničke strukture. Ostao sam i dalje na funkciji menadžera i bio sam plaćen štititi interese tvrtke. Normalno, ako je bilo nekih nepravilnosti sa strane Grada ili sa strane Gullivera, o tome odlučuje sud. Smatrao bih se nelojalnim zaposlenikom da sam radio ikako drukčije.
Spomenuli ste da Vas je spriječila korona. Ipak, sudjelovali ste na nekoliko sastanaka u Gradskoj upravi na temu turizma. Zašto?
Bilo je i drugih ljudi iz realnog sektora koji su nazočili sastancima u Gradu, a očito sam jedini ja smetao. Takva podmetanja dolazila su od ljudi za koje sam prvi put u životu čuo i koji su mi potpuna nepoznanica. Zašto su se na mene okomili to mi nikako nije bilo jasno. Možda je imala utjecaj i cijela priča s mojom kćeri koja se eksponirala kroz Turističku zajednicu Grada Dubrovnika. Vjerujem da dijelom u tome leži problem, međutim, ja živim svoj život, a ona radi i živi svoj. Bilo bi suludo da prestanem raditi jer mi je netko iz obitelji na izvršnoj i odgovornoj fukciji u dubrovačkom turizmu. Valjda ima još sličnih slučajeva u Dubrovniku gdje su dvije osobe iz iste obitelji zaposlene u turističkom sektoru i ne vjerujem da su Hrnići jedini takav slučaj!
Sporan je bio i prostor u zgradi Luke Dubrovnik gdje ste se trebali useliti s uredom?
Kad sam završio svoju karijeru u Gulliveru i kad je formalno napravljen sporazumni raskid ugovora, a bilo je to 10. veljače, registrirao sam novu tvrtku za savjetovanje. Prema sporazumu o prestanku angažmana u Gulliveru imao sam šestomjesečnu zabranu rada u konkurenciji ili za konkurenciju. Ona je istekla 10. kolovoza. Mogao sam, znači, raditi samo kao savjetnik pa sam potražio prikladan prostor. Gruško sam dijete, Gruž mi je od ruke, a i dio posla kojeg sam trebao raditi za Grad je bio vezan za Gruž i Luku. Stoga sam potražio slobodan uredski prostor na potezu od zgrade DTS-a do Hotela Petke. Dobio sam informaciju da će jedan prostor u zgradi Luke uskoro biti prazan zbog iseljenja prethodnih najmoprimaca. Sastao sam se sa Željkom Ragužem koji je najavio natječaj. To je zapravo prostor Lučke uprave, ali ga je koristila Luka Dubrovnik. U prostor sam dolazio nekoliko puta kako bih vidio što mi sve treba za opremiti ga, ali u njemu nikad nisam radio. Druga je stvar što su me tamo vidjeli neki ljudi i što su mi prijetili da će mi se ‘napit krvi’. I ti ljudi su za mene anonimusi, ne znam tko su oni niti zašto se bave sa mnom.
Hoće li uredi Vaše tvrtke ipak biti u tim prostorima?
Koliko sam informiram trebao bi uskoro biti raspisan natječaj za najam toga prostora na kojega se planiram prijaviti. Ako obostrani uvjeti budu odgovarali, ući ću u taj prostor.
Dotakli smo se odlaska iz Gullivera, ipak u javnosti se može čuti da iz te tvrtke niste svojevoljno otišli, već da ste dobili otkaz?
Da su se oni riješili mene, ne bi mi dali otpremninu koja je u visini pet mojih godišnjih plaća. Zapravo sam bio isplaćen sve do pune mirovine, do svoje 65. godine života. Da se radilo o otkazu, ujedno, ne bi mi u tom sporazumu odredili zabranu rada za konkurenciju. To su insinuacije.
Čime će se baviti Vaša nova tvrtka, opet je Gulliver, zar ne?
Jedinim čime se znam baviti, a to je agencijsko poslovanje. To je za mene, na neki način, novi početak. Sigurno neće biti lagano, kao i kad sam počinjao 1989. godine jer i tada se sve što sam planirao i zamišljao nije dogodilo. Opet su bile okolnosti slične ovima, tada je dakako, došao rat pa sam se trebao prilagođavati, sad je nastupilo vrijeme korone. Moja tvrtka se zove Gulliver savjetovanje, ali tražio sam od Ministarsva uprave korištenje imena Gulliver Hrvatska, odnosno Gulliver Croatia, budući da postoje naznake da će se TUI odricati brenda Gulliver. Ja Gulliver smatram svojim životnim djelom, svojim djetetom i ne bih želio dopustiti da nas Gulliver u tako mladim godinama napusti. Nisam siguran da ću uspjeti ponoviti isto tako veliku priču, jer tada se poklopilo puno toga dobroga, ali smatram da mogu uspjeti.
