Aktualno

RAZGOVOR: OBULJEN KORŽINEK ‘Izrada konzervatorske podloge za kontaktnu zonu nam je prioritet’

Veliki pritisak posljednjih tjedana stavlja se na Gradsku upravu od koje se traže hitne izmjene i dopune General­nog urbanističkog plana. Gradonačel­nik Mato Franković istaknuo je kako je Ministarstvo kulture pristupilo izradi konzervatorske podloge, koja bi tre­bala biti gotova do travnja. Tek tad Grad može pokrenuti izmjene i dopune GUP-a.

O izradi konzervatorske podloge i novoj buffer zoni porazgovarali smo s mini­stricom kulture dr. sc. Ninom Obu­ljen Koržinek, a dotaknuli smo se Dubrovačkih ljetnih igara, ali i najavljenog Zakona o nedo­puštenom ponašanju na internetu.

Može li i u kojoj mjeri novodefinirana buffer zona zaštititi prostor Dubrov­nika koji se danas suočava sa sve većom prekomjer­nom izgradnjom kojom se uništavaju njegove vizure?
Područje nove buffer ili kontaktne zone je znatno povećano u odnosu na dosa­dašnje i to upravo zbog prepoznavanja različitih rizika. U skladu s tim određen je i odgovarajući prostorni obuhvat kon­taktne zone svjetskog dobra od Rijeke dubrovačke do istočne administrativne granice Grada (rt Orsula), uključujući južne padine Srđa i pripadajući akvato­rij. Sukladno smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini UNESCO-a te Zakona o zaštiti i očuvanju kultur­nih dobara, kontaktna zona je područje koje okružuje kulturno dobro upisano na Listu svjetske baštine za koje se odre­đuju mjere radi osiguranja zaštite vrijed­nosti kulturnog dobra. U našem slučaju uspostava buffer zone je nužna s obzi­rom na izrazitu vizualnu izloženost i osjetljivost povijesnog urba­nog krajolika Dubrovnika te na pritisak suvreme­nih razvojnih potreba i trendova temelje­nih na atraktivno­sti destinacije. Za područje buffer zone utvrdit će se mjere zaštite kojima se povijesna jezgra štiti od negativ­nih utje­caja pre­komjerne izgradnje i njenog mjerila.

Tko treba izraditi konzervatorsku podlogu za područje kontak­tne zone i kad se ona može očekivati? Je li to zadnji korak za implementaciju buffer zone u pro­storno-plansku dokumentaciju?
Konzervatorsku podlogu prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje nadležno tijelo Ministarstva kulture. U svrhu izrade Konzervatorske podloge za kontaktnu zonu Dubrovnika, Ministarstvo kulture formiralo je stručnu radnu grupu koja je započela izradu pod­loge. Mjere zaštite iz konzervatorske podloge bit će integrirane u prostorno planske dokumente svih razina. Na taj način će područje kontaktne zone biti regulirano odredbama planskih doku­menata čime će se osigurati zaštita tog prostora od neprimjerenih zahvata. Dinamika izrade konzervatorske pod­loge za kontaktnu zonu uskladit će se s dinamikom izrade izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika i bit će dovršena u najkra­ćem mogućem roku. Ministarstvo kul­ture izradu konzervatorske podloge za kontaktnu zonu Dubrovnika smatra prioritetom.

Mnogi Konzervatorski odjel vide kao spor, gotovo zatvoren državni aparat. Kakvim ocjenjujete rad ovog odjela u Dubrovniku i može li se više otvoriti javnosti?
Konzervatorski odjel u Dubrovniku koji je nadležan za područje Dubrovačko-neretvanske županije spada u najoptere­ćenije odjele u Hrvatskoj uz Split, Rijeku, Pulu i Zadar i to s obzirom na izni­mna kulturna dobra koja se nalaze na području nadležnosti, pritisak investi­tora usmjerenih upravo na eksploataciju kulturnih vrijednosti te na trenutačno najmanji broj konzervatora od osnutka Odjela. Odjel na svom području skrbi za 890 zaštićenih kulturnih dobara, od toga 18 kulturno povijesnih cjelina od kojih je kulturno-povijesna urbanistička cjelina Dubrovnika upisana na Listu svjetske baštine dok su cjeline Stona i Korčule na Pristupnoj listi svjetske baštine. Kon­zervatorski odjel je u protekloj godini odgovorio na preko 3 000 zahtjeva za konzervatorskim uvjetima, prethododgovorio na preko 3 000 zahtjeva za nim odobrenjima, potvrdama, struč­nim mišljenjima, očitovanjima, obusta­vama radova koji su se odvijali protivno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Izdavanje gotovo svih dokume­nata zahtijeva i terenske obilaske i nad­zore tijekom izvođenja radova na kultur­nim dobrima. ­
Odjel je trenutačno angažiran na izradi opsežnijih konzervatorskih dokume­nata kao što je Konzervatorska podloga za buffer zonu Dubrovnika i Konzerva­torska podloga područja Stona, a uskoro će voditi izradu podloge i za samu kul­turno-povijesnu urbanističku cjelinu Dubrovnika. Cilj je da konzervatorski dokumenti postanu javni dokumenti koji će pomoći građanima i konzerva­torima u očuvanju kulturnog nasljeđa i kvaliteti života u visoko valoriziranim cjelinama. Mislimo da će se transparen­tnim pravilima jednakima za sve kon­zervatorska služba približiti građanima.

