DuList IN

PUTOPIS MIE HUDOLETNJAK Ovo je prelijepa zemlja, ali dosadi skandinavska depresija

U drugom nastavku sam obećala pisati o mojem preseljenju iz glavnog grada Reykjavika na istok Islanda, točnije u gradić imena Egilsstađir koji broji oko dvije tisuće stanovnika, o putovanju po Zapadnim fjordovima, lovu na kitove i njorke, izletu na Snaefellsnes poluotok te detaljnije o južnoj obali.

Pa, krenimo ispočetka. U travnju 2018. sam se, nakon prekida s dečkom, zasitila Reykjavika te sam otišla na odmor u Randers u Danskoj kod prijateljice, malo do Londona u shopping te se vratila kući u Dubrovnik razbistriti glavu. Krajem travnja, nazvao me je prijatelj koji također radi na Islandu te me pitao poznajem li ikoga tko bi došao odraditi ljetnu sezonu na istok Islanda u mali obiteljski restoran imena Cafe Nielsen. Krajem svibnja se ukrcavam u Reykjavik city airportu u mali mlažnjak koji me vodi do Egilstađira. Let je trajao oko 1 sat, a udaljenost od Reykjavika do Egilsstađira je oko 650 km. Inače Island nema autocestu te su prometnice jako loše pa bi za prijeći 650 km autom trajalo oko 12 sati. Na aerodromu me dočekuje prijatelj Dragan koji mi naravno nije rekao da se grad sastoji od jedne benzinske crpke, tri banke, dvije trgovine, dvije prodavaonice odjeće, pošte, škole, vrtića, tri kafića te dva frizerska i jednog beauty salona. Moje pitanje je bilo: ‘A di je centar grada Zar ću ja stvarno ovdje živjeti četiri mjeseca?’. Oduševljenje je naglo palo. Sjeli smo u obližnji kafić te mi je rečeno da su ustvari cijela ekipa koja će raditi u restoranu Hrvati (Josipa i Paola – cure s kojima sam dijelila stan) te Dušan – Slovenac koji je bio začin hrvatskoj ekipi.

Njorke i kitovi

Raspoloženje se brzo popravilo. Stigli smo u restoran, upoznali šefa i njegovu kćer (on je kuhar, a ona konobarica u obiteljskom restoranu), objasnili su nam kako sve funkcionira te su nas odveli do našeg stana. Bolje uređen stan dugo nisam vidjela i bile smo prezadovoljne viđenim. Ja sam odabrala biti asistent u kuhinji pošto sam htjela usavršiti kulinarske vještine, a ostatak ekipe je konobario. Ovo iskustvo mi je jako obogatilo život, stekla sam puno prijatelja za cijeli život. S obzirom da je udaljenost Egilstađira do Husavika, grada koji je poznat po whales watchingu te njorkama (male smiješne ptičice narančastog nosa koje su zapravo jedan od simbola Islanda) odlučila sam se zaputiti na dvodnevni izlet s kolegama. Plan je bio posjetiti Husavik, Akureyri (tada se održavala Torfaera što je u prijevodu offroad formula, i moram priznati da takve vratolomije za volanom nikad nisam vidjela), Kraflu (krater koji je posljednji put eruptirao 1984., a nadmorska visina mu je 818 m) te Myvatn (poznati prirodni termalni izvor, ali pun mušica, sam naziv govori Mymušica, Vatn-voda). U Husaviku smo imali sreće jer smo u sat vremena vidjeli oko 15 kitova te obišli poznati otok njorki. Odmah smo se zaputili do Akureyrija na Torfaeru, obišli vozni park (svako vozilo ima preko 1300 ks) te odgledali utrku. Upoznala sam pobjednika Thora Thormara Palssona te dobila njegov potpisani plakat. Plan je bio prenoćiti u hotelu blizu Myvatna te sljedeći dan obići Myvatn i Kraflu. Rečeno – učinjeno. S obzirom da sam tijekom boravka u Egilsstađiru vozila superjeep terenca od skoro 500 ks obilazila sam sve okolo i naokolo uključujući najpoznatiji prirodni termalni izvor u kojem je temperatura oko 38 stupnjeva celzija. Ime mu je Laugavallalaug, ne samo što je termalni izvor, već ima i slap! Do njega je inače nemoguće doći ako nemate 4WD automobil radi terena.