Samo ste tada bili trideset godina mlađi? Imate, znači motiva za novi početak?
Ne bih rekao iz početka, već je ovo nastavak moje poslovne priče. Opet se otvara prostor na tržištu incoming agencija. Nisam baš premlad, to svakako, od 1. lipnja sam službeno u mirovini, a kao takav mogu raditi samo pola radnog vremena.
Je li vrijeme prije trideset godina i danas uopće usporedivo?
Tada smo funkcionirali u okolnostima raspada bivše države. Na tržištu su bili veliki igrači iz drugih republika bivše Jugoslavije poput Putnika, Globtoura, Montenegro turista, Kvarner Expressa, Dalmacija Turista. Oni su tada nestali ili kroz proces tranzicije i pretvorbe nisu imali više mogućnosti poslovati na tržištu. Te su tvrtke bile neprilagođene vremenu tako da su neke nestale pod utjecajem raspada bivše države, a neke su propale zbog raspada cijelog sustava u kojem su poslovale. Ne želim da itko doživi takvu sudbinu uslijed korona krize, ali već vidim da se događa sličan scenarij. Atlas otpušta ljude, Elite isto.
Spominju se otpuštanja i u Gulliveru?
Gulliver je za sad otpustio, koliko sam upoznat, pet ljudi.
Poznajete tvrtku u dušu. Jesu li otpuštanja bila nužna i bi li se ona dogodila i da ste Vi još tamo?
Upravo zbog otpuštanja sretan sam da nisam više dijelom te tvrtke, da ne moram ja biti osoba koja dijeli otkaze. Financijski, u trenutku kad sam odlazio iz tvrtke, na računu je bilo novca dovoljno za dvije godine održavanja hladnog pogona. Zašto to nije napravljeno, stvar je novog vlasnika. U međuvremenu je došao novi vlasnik, TUI koji je umjesto Forte Nove ušao u poslovnu strukturu.
Smatrate da bi moglo biti još slomova u dijelu tržišta agencijskih subjekata?
Nažalost hoće. Od prvog dana kad je ovo sve krenulo stava sam da je puno lakše krenuti iz početka nego nastaviti gdje sam stao. Kad se kreće iz početka nisi opterećen repovima.
S kojom ekipom ćete se okružiti?
Razgovaram s ljudima koji su već otišli iz Gullivera, a neki će, evidentno je, u sljedećem razdoblju, napustiti tvrtku voljom vlasnika i poslodavca. Pojedinci će otići i svojom voljom. Posao ću, sigurno, ponuditi svojim najbližim dugogodišnjim suradnicima, među njima ima jako dobrih stručnjaka. Puno će stvari nakon korone morati krenuti iz početka, a nije svatko spreman ići samostalno u avanturu poduzetništva. Neki jednostavno nisu za to, pogotovo u nesigurnim vremenima. Stava sam da se u takvim vremenima može napraviti dobar posao, ako imaš kapital, dakako, što je preduvjet za dobru startnu poziciju.
A tko će Vam biti inozemni partneri?
Već sam započeo angažman s Velikom Britanijom gdje imam vrlo ozbiljnog partnera. Riječ je o mojim bivšim kolegama iz TUI-ja. Definitivno, fokusirat ću se na lokalne proizvode koje sam lansirao i u vrijeme dok sam radio u Gulliveru, poput katamarana ili vlakića kroz Konavle. Planiram nove proizvode, izlete i evente prodavati na međunarodnom tržištu putem tradicionalnih, ali i novih kanala kao i gostima koji su već stacionirani u Dubrovniku.
Što nas očekuje u turizmu, kako Vi sagledavate ovu situaciju i hoćemo li preživjeti do proljeća sljedeće godine?
Preživjeli smo pet godina rata pa bismo morali i ovo. Dubrovniku će sigurno trebati pomoć države jer je država Dubrovnik iskoristila u niz navrata. I u miru i u ratu. Grubo zvuči kad kažem iskoristila, ali Dubrovnik je uvijek bio tu za sve, i sad bi nam to politički vrh trebao vratiti. Grad nije svojom krivicom u ovoj situaciji. Mi smo na repu događaja još uvijek, dok se ne izgradi most. Mi smo aviodestinacija, a nemamo baš neku perspektivu u zračnom prometu jer su te kompanije značajno pogođene ovom situacijom. Ipak, moramo utvrditi kako nam se turizam kakvog smo svi priželjkivali, pomalo događa. Turizam s mjerom. Naš akvatorij je prepun super luksuznih jahti. U gradu, ali čak i na Lopudu i Šipanu vrhunski lokali su puni, ljudi troše. Ne želim reći kako pojedina kategorija gostiju nije dobrodošla, ali onako prenatrpan Grad, kakvog ga pamtimo, nam ne treba. To je i na tragu zalaganja Gradske uprave.
