Priča o Pelješkom mostu počela je davno, kada je more napunilo jadranski bazen i pri tome ostavilo najraskošniju i najrazvedeniju obalu, na našoj strani, hrvatskoj domovini.
Dva isturena, visoka, i jedan prema drugome usmjerena rta – Komarna i Brijesta – prirodni su temelji i čvrsta podloga za most koji će ih kad-tad spojiti. Da je povijest ostavila Hrvatskoj njezine granice na Drini, pa ne bi bilo, na primjer Šengenske potrebe graditi Most, ipak bi bio sagrađen. Ne samo zato što se danas putuje što kraćom rutom i što većom brzinom, nego što ne jenjava čovjekova potreba ostaviti svoj trag u prostoru, a mostovi su jedna od najizazovnijih i najljepših građevina. Ovaj naš Pelješki zato mora biti poveznica Domovine, suvremeni prometni pravac prema jugu i ukras u slavu naših mostoprojektanata i mostograditelja. Valja uvijek ispočetka ponavljati, budući da se monstruozna ekipa političara i medija služe lažima i obmanama kako bi zaustavili gradnju Mosta. Udruga Pelješki most, bez obzira na vrhunske stručnjake najrazličitijih specijalizacija nebi se ni u snu sjetila prepotentno i riskantno odlučivati što će se graditi. Nekoliko godina sve što se moglo skupiti oko te dileme, skupilo se i licitiralo. Mogućnosti nema mnogo. Napraviti normalnu kopnenu saobraćajnicu je nemoguće budući da u stalnoj agresiji koja otkida dio po dio Hrvatske, kod Neuma nije ostao niti centimetar kopna. Dakle, ostaju dva i pol kilometra između dva spomenuta rta i pitanje kako ih povezati. Ideja da to bude tunelom ispod mora ili da to bude gustim trajektnim linijama otpala je odmah iz neoborivog, pragmatičnog, moglo bi se reći banalnog razloga. Obale su jednostavno previsoke (više od 50 metara) i ne postoji način da se promet spusti do razine mora. Međutim, to nije spriječilo da se pojavi 27 članaka u roku od godinu i pol dana koje favoriziraju tunel koje daju priliku, kako ga najavljuju "poznatom statičaru", da se iznose argumenti za tunel, da se napada Most a da se pri tom nitko nije sjetio pitati našu akademsku struku koja se bavi projektiranjem i gradnjom tunela jer jedino oni znaju zašto je tunel na tom mjestu nemoguće napraviti. Budući da u posljednjim dokumentima iz Europske komisije nema nekih konkretnih odluka, pomaka i naznaka ali se ipak razabire da tunel nitko uopće nije uzeo u ozbir, onda je "antimostna ekipa" ubacila novu priču, novu nebulozu i obmanu: Koridor kroz BiH. Nabacuju se idejama koje bi trebale javnost uvjeriti da se o tome razmišlja kao o ozbiljnoj i izvedivoj opciji. Koridor kroz Neum. Koridor oko Neuma. Koridor ispod Neuma. Kao što je nemoguće napraviti tunel tako je jednako nemoguće niti razmišljati a kamoli realizirati koridor budući da se na svakom mjestu od 1000 kilometara duge državne granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, mora iz EU ući u ne EU pa se po tom mora potom iz ne EU ući u EU. Dakle, dobili bi isto što već imamo sa modernom i ugodnom sagrađenom granicom kod Neuma, a to je upravo ono što ne želimo pa tražimo rješenje slobodnog prolaza i vožnje kroz vlastitu zemlju.
Antidržavni scenarij bliži se kraju
Čini se ipak da se ovaj ružni, prljavi, zlonamjerni i antidržavni scenarij u koji je Vesna Pusić upetljala Europsku komisiju, bliži kraju. 20. ovog mjeseca uputit će dokument koji će 21. biti na stolu resornog ministra Vlade RH Siniše Hajdaš Dončića. U odgovoru neće biti niti slučajno konačne i konkretne odluke, a o novcu i sufinanciranju i tako se nikada nije razgovaralo. Ostavit će nam da odlučimo sami, a sudeći prema posljednjim izjavama iz resornog ministarstva situacija nije bezizlazna jer se ministar Hajdaš Dončić javno izjasnio za Most i, ne bez razloga, javno rekao da će to biti odluka Hrvatske u suradnji s Europom. To je dovoljno, za sada zadovoljavajuće, a i ne može biti drugačije. No izgubljeno je gotovo dvije godine. Zaustavljeni su radovi na objektu koji je imao građevinsku dozvolu, završene su značajne pripremne radnje na prilaznicama mostu, glavnim nosivim stupovima i temeljima na dnu. Moje novinarske informacije mi kazuju kako zapravo od samog početka Europskoj komisiji nije bilo točno objašnjeno što se od njih traži, ali im je bilo lažno predočeno da Hrvatska nema nikakvo rješenje, da nema pojma što napraviti pa ih moli da razmotre različite opcije. To se tada službeno zvalo Predstudija za izbor konkretnih studija koje bi došle u obzir, a potom među njima izbor najbolje. Od tri moguća rješenja, jer drugih jednostavno nema, iz komisije su posredstvom manipulatora sa hrvatske pregovaračke strane stizale informacije o razmatranju šest rješenja, osam rješenja, deset rješenja, a Pusićeva je nedavno nadmašila samu sebe spominjući čak 12. Naši političari bleferi stalno pogrešno misle da je naš narod glup pa da je dovoljno reći da se nešto izrađuje u inozemstvu i da ima puno opcija – pa će svi povjerovati da treba strpljivo čekati da genijalci podastru genijalno rješenje, i zašto bi mi u međuvremenu skupljali novce za nekakav most, koji je preskup (u odnosu na što?), koji je HDZ-ov (čak pišu u dokumentima Sanaderov – a po čemu bi to bio?). Čini se da uopće nisu shvatili da će morati odgovarati za svoje postupke, da se može u kunu izračunati šteta od zaustavljanja posla, a ponašanje i na tu temu prema Europi slaže vrlo upitan i vrlo zabrinjavajući mozaik hrvatskog traljavog ulaza u Europsku Uniju. Naime, moji novinarski izvori mi kažu da su članovi Komisije vrlo nezadovoljni jer nisu dobili nikada odgovore na konkretna pitanja ili na traženje konkretnih podataka, materijala, studija i slično. Posebna je tema zašto su Mimica (izvrsno plaćeni europski činovnik koji treba brinuti brigu o pravima potrošača !?) i ministrica Pusić, koja u inozemstvu predstavlja hrvatski narod, Vladu i parlament predložili i ishodili da u komisiju uđe predstavnik BiH. U međuvremenu on vodi glavnu riječ, ne samo u komisiji i u BiH nego i u hrvatskim medijima. Daje primjedbe na rad Komisije oko studije za Most, daje prijedloge za koridor, daje procjene da se Most neće graditi jer je preskup. I onda malo po malo budući da vidi kako mu dobro i lako ide – otkriva karte: BiH neće dati nikakvu suglasnost za bilo što dok se ne riješi problem granice sa Hrvatskom.