Dijamantna i Crna plaža

Svaki slobodni vikend iskoristila bih da odem na neku destinaciju koja nije dalje od tri sata vožnje u jednom smjeru. Moram spomenuti Diamond beach (Dijamantnu plažu) i Glacier Lagoon. Poznata plaža na jugu zove se Reynisfjara (Crna plaža), a godišnje najveći broj turista strada upravo tamo jer su valovi ogromni, a turisti kao turisti ne gledaju znakove opasnosti. Još jedna poznata atrakcija blizu Crne plaže je olupina američkog DC 3 aviona koji je 1973. ostao bez goriva i srušio se. Nema turista koji ne pita za upute kako stići do te olupine koja se nalazi na otprilike 45 minuta hoda od glavne ceste. Nakon avanture na Istoku, i kratkog boravka u Dubrovniku, vraćam se u Reykjavik gdje sam počela raditi
kao menadžer air bnb apartmana te turistički vodič za polarnu svjetlost. Prijatelj iz srednje škole, također iz Dubrovnika, Luko Tikvica postaje zainteresiran za odlazak na Island te je nakon otprilike mjesec dana i on stigao u Reykjavik. Imali smo oformljenu malu ekipu Hrvata te smo se svi osjećali kao da smo doma, organizirali smo večere, izlete i druženja.

Westfjords (Zapadni fjordovi)

Od svih zapadnih fjordova istaknula bih Isafjordur (ledeni fjord u prijevodu). Na ovaj put odlučila sam se poći s prijateljima Andreom i Marcom, Talijanima koji su također radili na Islandu. Broji oko 2000 stanovnika te čak ima i aerodrom, no pilotima je jako teško uzletjeti i sletjeti jer je pista između mora i visoke planine. Grad je poznat po ribarstvu i nestvarno je lijep. Jako me se dojmila hrana tamo, imaju najbolju juhu od jastoga koju sam ikad probala. Moj prijatelj Zoran (inače liječnik iz SZ Hrvatske koji je otišao raditi na Island u Landspitali Reykjavik) i ja odlučili smo se otići na izlet po poluotoku Snaefellsnes. Naša prva postaja bio je obalni gradić Arnarstapi poznat po trgovini i ribarstvu. Inače, u njemu možete pronaći samo dva restorana brze prehrane i jedan hotel. Ali priroda okolo je predivna. Nastavljamo put te dolazimo do Olafsvika, malog obalnog gradića koji broji oko 1800 stanovnika, a sljedeća i najbitnija postaja je Kirkjufell – planina koja je gotovo uvijek prekrivena snijegom te inspiracija mnogim fotografima.

Dojmovi

Moj dojam o Islandu je sljedeći – prelijepa prosperitetna država, totalno drukčiji tip ljudi koji će vas cijeniti kao čovjeka i kao zaposlenika, hladna i zdrava klima, čista voda, zdrava hrana, prirodne ljepote, polarna svjetlost kao prirodni fenomen, mogla bih još nabrajti i nabrajati, ali to se mora doživjeti. Ono što mi se nije svidjelo su polarni dani koji traju otprilike od svibnja do kolovoza kada skoro uopće nema noći te polarne noći, između rujna i travnja kada je dan samo između 11 i 16 sati. Također mislim da je to uzrok konzumacije dosta antidepresiva od strane stanovnika (prva u tome je Danska, a Island drugi) te alkohola (Islanđani piju da bi se napili, a ne da bi uživali u piću). Stariji stanovnici otoka mogu vam zamjeriti ako ste ugostitelj ili turistički djelatnik, a ne znate islandski. Zadnja primjedba je cijena nekretnina za najam – ako ste samac, sa samo jednim poslom možete si priuštiti sobu u stanu koji dijelite s još par ljudi ili garsonijeru. S dva posla već si možete priuštiti stan s odvojenom spavaćom sobom te nešto i uštediti. Jako mi je drago što sam dio života provela u toj zemlji te ću se nakon završetka studija vrlo vjerovatno vratiti tamo.

Piše: Mia Hudoletnjak

Iz tiskanog izdanja DuLista od 23. listopada 2019.

Pročitajte još

FOTOGALERIJA Lijep dan za šetnju i ćakulu

Dulist.hr

OBNAVLJA SE BOTANIČKI VRT Na Lokrum se vraćaju agrumi i staklenik

Maria Prkut

ISTRAGA U TIJEKU Netko je ukrao DORH-ove laptope na sudu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija