Natrag
19.11.2018 07:02

facebook

twitter

google

rss

dulist

RAZGOVOR Mario Tevšić: Bez političke potpore si u ‘kašeti čavala’

17.8.2014 @ 20:56 Mia Njavro Grad

Podijelite:

Nekadašnji zaposlenik Gradske uprave Mario Tevšić nedavno je postao vršitelj dužnosti ravnatelja Javne ustanove Rezervat Lokrum. O tome što ga je ‘dočekalo’, kakose snalazi, koji su planovi za otok te koliko će se ulagati, govori za DuList.
Nedavno ste postali v.d. ravnatelja Javne ustanove Rezervat Lokrum. Kakvo ste stanje preuzeli dolaskom na ovo radno mjesto?
Još se navikavam. Ovaj posao je u nekim stvarima kompliciraniji i složeniji od onoga kojeg sam radio prije, u Uredu gradonačelnika, a u drugima je svakako jednostavniji. Zapravo – nije mi teže, no trebam se još učiti neke stvari, kako bi iz moje perspektive moja slika ravnatelja bila onakva kakvu je ja zamišljam. No, Javna ustanova je i bila i jest dobro organizirana tvrtka. Financijski je dosta stabilna, ima stabilne prihode i što se toga tiče ovdje je dobro. Na međuljudskim odnosima svakako treba početi raditi. Događale su se neke stvari, a možda se još uvijek i događaju, koje nam ne trebaju, nerijetko se prave problemi tamo gdje ih nema. No, to je svugdje tako, međutim – mi smo relativno mali kolektiv, svega tek nešto preko trideset ljudi i polako uspijevamo u tome da se zna što je čija odgovornost. Samim time bi tih nejasnoća i nesporazuma među ljudima trebalo biti manje.

Kakav odnos imate s lokrumskim vatrogascima koji su zadnjih godina bili najglasniji po pitanju problema na otoku?
Iz perspektive mog prijašnjeg zaposlenja, kao zaposlenik gradske uprave, nikad mi nije bilo jasno u čemu je problem. Odnosno, da bi se došlo do toga što je problem, morao sam iskonstruirati neke konspirativne teorije, nikad mi nije bilo jasno zbog čega se rade problemi. Ne treba problematizirati temu lokrumskih vatrogasaca. Oni su zaposlenici ove ustanove, te to mogu i trebaju ostati. Njih ima dovoljno i imaju dovoljno dobru opremu. Njihove ljudske kapacitete i njihova tehnička znanja te njihovu opremu treba iskorištavati na način da se u nju svakodnevno ulaže te da oni zapravo budu nositelji različitih radova na Lokrumu, što dakako i jesu. Nikad nisam naišao na nešto što nisu htjeli ili nisu mogli. Inače su zaposlenici ovdje, njih 99 posto, zadovoljni svojim poslom, vole svoj posao i vole Lokrum. Mislim da se to vidi i da svi naši posjetitelji to vide kad razgovaraju s njima. Naravno, uvijek ima prostora za napredak, no to su ljudi koji daju sve od sebe. Nije mi bilo jasno zbog čega se trebalo toliko ‘đonom ići na njih’.

Otvarate Lazaret za javnost, tu je i samostan, Društvo prijatelja dubrovačke starine obnavlja jedan od spomenika, ostatke crkve kod samostana…
U sljedećoj godini očekuju nas dvije značajne investicije u obnovi baštine i to je nešto što me veseli. Radi se o uređenju arheologije stare bazilike na području samostana i radi se o potpunoj rekonstrukciji i obnovi velike tvrđave Royal. Otvaramo Lazaret koji u budućnosti zahtjeva dodatno ulaganje. U principu ga je samo trebalo urediti i provesti neke mjere sigurnosti te otvoriti vrata. Zanimljivo je spomenuti kako i ovih dana, kad je najveća prodaja karata, na Fort Royalu bude i po 20, 30 ljudi. Dakle, nije da ljudi gore ne idu – samo gore nema nikakvih pravih sadržaja osim tvrđave kao takve. Nema struje ni vodovoda, no to je nešto što se sprema u budućnosti i dogodine se ostvaruje mali projekt uz pomoć DPDS-a, što će biti posebno atraktivno. Što se tiče ‘trenutne atraktivnosti’ Lokruma, ono što posjetitelji najviše cijene jest mir i tišina, bijeg od gradske vreve i turističke gužve, što im u svakom slučaju omogućujemo. To će sigurno uvijek naći na Lokrumu. Čini mi se da i znatno povećanje dnevnog broja posjetitelja nije to ugrozilo. Kad su najveće prodaje, uz besplatne karte za Dubrovčane, Lokrum nije pun.

