Slušni aparat

PREGLED GODINE I. DIO ‘Bijeli album’ Beatlesa najbolji je album 2018. godine

Luksuzno sedmerostruko reiz­danje istoimenog albuma Beatlesa iz 1968. godine najbolji je album 2018. godine.

Slavni ‘White Album’ liverpul­ske četvorke jedino je izdanje s ocje­nom 100 (od mogućih 100) na www.metacritic.com, web stranici koja već 19 godina skuplja recenzije i daje im kumulativnu ocjenu, a osim glazbe­nih izdanja zastupljene su i ocjene fil­mova, tv programa i kompjutorskih igara. Ako već neka kolekcija pjesama objavljena u posljednjih pola stoljeća mora nositi teret najbolje ocijenje­nog albuma mirno ću spavati ako je to ‘super deluxe’ tretman izvorno dvo­strukog LP izdanja benda čiji je utjecaj na tijek popularne glazbe neosporna činjenica u svijetu u kojem sve ostalo može biti podložno propitivanju i skepticizmu.

Beatlesi nisu jedini ‘pokojni’ bend čija su se (re)izdanja našla u probra­nom društvu najboljih ostvarenja godine na izmaku. Statistika zna biti varljiva znanost, to zna svatko tko je ikada skupljao, analizirao i prezentirao određene podatke, ali nešto ipak mora govoriti činjenica da je među 10 naj­bolje ocijenjenih ovogodišnjih albuma, njih čak pet objavljeno prije tri, četiri ili pet desetljeća. Na drugom mje­stu smjestio se još jedan pedesetogo­dišnjak. ‘Electric Ladyland’, treće i posljednje studijsko izdanje Experi­encea Jimija Hendrixa s takvim kla­sicima poput ‘Crosstown Traffic’, ‘All Along The Watchtower’ i ‘Voodoo Child (Slight Return)’ nosi Metascore ocjenu 97. Kako je ‘Electric Ladyland’, ovaj put u novoj 5.1 Surround verziji i dopunjen nizom arhivskih snimaka, objavljen tek mjesec dana ranije nego album Beatlesa to znači da diskograf­ska 2018. sadržava čak 20 posto disko­grafske 1968. Tako bar kaže elemen­tarna statistika.

‘Imagine’ Johna Lennona, ultima­tivna himna vječnog utopista, vjero­jatno je najmanje primjerena pjesma koja u ovo predbožićno vrijeme uvi­jek nekako uspije zalutati u playliste hrvatskih radijskih postaja, bez obzira na to što je Lennon u svojoj viziji mira u svijetu vrlo izravan i nepokolebljiv po pitanju gdje on smatra da je reli­giji mjesto. No, 80-ih godina prošlog stoljeća naslovna pjesma albuma iz 1971. godine svake bi ljetne večeri bez greške odzvanjala s taraca na šetalištu u Uvali Lapad, a bendovi, solo zabav­ljači ili oni okupljeni u duo ili trio for­macije s manje ili više uspjeha nosili bi se sa svojim šlageraškim izvedbama najveće hippie himne. Šesterostruko reizdanje albuma starog 47 godina, koji uz naslovnu pjesmu nosi i jed­nako poznatu ljubavnu ‘Jealous Guy’, ali i protestne ‘Gimme Some Truth’ i ‘I Don’t Wanna Be Soldier’, također je nekako zalutalo među najbolje ocije­njena ostvarenja 2018. godine.
‘…And Justice for All’, četvrti album Metallice i prvi s basistom Jasonom Newstedom, prošlog ljeta proslavio je 30. rođendan, a tim povodom bend je fanove obradovao bogatim box set izdanjem koje se također našlo u ovom odabranom društvu najboljih albuma 2018. godine.

Uz originalnih i remasteriranih 9 pjesama ono nosi još, ovisno o verziji, od sedam do deset cd-ova s radnim skicama pjesama, demo i koncertnim snimkama, drugim rije­čima – ‘mokri san’ svakog headban­gera. Brojni će štovatelji kalifornijskih kraljeva trash metala upravo ‘Justice’ držati za njihov magnum opus. Toj skupini pripadam i sam, a vjerujem da osjećaj dijeli i ekipa metalaca koja je zbog nepoznavanja novoizašlog materijala u ‘Zelenoj naranči’ znala glasno negodovati svaki put kad bi bend dramaturški zastao na po’ rifa ili udarca bubnjem jer su bili uvjereni da, u prihvatljivijoj varijanti, d.j.-u pre­skače ploča ili da ih, u manje prihvat­ljivijoj varijanti, naprosto drsko poteže za rukav. Toliko je zapravo inovativan bio taj album.

‘More Blood, More Tracks’ 14. je izda­nje u dugovječnoj seriji službenih boo­tlega Boba Dylana i posljednje je staro/ novo izdanje u ovom prestižnom druš­tvu. Riječ je o snimkama s čak šest stu­dijskih sessiona koje je Dylan snimio 1974. u New Yorku i Minneapolisu pri­premajući danas 43 godine star album ‘Blood on the Tracks’, koji je po izlasku naišao je na podijeljene reakcije rock kritike. Kritičari su međutim brzo pro­mijenili mišljenje pa se već odavno, a tako i danas ‘Blood on the Tracks’ s jed­nom od njegovih najljepših ljubavnih pjesma (‘Simple Twist of Fate’) smatra vrhunskim umjetničkim izrazom post- 60’s Dylana i dokazom njegovog traj­nog i neospornog talenta.

Foto:
www.thebeatles.com,
www.bobdylan.com

Pročitajte još

D.J. setovi koji su ‘pokvarili’ Coachellu

Petar Ipšić

Godišnja nagrada grada za kanjon pun čudaka

Ivan Jelčić

Neuništiva mašina i dalje se kotrlja

Petar Ipšić