Peškafondo

(Preporuka: Liječi se psihoterapijom) Amnezija i nepisano pravilo

Disocijativni poremećaj identi­teta je obilježen s dva ili više iden­titeta ili osobnosti koje se izmjenjuju i nemogućnošću sjećanja o važnim osobnim podacima povezanima s nekim od tih identiteta. Tipičan je uzrok teška trauma – bila bi kratka definicija poremećaja koji se prije nazivao poremećaj višestruke ličnosti. Preporuka: ‘liječi se psihoterapijom, ponekad u kombinaciji s lijekovima’. A zašto sam se uhvatila definicije…? Pa gledajući posljednju sjednicu Grad­skog vijeća, lako se dala uočiti barem jedna takva osoba među današnjim vijećnicima.

 

Četiri godine obavljao je dužnost zamjenika gradonačelnika, sjedao njemu s desna, bio zadužen za komu­nalne poslove, a danas…? A danas ga je zahvatila potpuna amnezija! Danas se taj, nekad prvi komunalac Grada, pita ‘ima li smisla da Dubrovčani raz­vrstavaju kućni otpad’. Dakako, pitanje je umjesno, ali nikako ne postavljeno od njega, pa slijedi protupitanje. Dragi Željko, što si radio četiri godine po pita­nju rješavanja zbrinjavanja otpada? Grabovica se nije riješila, i većina onog nerazvrstanog otpada završi nama svima ‘nad glavama’. Naravno da Željko nije bio svemoćan i nije mogao riješiti gotovo tridesetogodišnji pro­blem Dubrovčana, ali onda je bolje šutat, nego mudrovati i soliti pamet o razvrstavanju nerazvrstanog.

Pune četiri godine, Željko nije patio što na skalinima sv. Vlaha ne pjeva Mali raspjevani Dubrovnik, ali ga je sada uhvatila nostalgija pa drži kako treba dundu Đelu vratiti dječicu i dirigent­sku palicu u ruke. Sjajna ideja! Mali raspjevani Dubrovnik je imao kultni status u Gradu, ali zaboga, što je Željko radio četiri godine ranije? Ništa! Tada možda nije ni znao da je njegov grado­načelnik, onaj kome je bio zamjenik, baš on ugasio isti taj Mali raspjevani.

 

I neću više o Željku, nekadaš­njem prvom smećaru i vrtlaru Grada. Nego, znate li zašto Dubrovnik ove godine nije ‘šampion’ turizma? To je ona godišnja nagrada koju dodjeljuje krovna turistička institucija u Hrvata. Na Danima turizma pokupili smo niz pojedinačnih nagrada. Tako je ACIMarina Komolac proglašena najbo­ljom marinom srednje veličine, Vala­mar Lacroma Hotel dobio je nagradu u kategoriji kongresnih hotela, hotel The Pucić Palace izabran je za najbolji sto­ries hotel. U kategoriji ‘Čovjek – ključ uspjeha’ Adila Hebib iz Hotela Grand Villa Argentina, nagrađena u kategoriji recepcijskog djelatnika, Snježana Venier iz Hotela Kompas, nagrađena je u kategoriji djelatnika hotelskog doma­ćinstva, Tomislav Majić nagrađen je kao inspektor Ministarstva turizma, Mario Dabelić, nagrađen je kao najbolji vatrogasac s otoka Mljeta. Dubrovčanin Niko Bulić, doajen hrvatskog turizma, dobitnik je nagrade ‘Anton Štifanić’ za životno djelo.

 

Ali ‘šampioni’ nismo? I onda tražeći odgovor dobijemo konkretno nesuvislo opravdanje koje zvuči otprilike ovako: nepisano je pravilo da ista destinacija dvije godine za redom ne može dobiti nagradu za ‘šampiona’ turizma jer bi onda samo Rovinj i Dubrovnik to osva­jali. E, i? Ako je netko stvarno najbolji u svim kategorijama, ako je netko zaslu­žio tu nagradu čemu onda pravilo i to nepisano da ne može biti u konkuren­ciji? Čemu onda uopće nagrade, čemu organizacija višednevne manifesta­cije, prosipanje novaca na bankete, TVprijenose, plakete. Onda je dovoljno poslati mail. Sličan onome uplatite iznos, pa ćete dobiti certifikat izvrsno­sti. Ne degradira li se i demotivira tada Split, ovogodišnji turistički pobjednik, saznanjem što je najbolji samo zato što Dubrovnik ili Rovinj (svejedno, tko je bolji) nisu bili u konkurenciji. Split je, nažalost, tek treća destinacija, a ne naj­bolji u turizmu.

Adio Vam

Pročitajte još

Tragikomedija u 6 činova

Barbara Đurasović

Suspenzija i indokrinacija

Barbara Đurasović

Trebinjci, Sirijci, Filipinci…

Barbara Đurasović

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija