Dubrovkinja sa zagrebačkom adresom – Maris Miloš kreativno je ima iza ‘100 bofora’, prema anketi blog. vecernji.hr jednog od najposjećenijih blogova u godini za nama. Svoju ljubav prema naizgled jednostavnim, no pomalo zapostavljenim kućnim radinostima, odlučila je prenijeti na internetsku publiku koja je već čitavo desetljeće vjerno prati. Inspiraciju za svoje ručne uratke crpi iz primjerice starih modnih časopisa poput Burde. Ipak, objašnjava nam, ono što je ponajviše pokreće obiteljska je svakodnevica na četvrtom katu bez dvorišta koju nastoji uljepšati simpatičnim i originalnim ukrasima, dekorativnim biljem te jelima prema ričetama naših nona.
Zaboravljene vještine poput kukičanja, vezenja i šivanja, vratili ste u našu svakodnevicu. Smion potez, moram priznati. Jeste li očekivali ovako dobar prijem među čitateljima?
Samo se čini da su te vještine pomalo zaboravljene. Sigurna sam da kad netko krene tragati za nekim posebnim komadom odjeće, da nakon dvije butige pomisli – da bar to mogu sama sašiti. Ili barem: kad bi mi to netko napravio baš ovako kako sam zamislila. Istina, ove teme nisu tako svakodnevne kao recimo kuhanje ili pjevanje. Tako da ni ne mjerim svoju publiku tim metrom. Kada radiš nešto od srca i tome se posvetiš, rezultat neće izostati.
Kako se rodila ideja o pokretanju bloga? Jeste li tada imali predodžbu kako bi on mogao postati Vaš full time job?
Blog u ovoj formi sam počela pisati 2010. godine. No, još prije toga kada je 2004. godine osnovan famozni blog. hr prva blogerska platforma u Hrvatskoj, privukla me je ta forma. Tko je čitao i pisao blogove u to doba, još uvijek ne razmišlja o današnjem, po meni malo drugačijem tipu bloga i blogera, blogerica koje od toga mogu i čini se uspješno žive.
Može li se živjeti od zanimanja bloggerice?
Moj posao je još uvijek u projektnom uredu, od osam do četiri. Blog je daleko od nečega od čega se može živjeti, iako se na njega naslanja domaća radinost koju vodim u slobodno vrijeme. Blog i domaća radinost u kojoj nudim proizvode koji nastaju dok pišem tutorijale ili jednostavno nešto što napravim, za sada dobro funkcioniraju. Možda jednog dana to postane posao – domaća radinost se pretvori u obrt ili nešto više. Ali blog kao forma će uvijek za mene ostati dnevnička, osobna.
Kako objašnjavate popularnost svog bloga?
Bofori postoje već deset godina, vjerujem da je to jedan od važnih faktora prepoznatljivosti na internetu. Onako kako ja zamišljam blog, od njega se ne može živjeti, ali isto tako smatram da se bez njega ne može. Danas smo zatrpani s puno i previše informacija. Sve se odvija brzo, sada i odmah. Na internetu i društvenim mrežama sve češće imamo uz naslov nekog teksta i informaciju koliko je predviđeno vrijeme čitanja. Moji čitatelji, kada zapnu za blog – sigurno se vraćaju. Vjerujem da se Bofori ne čitaju s nogu.
Tko je Vaša najčešća publika?
Osobe koje tragaju za svojom kreativnošću i oni koji su je već našli. Današnji stil života gdje je lakše nešto odbaciti i kupiti novo, umjesto popraviti ili prenamijeniti sigurno nije okidač za kreativnost. Svakodnevno su nam potrebni trenuci kratke pauze nakon koje smo u stanju dopustiti kreativnosti da izađe na površinu. Ne možete se jednostavno natjerati na tri-četiri hop kreativnost! Kratka šetnja u prirodi, pogled u morski horizont vrlo jednostavno razbistri um i pripremi ga za nešto novo. Bofori će vas potaknuti, sigurna sam.
Koliko Vam njegovo kreiranje oduzima vremena? Odakle crpite inspiraciju? Uh, ne volim kad me pitaju: kako ti to sve stižeš. Vazda osjećam da onda negdje visi u zraku i drugo pitanje – koga si sve zanemarila na tom putu. 100 bofora su moje vrijeme. Dok su djeca bila manja to je bilo ujutro, prije nego se svi probude, mojih pola sata izvan zora uz kavu. S godinama se to mijenja, ali i dalje je to moje vrijeme, koje uzimam za sebe. Danas je očito da se i vrijeme za kreativnost mora planirati. Najviše se inspiriram svojom obitelji, našom svakodnevnicom, našim životom na četvrtom katu bez dvorišta.
Na čemu trenutno radite?
Zima je doba kada se čovjek prirodno povlači u toplinu svog doma, brzo nadođe večer i okružuje se obitelji i prijateljima. Tako mi je ovo doba idealno za kukičanje i izradu predmeta od vune. Klupko u krilu, čaj i keksi
na stolu… Drago mi je bilo čuti neki dan kako je mlađa kćer bila nezadovoljna, jer je njen šal iz butige i da ne može dočekati da bude gotov ovaj koji upravo heklam. Blog ovih dana tako pune sadržaji o vuni i heklanju. Uvijek objavim mustru, kako sam to napravila, na što paziti i gdje sam nabavila materijal potreban za izradu.
Siječanj se primiče kraju, a s njim je kod većine nas takujin prazniji. Što savjetujete kako uz pomoć nekoliko malih jeftinih trikova osvježiti garderobu u 2020. godini? Dopustite kreativnost u svakodnevnom životu i neke komade robe prenamijenite. Rekamajte stari rukav nekim šarenim vezom. Isto tako možete pokrenuti kružnu ekonomiju dijeljenja stvari koje vam više ne trebaju. Popravi, posudi, podijeli… Od kombinacije neke nove robe, iskoristite nešto neobično što vam se sviđa i ponesite sa sobom. Fermaj ili modnu kombinaciju. Izađite iz kalupa i napravite nešto drugačije. Vježbajući kreativnost svaki dan! Isto možete učiniti u svom domu, počevši od smanjenja otpada koji se svakodnevno gomila. Od platnene burse do možda sredstva za čišćenje kuće koje ste sami napravili na bazi osnovnih sastojaka.
Vaše krpice putovale su i do Pariza.
Moje krpice se mogu naći i na Etsyju, platformi za prodaju rukotvorina. Tako sam slala krpice posvuda. Jedna od dražih narudžbi mi je bila ona na havajski otok Kauai. Ima ih posvuda od Baskije, do Australije… To je prednost interneta, utočaš palac u more i povezana si s cijelim svijetom. Ipak mi je najdraža suradnja s jednom Amerikankom, organizatoricom vjenčanja iz Rima. Svako toliko imam priliku sudjelovati u tim njenim čarobnim događajima i zaista se svakom veselim. Za nju izrađujem lanene vrećice koje koriste za poklone zahvale za goste. To su nevjerojatna destinacijska vjenčanja, koja su isplanirana do posljednjeg detalja. Jedno u kojem sam imala prilike sudjelovati bilo je predmet reportaže u prestižnom Martha Stewart Weddings časopisu.
Koji su vam planovi za budućnost?
To ćete otkriti ako zapratite moj blog.
Članak objavljen u tiskanom izdanju DuLista 22. siječnja 2020.