Kako uspostaviti optimalan broj gostiju, a zadovoljiti apetite turističkih subjekata od iznajmljivača, ugostitelja, vodiča…
Ovo je trenutak za napraviti strategiju. Potrebno je napraviti zahvate u privatnom smještaju poglavito u dijelu garaža ili poslovnih prostora koji su pretvoreni u apartmane. Potrebno je podići razinu kvalitete, a tada i cijene u privatnom smještaju, a to se može riješiti jedino ponovnim prolaskom postupka kategorizacije.
Koji bi se još zahvati mogli napraviti i u kojim segmentima?
Činjenica je da će se nedostatkom masovnog turizma tržište samo izregulirati. Nama masa ne treba.
Kako izbjeći masu, jednom kad se utvrdi da je opasnost od širenja epidemije završena?
Cijene i tržište će sve to izregulirati.
Znači da nam je korona dobrodošla?
Na neki način da. Ako podignemo razinu kvalitete i ponude, neće nam se više dogoditi godine masovnog turizma.
Ali kako natjerati privatni sektor da podigne kvalitetu, tim više što ćemo se od ovog sloma gospodarski oporavljati godinama?
Moram se vratiti na početak našeg razgovora i reći da sam registrirao tvrtku za poslovno savjetovanje. Moj Gulliver sam od 10. kolovoza doregistrirao pa se neću baviti samo savjetovanjem već i ostalim turističkim segmentima. Savjetovanje se plaća pa ne bih sada želio iznositi baš sve ideje.
Znači nećete se postaviti kao bivši gradonačelnik Vlahušić koji svoje ideje dijeli besplatno na društvenim mrežama unaprijed se odričući naknade za autorska prava?
On je uvijek sve besplatno brljao.
Mislite li da je dobro što je gradonačelnik Franković pozvao gospare Marketa, Jerkovića i Žaju u svojevrsni ekspertni turistički tim?
Tu informaciju imam samo iz medija. U svakom slučaju dobro je da se ljudi koji su ispekli zanat u turizmu i prošli kroz različite situacije stave na raspolaganje Gradu i da ih se nešto pita. Međutim, mislim da je nužna sinergija među generacijama. Isto kao što se zna tko je kakav posao napravio od moje generacije, poznato je i tko je od mlađih uspio. U Dubrovniku postoje ljudi koji žive turizam i koji o tome nešto znaju i žele pomoći. Nije pitanje samo savjetodavnih tijela, njih je previše, jer kao što je rekla gospođa Pave Župan Rusković, parafrazirat ću je, u nogomet i turizam se svi razumiju. Svaki Hrvat zna sastaviti reprezentaciju pa tako i svaki Dubrovčanin zna što je potrebno turizmu. A to nije baš tako.
A hoće li vaša kći, Ana Hrnić, biti dio te uspješne generacije, mladih naraštaja u turizmu. Ili će ona biti proglašena najvećim krivcem za turistički potop u Dubrovniku?
Ne bih želio biti odvjetnik mojoj kćeri. Naravno da sam joj podrška u poslu i životu isto kao i ona meni, međutim smiješna je situacija da se pored toliko vrhunskih profesionalaca, koji to stvarno jesu, poput onih koji vode Valamar, Jadranske Luksuzne Hotele, Importanne, njihove službe prodaje ili Zračnu luku, Lučku upravu i cijeli niz turističkih segmenata u Gradu, baš cijela krivnja svaljuje na jednu osobu. To je suludo. Moja kći je direktorica Turističke zajednice Grada Dubrovnika, a ovom krizom nije pogođen samo Grad već i Konavle, Župa, Primorje i Pelješac, Korčula, cijela županija. Na kraju ispada da je Ana kriva za sve i za svih. Ljudi koji su malo više upućeni u sve te strukture, znaju odakle vjetar puše.
Odakle?
Od kvazi političara i kvazi turističkih radnika. Da bi ti dežurni kritičari razumjeli situaciju, ali i cijeli taj sustav, moja bi im preporuka bila da pročitaju statut turističke zajednice. Tada će možda shvatiti ustrojstvo Hrvatske turističke zajednice, kao i onih na razini grada i županije. Statut je dostupan na internetu, a iz njega je vrlo jasno vidljivo koje su ovlasti, kompetencije i prava direktora turističke zajednice. Direktor ureda je u biti tehnička pozicija, ali iz Statuta je vidljivo koja su prava Turističkog vijeća TZ-a koje je, u biti, najviše tijelo. Iz statuta će im biti vidljivo i na koji način se ljudi biraju i iz kojih struktura dolaze. Potom, tamo su opisane i dužnosti predsjednika vijeća Turističke zajednice za što se slažem da to u Dubrovniku treba pripasti gradonačelniku. To je za Dubrovnik logično, isto kao što je za naš grad logično da smo već i ranijih godina imali gradonačelnika koji je dolazio iz turističkih struktura. Nažalost, prije Mata Frankovića nikad na čelu grada, još iz vremena Jugoslavije nije bila osoba koja je bila vezana za turizam.
Gradonačelnik će tu funkciju, prema njegovim najavama, odlaskom u Sabor prepustiti Stanku Ljubiću.
Stanko Ljubić je sigurno iskusan, zna i cijeli život je proveo u turizmu. Uostalom, član je Vijeća Turističke zajednice. Vjerujem da ima više vremena nego bilo tko drugi u Vijeću iz javnog sektora.
Zapravo najviše povika u javnosti se izražava i na sam sustav turističkih zajednica. Mislite li da one mogu biti funkcionalnije?
U prvom redu bi u tom sustavu trebalo biti manje zaposlenih. Nije u pitanju nedostatak kompetencija već u samoj činjenici da su manje organizacije efikasnije i lakše donose odluke. Osim toga ovakav sustav košta. U bivšem sustavu uredi turističkih zajednica se nisu bavili promocijom, niti su bili odgovorni ako izostane dolazak gostiju. Njena je odgovornost jednim dijelom bila tek u činjenici ako gosti nezadovoljni pođu iz grada. To je u konačnici bio cilj reorganizacije Turističkih zajednica, da one osmišljavaju sadržaj u destinaciji. Smatram da je cijeli taj sustav javnog sektora preglomazan i preskup, ali za tu razinu reorganizacije treba postojati politička volja s vrha, od Vlade.
Ovih dana bilježimo bolju situaciju s brojem dolazaka i noćenja u Gradu. Nije zahvalno davati prognoze, no ipak, imate li predviđanja koliko bi kriza u turizmu mogla trajati?
Ne želim biti baba gatara, ali mislim da bi se sljedeću godinu trebali vratiti na 70 posto 2019. godine, a da nam je krajnji cilj u dijelu sezone od travnja do studenog doći na 80 posto. Tada bismo imali cjelogodišnji turizam koji nas ne bi puno opterećivao i dozvolio bi da hoteli i agencije mogu dati ljudima godišnje odmore, da se grad može tijekom dva mjeseca obnoviti u dijelu u kojem je to potrebno, a prvenstveno mislim na komunalnu infrastrukturu. Opet za sve to nam je bitna zračna luka, bitni su nam letovi. Ponekad se pitam čemu uopće tolika investicija u aerodrom ako će raditi samo šest ili sedam mjeseci tijekom godine. Na tome treba poraditi. Nisam pobornik da nam turizam traje svih 12 mjeseci u godini, ali kad bismo imali 10 mjeseci to bi bilo izvrsno.
Mislite li da nam nautika može biti okosnica budućeg turizma Dubrovnika, ali i Hrvatske?
Na razini države je već napravljen dobar potez kojim se nautičarima pružila mogućnost kupnje goriva za megajahte po cijenama plavog dizela. Dok to nije uvedeno, imali smo znatan odljev nautičara u Boku. Velikim dijelom zbog te odluke imamo naš akvatorij pun megajahti. Gradu bi u nautičkom smislu dobro došao jedan jaki nautički sajam. Uz imidž Grada taj bi sajam mogao postati prvi u Hrvatskoj, ako ne i šire poput Genove ili Cannesa. To je dobra priča koja bi se mogla događati u studenom i vezati uz sajam u Londonu ili početkom sezone koji koincidira sa sajmom u Berlinu. Tada bi uvezali dolazak prekomorskih partnera u Europu čime bi prije ili nakon Londona ili Berlina priču zaokružili u Dubrovniku sajmom nautike.
Nismo se jedino dotaknuli cruisera? TUI-jevi brodovi su zapolovili?
Vrlo sam skeptičan i mišljenja sam da će se ta industrija vrlo teško pokrenuti jer je postojan strah od mase ljudi u nekom zatvorenom prostoru. Pet tisuća putnika i još toliko članova posade na jednom plutajućem objektu po meni je neodrživo. Ljudi će se teško odlučivati na takvu vrstu putovanja, a ako se kompanije odluče na smanjivanje kapaciteta teško će im biti održati financijsku isplativost i stabilnost. ‘Le Champlain’, francuski cruiser manjeg kapaciteta, koji je neki dan uplovio u Dubrovniku, će opstati. Takvi su i naši Kriljani, koje smatram jednim od najboljih hrvatskih turističkih proizvoda, oni imaju budućnost.
Iz tiskanog izdanja DuLusta od 12. kolovoza 2020.