Što Vam je bitnije – zaštita prirode ili ostvarivanje profita?
Profit neće izostati ako posao očuvanja baštine dobro radimo. Ne dolaze tu ljudi tražiti ništa drugo, svatko tko ide na Lokrum zna da će tamo naći prirodu i baštinu. Naravno, nekakve dodatne investicije i sadržaji su poželjni. Ako i postoje negativni komentari, oni se odnose upravo na to kako nedostaje sadržaja za, na primjer, ljude koji se ne kupaju. Zato bi prioritet bio definitivno ulaganje u Botanički vrt.

Što se sve planira u vrtu?
S Institutom za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku pokrenuli smo pregovore i potakli ih, upravo zbog botaničkog vrta. U principu, pokrenuli smo dva troškovnika za EU fondove i za hrvatske fondove i nastavno na to, nabavljaju se novi nasadi, stavlja se nova ograda… Plan je da na predjelu poviše Portoča bude jedan dio baš s našim, mediteranskim biljem. Uz pomoć EU, nacionalnih, gradskih fondova i u krajnjoj liniji naših nekih poticaja, nadam se da će investitor, Sveučilište u Dubrovniku, to moći dovršiti, jer je to zapravo ono što bi dalo dodatnu atrakciju otoku, a potpuno je u skladu s njime.

Očekuje nas uskoro i koncert Stjepana Hausera i Olivera Dragojevića na Lokrumu.
Zapravo, u planu su i redovita događanja, mini festivali koji će otvoriti vrata da Lokrum redovito ima glazbeni ili scenski događaj. Predstave Igara pokazuju da se to može. Naši ljudi to znaju raditi, protupožarna i svaka druga sigurnost je osigurana, tako da se može izvesti događanje za 200, 300 ljudi. Konkretno, ovaj koncert nije ekskluzivan, mislim na to da će na njemu biti tisuću ljudi. Inače, prodaja zasad ide jako dobro, bez obzira što ima još mjesec dana do koncerta. To je, mislim, glazbena poslastica, a sve unutar projekta ‘Lokrum 2020’, u suradnji s Menartom. Obilazeći Lokrum s njihovom menadžericom, otkrili smo zapravo niz potencijalnih pozornica za 200, 300 ljudi, pa smo se odlučili u pred ili podsezoni, kad nisu Igre, ponuditi par glazbenih ili glazbeno-scenskih događanja. To neće donijeti veliku financijsku korist, no mislim da to možemo raditi, da je dobro…

Nedavno ste uveli besplatne ulaznice, četiri puta mjesečno, za građane, što je izazvalo veliki interes.
Nedavno smo uveli besplatne odlaske brodom, a tu kartu je preuzelo više od tisuću ljudi, što je svakako premašilo naša očekivanja i to je dobro. Prvotna ideja bila je takva da oni neće interferirati s gostima. Turisti uglavnom dolaze ujutro, brodovima od devet do podne, dok naši ljudi pristižu nakon posla, dva, tri, četiri, pa do zadnjeg broda. Napravi se nešto gužve na zadnjim brodovima, no to nije prestrašno. Možda zadnjih par sati brodovi voze konstantno u oba smjera bez obzira na raspored i sve se stiže.