U tijeku je monitoring oštećenja Orlandovog stupa. Je li postavlja­nje replike konačna odluka, odno­sno kad će se znati njegova buduća sudbina?
Cilj monitoringa i ostalih pripremnih postupaka je utvrđivanje stanja kamena i karaktera strukturalnih oštećenja te određivanje pristupa zaštiti Orlan­dovog stupa u skladu s preporukama UNESCO-a. Rezultati monitoringa utjecat će, između ostalog, na konačnu odluku o tome hoće li original moći ostati na svom mjestu ili će se muzealizirati i izra­diti replika.

Smatrate li da su Dubrovačke ljetne igre potkapacitirane s obzirom na broj izvedbenih programa pa i izvan­festivalskih budući da se primjerice bave i produkcijom Zimskog festi­vala? Koliko bi im posao olakšao npr. menadžment u kulturi i je li on potre­ban gradu kakav je Dubrovnik?
Osnivač Javne ustanove u kulturi Dubro­vačke ljetne igre, koja organizacijski i produkcijski provodi nacionalni festival Dubrovačke ljetne igre, je Grad Dubrov­nik koji usvaja plan i program ustanove te je, samim tim, mjerodavan donositi odluke o kadrovskoj politici. Javnost u Dubrovniku zna da sam bila dijelom tima koji je pripremao kandidaturu Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture. Koordinaciju cijelog procesa vodile su kolege i kolegice iz ove javne ustanove, tad sam mnoge od njih dobro upoznala i uvjerila se u njihov profesio­nalizam, otvorenost i posvećenost poslu.

U tijeku je izmjena Pravilnika o orga­niziranju, financiranju i donošenju programa festivala Dubrovačke ljetne igre. Zbog čega se ukazala potreba da se intendant imenuje na četiri umjesto na dvije godine?
Dubrovačke ljetne igre, kao najstariji hrvatski nacionalni festival u području izvedbenih umjetnosti, već dugi niz godina nastoji se pozicionirati među vodeće europske festivale. Budući da nije realno održavati izvedbenu i organi­zacijsku razinu festivala u sve zahtjevni­jim produkcijskim uvjetima, kad znamo da su termini renomiranih umjetnika i ansambala, kako internacionalnih tako i hrvatskih, popunjeni više godina una­prijed, odlučili smo da je potrebno pri­stupiti izmjeni Pravilnika te mandat vodstva Dubrovačkih ljetnih igara, zbog omogućavanja lakšeg planiranja festi­valskih izdanja, produžiti na 4 godine. Napominjem kako i intendanti nacio­nalnih kazališta u Hrvatskoj dobivaju mandat na 4 godine što, uz pozitivnu praksu inozemnih festivala, ukazuje na opravdanost ove odluke.

U Dubrovniku skoro pa ni jedan natječaj za ravnatelja javne usta­nove u kulturi ne prođe bez određe­nih poteškoća pa i tužbi na Uprav­nom sudu. Na kraju zapravo politika u većini slučajeva ima zadnju riječ, suprotno mišljenju upravnog vijeća ustanove. Kako to komentirate i bi li se izbori ravnatelja trebali drukčije regulirati?
U mandatu ove Vlade u svim zakonima koje smo do sad mijenjali u resoru kul­ture (muzeji, knjižnice, arhivi, audiovi­zualne djelatnosti) podizali smo krite­rije za izbor upravnih vijeća i ravnatelja javnih ustanova. Moje je mišljenje da na rukovodeća mjesta u ustanovama u kulturi treba uvijek birati kandidate s najboljim programom i odgovaraju­ćim kvalifikacijama. Tim principima se vodim u imenovanjima koja su u mojoj nadležnosti. To je jedini način na koji mogu poslati poruku kulturnoj javnosti, ali i predstavničkim tijelima koja ovlast izbora ravnatelja imaju na lokalnim i regionalnim razinama. Ne znam točno na koji ili koje se primjere referirate u vašem pitanju, ali iz mojih kontakata s ravnateljima javnih ustanova u Dubrov­niku mogu reći da se radi o visoko moti­viranim i stručnim osobama.

Hoće li se i kad pokrenuti izmjene Zakona o medijima i Zakona o elek­troničkim medijima i na što će biti stavljen naglasak?
Zakon o elektroničkim medijima plani­ramo uputiti u proceduru u trećem kvar­talu ove godine, a o Zakonu o medijima provodimo konzultacije, planiramo donošenje novog zakona sljedeće godine. Zakon o elektroničkim medijima donijet će usklađivanje s revidiranom Direkti­vom o audiovizualnim medijskim uslu­gama, ali i niz izmjena koje su potrebne kako bi se zakonodavni okvir uskladio s potrebama današnjeg vremena. To se odnosi, između ostalih tema, na libe­ralizaciju sustava koncesija, pravila o koncentraciji, unapređenja vezano uz elektroničke publikacije, pitanje tran­sparentnosti vlasništva u medijima.

Vruća tema zadnjih je dana Zakon o nedopuštenom ponašanju na inter­netu. Je li točno da će odgovornost za sadržaj u komentarima biti na samom mediju i tko bi u tom slučaju nadzirao sadržaj?
Zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu ne odnosi se na medije. On će se odnositi u prvom redu na plat­forme, servise i društvene mreže koje nisu mediji iako mnogi građani imaju dojam da dijeleći i konzumirajući sadr­žaje i objave zapravo prate medije. U medijima postoji urednička odgovor­nost koja je jasno utvrđena i ako se objav­ljuju neprimjereni sadržaji, za te objave odgovara urednik. U slučaju društvenih mreža i platformi nema takve odgovor­nosti. Namjera je da se utvrdi odgovor­nost onih koji su vlasnici i koji uprav­ljaju takvim servisima ako se na takvim mrežama objavljuju i dijele sadržaji koji pozivaju na mržnju, terorizam, koji mogu predstavljati ugroze za sigurnost ili javno zdravlje. Ne radi se o nadzira­nju sadržaja nego o utvrđivanju odgo­vornosti onih koji omogućuju da se takvi sadržaji dijele i postaju dostupni. Na europskoj razini uz razgovore o unapre­đenju zakonskih okvira puno se radi na samoregulaciji u okviru koje platforme same rade na suzbijanju takvog ponaša­nja i naravno na programima medijske pismenosti koji su najvažniji kako bi gra­đani, a posebno djeca i mladi znali pre­poznati negativne pojave i prema njima zauzeti adekvatan stav.

Zbog čega se osniva još jedno regula­torno tijelo umjesto da se reformira postojeća Agencija za elektroničke medije?
O tome hoće li se osnivati posebno regulatorno tijelo ili ne tek će se voditi rasprava. Ono što očito nedostaje jest regulatorno tijelo koje bi imalo nad­ležnost nadzirati provođenje odredbi Zakona o medijima. U ovom tre­nutku, s obzirom da ne postoji regula­tor, jedina satisfakcija, odnosno zaštita koju možete potražiti ako smatrate da se netko u tiskanim medijima ogrije­šio o Zakon ili povrijedio vaša prava jest pokrenuti spor pred sudom. Svjedočimo većem broju sudskih tužbi i postupaka što nije dobro za percepciju neovisnosti i slobode medija.

Razgovor je objavljen u tiskanom izdanju DuLista.

Pročitajte još

UGOSTITELJI VLADI ‘Pred kolapsom smo, hitno morate odobriti kvotu za dodatnih 5000 radnika’

Dulist

JESMO LI SPREMNI ZA EURO? Vujčić: ‘Hrvatski sustav banaka je iznad prosjeka eurozone’

Dulist.hr

PROVJERILI SMO Dubrovnik ima više od 27 tisuća vozila

Andrea Falkoni Račić