Teško se sjetiti drugog benda koji je s tako malo snimljenog materijala ostvario toliko masivni utjecaj na popularnu glazbu od Joy Division. Nakon dugog razmišljanja u misli dolaze tek Sex Pistols i Jimi Hendrix, možda Misfits. Joy Division je bend označen tragedijom i nemoguće je tu komponentu staviti po strani procjenjujući njihov diskografski prinos koji se sastoji od samo dva albuma i nekoliko kompilacija.
Prije 40 godina, točno na dan dok ovo pišem, dogodilo se nešto što će uvelike promijeniti način na koji će generacije slušati glazbu sastava iz Manchestera, ali i njihovog puno popularnijeg i jednako utjecajnog derivata – grupe New Order. Ian Curtis, čuveni pjevač Joy Divisiona, koji se borio s epilepsijom i depresijom, oduzeo si je život u rano jutro 18. svibnja 1980. Posljednje sate svoga života proveo je gledajući film „Stroszek“ Wernera Herzoga i slušajući „The Idiot“, solo prvijenac Iggyja Popa, glazbenika koji je uz Loua Reeda i Davida Bowieja te bendove The Doors i Kraftwerk imao izravan utjecaj na zvuk Joy Division. Ian Curtis imao je tek 23 godine i njegov bend upravo se spremao za prvu američku turneju na kojoj su trebali promovirati dva mjeseca ranije završeni album. Smrt Iana Curtisa opsežno je dokumentirana, između ostalog i u filmovima „24 Hour Party People“ Michaela Winterbottoma i poglavito u biografskom „Control“ Antona Corbijna, redatelja jednog od rijetkih spotova za bend, turobnog „Atmosphere“, stoga nema potrebe za pisanjem eulogije.
Snimanje albuma „Closer“ bend je dovršio u ožujku 1980., a objavljen je 18. srpnja, točno dva mjeseca nakon smrti Iana Curtisa. Poput njihovog prvijenca „Unknown Pleasures“ prošle godine, a povodom jubilarne 40. godišnjice od izdavanja, album će prvi puta biti reizdan na vinilu, na kojem je bio nedostupan još od gašenja legendarnog Factory Records (iako je cijeli katalog grupe remasteriran i objavljen digitalno 2007. godine). Albumom „Closer“ Bernard Sumner, Peter Hook, Stephen Morris i Ian Curtis još su se značajnije odmaknuli od punk utjecaja koji su obilježili njihov rad na samom početku, kada su se inspirirani Bowijevom pjesmom nazivali Warsaw te dijelom na spomenutom prvijencu. Samo polovina pjesama sadrži gitaru, za punk i gothic rock neizbježan instrument, a bend zvučnu sliku značajnije gradi na upotrebi synthesizera, elektronskih bubnjeva, udaraljki i karakterističnog zvuka bassa Petera Hooka. Curtisovi stihovi su još evokativniji, a u srazu s novopronađenim stilom glazbenog izražavanja „Closer“ je lijep album, jednako koliko je mračan. To se posebno očituje na drugoj strani s četiri predivne kompozicije, a poglavito u završnim – procesijskim „The Eternal“ i „Decades“, dok je „Isolation“ na prvoj strani ploče desetljećima držala titulu najklaustrofobičnije pjesme ikada snimljene, barem dok Radiohead na samom svitanju milenija nisu izbacili „Idioteque“.
Poput The Smiths ili nešto prije T.Rexa i Joy Division su mimo albuma objavljivali singlice kao zasebna, a ne promotivna, ostvarenja, tako da je bespredmetno govoriti o „Closer“, a ne spomenuti „Atmosphere“ (ožujak, 1980.) i „Love Will Tear Us Apart“ (lipanj, 1980.) Upravo će te singlice, uz nešto raniju „Transmission“ (listopad 1979.), zaokružiti rođendansku seriju vinilnih reizdanja. „Love Will Tear Us Apart“, koju je Curtis napisao inspiriran bračnim problemima, a koja je objavljena mjesec dana nakon njegove smrti dobila je time nove konotacije i postala ultimativna pjesma grupe, ali i njihova prva i jedina punokrvna pop pjesma. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi se bend dalje razvijao, ali o tome možemo samo sanjariti. Da su Joy Division potrajali, Peter Hook je izrazio uvjerenost da bi u nekom obliku snimili „Power, Corruption & Lies“ (drugi album New Ordera iz 1983. kome je prethodio kultni hit-singl „Blue Monday“). No, to je sasvim nova priča i o njoj nekom drugom prigodom. Za kraj samo preporuka onima koji se s Joy Division tek susreću. Uz dva studijska albuma nemojte izostaviti kompilaciju „Substance“ jer na jednom mjestu sadrži sve singlice i većinu b-strana od kojih su neke poput „Dead Souls“ i „She’s Lost Control“ stožerne pjesme grupe.