Bez obzira na to, određeni broj ljudi prigovara kako su karte preskupe. Kako gledate na to?
Karta za Lokrum relativno jest skupa. Dakle, recimo, nije za jednu osobu, no kad ide cijela obitelj, to postaje skupo, 280 kuna. No, zbilja, imamo niz pogodnosti – od umirovljeničkih pokaza do karata za djecu, vouchere za deset dolazaka za domaće ljude, imamo karte uz pokaz Libertasa… Čini mi se nepotrebnim i možda problematičnim nalaziti domaće cijene skupima za domaće. I nakon svega, postoje ta četiri besplatna odlaska na Lokrum. Mislim da smo napravili dosta toga i da se razlika vidi – recimo, u zadnjih mjesec dana, ljudi koji nikada nisu bili na Lokrumu su na njega došli. Čini mi se da to što radimo jest zaista dobro, no osobno smatram kako je potreban neki fizički, opipljiv dokaz za pokretanje Lokruma. Kad jedan od projekta profunkcionira, znat ću da je to to, pa bio to botanički vrt, Fort Royal ili nešto takvo, što ostaje za desetljeća.

Cruiseri ove godine ne akostavaju pred Lokrumom, koliki je to gubitak za Javnu ustanovu?
Javna ustanova je 2013. godine na cruiserima zaradila skoro miliijun kuna, a ove godine nisam siguran da ćemo doći i do dvjesto tisuća. Međutim, povećanom prodajom karata u ovoj godini, mi ćemo taj minus skoro u potpunosti izbalansirati. Brod Argosy smo kupili s namjerom da se upravo on koristi za cruisere, no sad kad su isti izostali, dugoročno očito više neće biti pod Lokrumom, nama na žalost brod jako malo radi. Moramo mu tražiti novi posao , bez obzira što nam s dva broda treba i rezervni. No taj treći ne treba stajati neiskorišten, već mu treba naći novi posao. Mi smo pokušali već nešto s hotelskim kućama na Elafitima te turističkim agencijama. Brod imamo i odličan je, posadu imamo, pokušavamo dati brod gdje god se može komercijalno iskoristiti, kako bismo barem malo ublažili taj financijski gubitak. Nitko nije planirao sezonu bez cruisera.

Meteorološki gledano, koliko je kiša, odnosno loše vrijeme, utjecalo na prodaju karata?
Kiša nas je malo zatekla. No, svejedno, imamo za dvadesetak posto povećanje prodaje od karata. Povećanje posjetitelja je negdje 12, 13 posto, možda i nešto više u ovom trenutku, no da nije bilo kiše, vjerujem da bi ih bilo i više. Bilo je jako puno dana u kojima se uopće nije vozilo. Otkad sam tu, sigurno deset dana, a vjerujem da se takvo nešto nije dogodilo desetljećima. No, na te stvari ne može se utjecati, a vjerujem da će se izgubljeno vrijeme u lipnju i srpnju vratiti u rujnu ili listopadu.

Kako gledate na situaciju gdje se pojavljuje nova struja mladih ljudi koji su politički potpomognuti na dobivenim pozicijama?
Nas imenuje Gradsko vijeće, pa kakvu pozadinu to može imati osim političke? Možete biti stručnjak u bilo kojem polju, no politički vam treba pozadina i podrška, da ne budete smijenjeni. Naravno, kad dođete na neko mjesto, nadate se kako nećete biti smijenjeni, što onda uključuje i političku aktivnost. A što se tiče mladih ljudi, nije lako biti na nekoj poziciji, pogotovo kad su svi zaposlenici stariji od vas, tada je teško steći autoritet ili poštovanje. No opet, mislim da mladi ljudi donose nove energije i ideje te da imaju snage da se uhvate ukoštac s nečim. U cijelom svijetu, na bilo kojem polju, mladi ljudi mogu bilo što, stoga nema razloga da i u Dubrovniku ne bude tako. Mislim da to pokazujemo i da se mladih ljudi ne treba bojati. Ne bojim se smjene političke vlasti niti dolazim ovdje da bih strepio. Budućnost nosi što nosi, a ja sam osobno i profesionalno spreman na bilo što, te s time nemam problema. Ponavljam, bira nas Gradsko vijeće i kad ono odluči da više ‘nemamo što raditi tu’, tražit ćemo svoje mjesto pod suncem. No, svakako bez političke potpore si u ‘kašeti čavala’ i svi te jedva čekaju izbaciti.

Komentari





O autoru: Mia Njavro

Diplomirana novinarka i magistrica komunikologije. U slobodno vrijeme pišem, u radno vrijeme pišem. Prestala sam skupljati salvete, a najčešće se bavim temama od životne važnosti, kao što su filmovi, glazba i društveni mediji.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana