Dubrovačke knjižnice predstavile su ovog petka navečer Zbornik radova o hrvatskom književnom povjesničaru i političaru Miloradu Mediniju. O Zborniku su govorili prof.dr. sc. Ivo Banac, dopisni član HAZU i glavni urednik Zbornika, prof. dr. sc. Tihomil Maštrović.
Zbornik otvara prilog Iva Banca o dubrovačkoj povijesti, nakon kojeg slijede radovi Slobodana Prosperova Novaka, Katice Čorkalo Jermić, Nine Aleksandrov-Pogačnik, Antuna Paveškovića, Dubravke Brunčić, Ivana Pederina, Ane Batinić, Cvijete Pavlović, Valneje Delbianco, Preside Lazarević Di Giacomo, Hrvojke Mihanović-Salopek, Zanete Sambunjak, Jevgenija Paščenka, Andreje Sapunar Knežević, Miljenka Buljca, Lidije Bogović, Estele banov-Depope, Vinicija Lupisa, Roberta Bacalje, Ernesta Fišera, Vlaste Rišner, Josipa Dragičevića, Maje Benić Penava,Viktora Franića Tomića i Ružice Pšihistal.
-U ovoj izuzetno prikladnoj i lijepo uređenoj zbirci, jedinstvenoj po misli i tumačenju djela i utjecaja Milorada Medinija, pomalo zaboravljenog učenog Dubrovčanina koji je djelovao od kraja 19. stoljeća do posljednjih godina međuraća, ogleda se jedan mrtav svijet promišljanja i intelektualnosti naših pređa koji su otkrivali slojeve kulturne povijesti bez tereta moderne književne i povijesne teorije i tako revalorizirali našu političku i književnu prošlost. Oni su to unutar jedinstvenog nacionalnog projekta, radili na vrlo visokoj razini interdisciplinarnosti o kojoj mnogo govorimo, ali joj se rijetko približavamo tako neposredno kao oni – istaknuo je prof. Banac naglasivši kako su novi detalji iz Medinijeva života još uvijek nepoznati.
-Ipak, premda dosta toga nedostaje, poznate su nam glavne crte njegovog političkog, uredničkog, istraživačkog pa i nastavničkog angažmana. Hrvatska politička povijest od 1903. do 1918., ali i u prvim godinama jugoslavenske države još uvijek je dobrim dijelom terra incognita. Koliko sa sigurnošću doista možemo reći o evoluciji dalmatinskog hrvatstva i općenito o političkih i idejnim prilikama u Dalmaciji u tom razdoblju? Zato će tek niz monografija o ovoj prelomnoj četvrtini 20. stoljeća pomoći da bolje osmislimo kritičku biografiju Milorada Medinija. Nekoliko je naznaka o Medinijevom istraživačkom radu. Pored prevažnih uredničkih poslova za Akademiju je uredio pjesme Andrića, Marina Držića. Pisao je gospodarske tekstove, primjerice, ‘Dubrovnik u borbi za svoj razvitak’. Ali, ipak su najvažniji njegovi književno-povijesni i povijesni spisi. Bio je tipičan predstavnik svoje generacije pa je tako za mnoge aspekte naše književne produkcije u 16. stoljeću ‘okrivio’ prevlast talijanske kulture u Dalmaciji što je tipično za razmišljanje onog doba. Medini je bio jedan od rijetkih autora koji se bavio pitanjem odnosa između Crkve i države u Dubrovačkoj Republici. Tipičan za svoje vrijeme, smatrao je posve normalnim da država ima prevlast nad Crkvom. Zatim, tu je i niz članaka koji raspravljaju o raznim dubrovačkim predajama i drevnim pričama poput teksta o značenju Kneza Damjana Jude. Izuzetno je važna drama slavenizacije i jedna vrsta hrvatsko-romanskog dvojezičja koje je na kraju riješeno relativno kasno u 16. stoljeću prevladavanjem hrvatskog jezika. Još je jedna tema važna, a to je ideološko pitanje dubrovčanizma koje Medini vidi kao težnju za posve neovisnom politijom koju je u 14. stoljeću zagovarao dubrovački nadbiskup Ilija Saračić sa simbolom svetog Vlaha kao simbolom državnosti – rekao je prof. Banac.
Glavni urednik Zbornika prof. dr. sc. Tihomil Maštrović istaknuo je kako su ovim znanstvenim projektom višekratno provjeravana najznačajnija postignuća stvaralačkih opusa pojedinih hrvatskih književnih povjesničara te da su oni bili predmetom sustavnog provedenih književno-kritičkih, književno-teoretskih i komparatističkih istraživanja.
-Za konačnu ocjenu zbornika od posebne su važnosti prilozi iz drugih znanstvenih disciplina poput povijesti, gospodarstva te pedagogije jer je njima pružen cjelokupan uvid u djelo Milorada Medinija čime je omogućeno Medinijevo ispravno funkcioniranje hrvatske kulture, znanosti i politike krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Nizom priloga definirana je Medinijeva usredotočenost na povijest književnosti pristupajući kritički u ocjenjivanju njegovog opusa. Milorad Medini ostavio je nezaobilazan prinos izgradnji moderne književne historiografije – rekao je urednik Zbornika te se prisjetio svih 16 zbornika nastalih u projektu Hrvatski književni povjesničari, od kojih je posljednji onaj o Mediniju o kojem je nakon znanstvenog skupa održanog u Zagrebu i Dubrovniku 2018. objavljen i zbornik.