Hrvatska – naporan susjed
Našim političkim moćnicima ne pada na pamet da na tu verbalnu agresiju, sa najavom i nekih drugih agresija, jasno odbiju sa našom državnom granicom koja je upisana u Ujedinjenim narodima, zatraži ispriku od BiH i jasno da na znanje da se takve stvari više neće tolerirati. Umjesto toga BiH se u međuvremenu posjećuje kao prijateljska zemlja s kojom nema problema. Da potpuno skratimo priču. Osnivajući Udrugu koja treba prikupiti novac za izgradnju Pelješkog mosta mi smo, što bi se u Sinju reklo, pogodili u Sridu. Uporno a neobjašnjivo kočenje izgradnje Mosta, čak i teorijsko njegovo spominjanje, ima svoj uzrok u paklenom planu nove podjele "jugoslovenskog mora". Naime, Slovenci u Piranskom zaljevu, Crnogorci u Bokokotarskom zaljevu i Bosanci u Neumskom zaljevu crtaju koridore, tzv. dimnike i traže slobodan prolaz do otvorenoga mora iako taj pojam ne postoji, jer je po Međunarodnom pravu mora cijelo more planete slobodno za plovidbu. To ne smeta predstavnika BiH da kaže kako "svi imaju probleme sa Hrvatskom koja netočno misli da je automatska sljednica cijelog jugoslavenskog mora, a nije, i tako neće da bude." Slovenci podmuklo, kao što su to počeli 50-tih godina prošloga stoljeća odgrizaju komadić po komadić hrvatskog kopna i hrvatskog mora, iako je AVNOJ-evska granica na polovici rijeke Dragonje, a Hrvatska međunarodno priznata baš kao i Slovenija, BiH, Srbija i Crna Gora – u AVNOJ-evskim granicama. Ovih se dana oglasio sa frizurom nježno obojenom u smeđe sa decentnom nijansom crvenoga, slovenski ministar vanjskih poslova, javno proglasio Hrvatsku napornim susjedom koja ima probleme sa svima, pa tako nabraja njihovo supatništvo sa BiH i Crnom Gorom oko njihovog dijela Jadrana.
Udruga i dalje vrijedno radi
Za arbitražnu komisiju su pripremili dokument po kojem traže cijeli Piranski zaljev (tada ide i pripadajuće kopno u Istri, te gospodarski pojas do Veneta.) Bosna i Hercegovina ima pomorsko udruženje, koje između ostaloga kaže kako bi trebalo raspisati referendum o Pelješkom mostu jer on kvari morsku vizuru, slobodan prolaz i njihovo pravo na kontakt sa talijanskim morem. A Crnogorci nakon što su dobili najveću moguću aboliciju iz ustiju počasnog građanina Dubrovnika i Dubrovačke Republike Stjepana Mesića koji im je u svojstvu predsjednika Hrvatske rekao kako mi nismo nikada sa Crnogorcima imali ratnih okapanja, dakle, gordi i ponosni Crnogorci koriste činjenicu da tako misle i ostale vlade do sada. Oni trenutno šute zato što koriste cijeli Bokokotarski zaljev. Naime, to im je omogućio poseban potpis darežljivog dvojca Račan – Picula. Tako da su nam uzeli i ostatak ostataka, love u našem moru, razvijaju različiti šverc koji su uveli još za vrijeme okupacije, presreću naše brodove i prave se važni. Dakle, kako je svaka sila za vremena, a vrč ide na vodu dok se ne razbije, naša Udruga vrijedno radi, prikuplja novac i nove planove. Odmah poslije 20-oga posjetit ćemo hrvatsku Vladu, zatim oporbene stranke, saborske odbore kako bi oni izravno kad već ne mogu preko medija i svog nadležnog ministarstva saznali o čemu se radi i podržali nas u planu da što prije sagradimo Most – kako smo na našoj web stranici napisali – najveći, najskuplji, najsigurniji i najljepši.