Pandemija koronavirusa u cijelosti utječe na svakodnevni život, ali i rad. Zacijelo nema osobe koja se na neki način nije morala prilagoditi novonastalim okolnostima u kojima se nitko nije nadao naći. Do prije mjesec dana još je uvijek sve izgledalo kao da nam se svakodnevica nikada neće drastično promijeniti, ali ona se promijenila toliko da se čini nevjerojatnim.
Veliki teret u cijeloj situaciji podnijele su i same prodavačice u trgovačkim centrima, ali i manjim butigama koje su se jedva uspijevale ‘othrvati’ u prvim danima pandemije kada su sugrađani pohrlili kupovati osnovne namirnice kako bi napravili mjesečne zalihe. Pronaći neke artikle poput kvasa ovih dana postalo je zbog toga ravno dobitku na lutriji, a to nam može potvrditi i naša sugovornica, prodavačica Marija Curić koja već pet godina radi u kvartovskoj butizi na Kunejima, dobro poznatoj kako domaćima tako i mnogobrojnim turistima koji u ljetnim mjesecima redovito čekaju u redu za ući u butigu. I ovih je dana ispred butige red, ali iz sasvim drugog razloga. Građani, naime, čekaju svoj red kako bi u butizi bio optimalan broj ljudi sukladno preporukama stožera. Simpatična gospođa Marija otkrila nam je kako se prilagodila radu u novim uvjetima, je li joj teško raditi pod maskom, ali i osjeća li se zaštićenom iako svakodnevno radi s mnoštvom ljudi.
— Ova situacija naravno utječe i na rad svih nas prodavačica, a u ovakvoj situaciji nitko se od nas nikada nije našao. I stariji s kojima razgovaram govore mi isto. Nitko nije ovakvo što očekivao. Nalazimo se u jedinstvenoj situaciji i jednostavno se pokušavamo prilagoditi koliko god možemo. Sada radimo kao i druge trgovine od 8 do 17 sati. Podijelili smo se u dvije smjene pa tako prva radi od 7 do 13, a druga od 12 do 17 sati. Inače, naša bi butiga zimi radila do 22 sata, a ljeti čak i do ponoći. Ipak, morali smo skratiti vrijeme prema odluci Stožera. Sada nema neke pretjerane gužve. Ljudi su se u prvom tjednu nakupovali, sad je već lakše. Primjećujem da izlaze kad moraju kupiti ono što im je najneophodnije, kad im ponestane onih osnovnih namirnica – govori nam gospođa Marija.
Kvasa ‘ni za lijeka’
Za vrijeme najveće ‘navale’ i kupovanja zaliha i u ovoj je butizi bilo znatno više posla, ali, ističe ova prodavačica, s obzirom da su oni kvartovska butiga, nisu podnijeli baš toliku gužvu kao trgovački centri.
-Veliki trgovački centri podnijeli su veći pritisak, ali i u kod nas se osjetilo povećanje prometa, a posebno specifičnih, onih nešto trajnijih namirnica i artikala. Bili su to brašno, cukar, kava, kvas, ulje, sirevi, salame, paste, razne konzerve. Sada naši sugrađani ipak ne čine veliku spenzu pa je i na nama u tom smislu manji pritisak. Na sreću, u tom smo početku uspijevali redovito popunjati police nakon što bi ljudi pokupovali. Napunili bismo ih poslije posla ili tijekom ako bi se uhvatilo vremena. Kod nas su ipak uzimali manje spenze. Naša je butiga i inače dobro opskrbljena pa smo se i prilagodili s onim stvarima za koje smo procijenili da su ljudima u tom trenutku bile najpotrebnije, a to radimo i danas. Nabavljali smo tako i rukavice, maramice za dezinfekciju, ali i kvas! A on je vjerojatno najtraženiji artikal, a nikako ga nabaviti dovoljno. Svi ga traže. Kako dođe tako i nestane jer se odmah proširi glas gdje ga ima za kupiti. Proteklog jutra dobili smo paket freškog kvasa i odmah je i nestao – ističe ova prodavačica te dodaje kako i kod njih više nije moguće kupiti dezinfekcijske maramice jer ih jednostavno nema u nabavi. Sve su Asepsolete ‘otišle’ u prvom navratu. Rukavica ipak uvijek imaju dovoljno, a sugrađani ih i često kupuju jednako kao i sredstva za čišćenje i dezinfekciju kuhinjskih i drugih površina u kući.
Kupci su disciplinirani
Gospođa Marija kao i druge njezine kolegice svakodnevno radi s ljudima, a u ovoj situaciji pandemije koronavirusa i posebnih mjera koje su na snazi opremljena je rukavicama i maskom. Svakako tu su i dezinfekcijska sredstva za ruke, pojačan naglasak na higijenu ruku, a svako malo dezinficiraju i pult, POS kasu te sve ono što dolazi u direktan kontakt bilo s kupcima ili novcem. U butizi svakako nastoje držati i propisani razmak koliko god je to moguće, a u tome im uvelike pomažu i sugrađani.
— Ljudi su stvarno disciplinirani. Mi smo mala butiga pa nemamo baš mogućnost nekog velikog držanja razmaka, ali ljudi paze. Ako vide da ima nekoga unutra, pričekaju ispred vrata. Ne znam da sam ikoga morala opomenuti. Da nisu disciplinirani to bi nam znatno otežavalo posao jer bismo morali za njima ići po butizi i moliti ih da izađu i strpe se ispred vrata – priča nam prodavačica Marija. A, osjeća li se u cijeloj ovoj situaciji zaštićeno?
— Imamo svu opremu kao i druge prodavačice i to je zapravo jedino i čime se možemo zaštititi dok radimo s ljudima. Donekle imamo psihološki osjećaj da smo zaštićeni. Nećemo sad hodati u zaštitnim odjelima. Osjećamo se malo izloženo jer smo realno u stalnom kontaktu s kupcima tako da ne možemo to izbjeći. Netko isto mora raditi, ne možemo se svi zatvoriti i kloniti se ljudi. Moramo živjeti i funkcionirati – ističe Marija.
Ipak, priznaje, novi način funkcioniranja i dodatne mjere opreza malo su joj dodatno zakomplicirale posao.
— Moramo stalno mijenjati rukavice, paziti na higijenu ruku. Primjerice, mogu biti na kasi i raditi s novcima i sad taj kupac odjednom zamoli da mu dodam kruh jer ga je zaboravio. Naravno da ga ne mogu dirati u tim rukavicama s kojima sad radila s novcima. Promijenim rukavice, dezinficiram ruke, dodam kruh i opet stavim rukavice i vratim se na kasu. Malo je veći i duži proces, ali drukčije se ne može. Moramo više pripaziti. Opet, kad imamo rukavice drukčiji nam je osjećaj. Više smo svjesne da ne smijemo dirati lice što epidemiolozi stalno naglašavaju. Kad kreneš, sjetiš se da si u rukavicama pa nećeš to napraviti. Ima to određeni psihološki učinak – otkriva nam gospođa Marija.
A, disciplina sugrađana itekako pomaže. Mnogi od njih, ističe, dolaze u butigu s maskom i rukavicama, ili barem nečim od toga. Naravno, ima i onih koji sve olako shvaćaju pa dolaze bez ikakve zaštite. Ipak, govori nam ova prodavačica, kupci shvaćaju situaciju pa do sada nisu imali nekakvih nervoznih ispada ili posebnih zahtjeva kojima nisu mogli udovoljiti.
Red odmah u 8 ujutro
— Nismo imali problema po tom pitanju. Kod nekih se osjeti određena doza straha, kod nekih manja, ali to je sasvim razumljivo s obzirom na situaciju. Ne mogu reći da smo osjetili kakvu posebnu nervozu ili da smo imali kakav poseban slučaj – ističe. A, s obzirom da je javni prijevoz ukinut gospođa Marija se za dolazak na posao i odlazak s njega mora snalaziti.
— Doći na posao je već ‘parola snađi se’. Nekada me šefica dovede i odvede, nekad idem pješke. Ujutro idem najviše pješke na posao jer dolazim prva. Ne znam zašto i za sve nas koji iz rana radimo u butigama nije organiziran kakav Libertasov autobus. Bilo bi dobro da nas prevezu prije 8 sati i odvezu doma malo iza 17 sati kada svi završavamo – priča nam ova prodavačica.
Ipak, barem sada ne mora znatno ranije ustajati. Butigu na Kunejima inače otvaraju u 6 sati, a sada u posebnim okolnostima prema odredbi Stožera u 8 sati.
— I prije nego otvorimo pred butigom bude red i ljudi čekaju da što prije uđu i kupe spenzu iz ranog jutra. Vire nestrpljivo jesmo li otvorili. Vole to riješiti odmah da ne moraju opet izlaziti kasnije. Najveća je tako gužva iz rana jutra, čim otvorimo. To traje neka dva do tri sata pa onda dođe do smanjenja pa možemo lakše raditi – naglašava prodavačica Marija. Dodaje kako se ovih dana ipak fizički ne umara više nego inače, ali da više osjeća psihološki pritisak jer mora strogo paziti na sve higijenske mjere.
— Misliš se stalno što si dirala, kako si dirala, jesi li očistila, adekvatno spremila, paziš da se ne diraš po licu. Uz posao moramo i o svemu tome voditi računa. Izložene smo također, u smislu kontakta s kupcima pa i na to moramo pripaziti – ističe ova prodavačica. Inače, u ovoj butizi itekako su navikli na jako prometne smjene, a posebno ljeti kada postanu omiljena butiga svakog turista koji se nađe ili odsjeda u blizini. Ipak, kako će ovo ljeto izgledati s obzirom na pandemiju koronavirusa, gospođa Marija nije željela nagađati. ‘Situacija je dosta neizvjesna, tko zna što će biti s turizmom i sezonom – zaključila je prodavačica Marija Curić.