Natrag
22.6.2018 09:41

facebook

twitter

google

rss

dulist

PREDSJEDNIK JK ORSANA MARINKO MIKULANDRA ‘Sport me uvijek tjerao da budem ustrajan’

13.1.2018 @ 22:39 Baldo Marunčić Sport

Podijelite:

Godina 2017. bila je jedna od najboljih, ako ne i najbolja u povijesti Jedriličarskog kluba Orsan. Postignuti rezultati na sportskom ili infrastrukturnom planu učinili su prošlu godinu baš jednom kojom se možemo ponositi. Željeli bismo, ako bude moguće, sveukupne rezultate iz 2017. godine ponoviti i ove godine, u 2018. godini kada klub slavi veliku obljetnicu 85 godina osnutka – ističe s puno zadovoljastva, ali i ponosa Marinko Mikulandra, dugogodišnji predsjednik Jedriličarskog kluba Orsan.

-Meni kao predsjedniku te Izvršnom odboru kluba bio je najveći zadatak osmisliti sportski i infrastrukturni dio aktivnosti. Razmišljali smo kako postići i izvrsne sportske rezultate, a ne samo u razvoju infrastrukture, kojom se svi članovi kluba mogu ponositi jer mogu slobodno reći da smo napravili jedan od najljepših kutaka u gradu.

Bez obzira na godine postojanja i dugu tradiciju kluba te sposobnost vodećih ljudi u uspješnom vođenju i ostvarivanju rezultata, koliko je zahtjevno jednoj sportskoj udruzi tako paralelno ‘vući’ dva ozbiljna zadatka? Pogotovo u gradu u kojem je sportska infrastruktura već desetljećima u jako lošem stanju.
Moram prije svega reći kako JK Orsan ima koncesiju na pomorsko dobro do 2027. godine, a kroz svoju smo povijest sve svoje objekte sami izgradili. Međutim, država je vlasnik pomorskog dobra. U posljednjih petnaest godina uložili smo u infrastrukturu oko deset milijuna kuna. Dakle, može se reći da ulažemo u državu. A simptomatično je da, kad smo prije pet godina za dva milijuna kuna kupili regatni brod ‘Dubrovnik’ isključivo za natjecanja, državi smo morali dati petsto tisuća kuna. Pisali smo ministarstvima te Poreznoj upravi, ali su nam samo odgovorili: ‘Platite pa pišite’. I pisali smo, ali nažalost ni odgovora ni povrata novca. A riječ je o našem sportskom rekvizitu.
Nadalje, našu lučicu konačno zaokružujemo s pontonima koje smo nabavili te smo dobili lokacijsku dozvolu. Takvu lučicu ima malo koji jedriličarski klub u Hrvatskoj. Trenutno gradimo hangar za Lasere, s kojim ćemo dobiti jednu lijepu zgradu obloženu kamenom pa će s upravnom zgradom kluba tvoriti jednu cjelinu. Tako će naši jedriličari dobiti još bolje uvjete za rad te na uštedi vremena, jer će u hangar moći ulaziti direktno s jarbolom, a ne kao dosad dok se brod pripremi ili raspremi. Hangar će naravno imati i svlačionice, sanitarni čvor. To ulaganje je vrijedno oko 1,5 milijuna kuna s PDV-om. Naravno, nešto nam je i Grad Dubrovnik pomogao te se nadam da će nastaviti i ove godine, ali više od 80 posto je naših vlastitih sredstava. Dižemo i kredit, snalazimo se, sve kako bi našoj djeci omogućili što bolje rezultate. Moram pritom podsjetiti da su mnogi, kad smo prije nekoliko godina napravili trim kabinet, pitali što će nama to. A danas su sport i jedrenje toliko pošli naprijed da se više ne može bez fizičke pripreme, a koju obavljaju naši treneri Tomo Jurišić i Dean Kontić. Morat ćemo u iduće dvije godine uložiti u obnovu naše glavne đige, vrlo važnog lukobrana koji je u dosta teškom stanju. Tih 70–80 metara moramo opet utvrditi, a to je velika i zahtjevna investicija koja traži kompletnu projektnu dokumentaciju.

Sva su se ulaganja očito pokazala sjajnima kad danas Orsan ima prvaka i doprvaka Hrvatske.
To se pokazalo izvrsnim jer smo ove godine uspjeli opet dobiti prvaka države, izuzetnog mladog jedriličara Aleca Cvinara, koji je titulu još i potvrdio. Uz njega imamo i još jednog sjajnog mladog jedriličara Damira Bulića, koji je bio drugi u državi. Uz to je Cvinar u seniorskoj konkurenciji bio srebrni, odmah iza proslavljenog Laseraša te srebrnog olimpijca iz Rija 2016. Tončija Stipanovića. To je fantastičan uspjeh, a naše se ambicije neće na tome zaustaviti. Nadamo se, odnosno računamo da bi, ako nastavi s ovakvim sjajnim rezultatima, Alec mogao biti kandidat za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. Sad ima 19 godina, a tada će taman biti na vrhuncu snage i zrelosti, a imat će natjecateljskog iskustva. Dakle, plan nam je da dubrovačko jedrenje ima svog predstavnika na Olimpijskim igrama. Naime, Alec stalno putuje po Europi, nastupa na regatama, u njega ulažemo ogromna sredstva. Danas je u Španjolskoj, sutra u Francuskoj pa u Italiji, Poljskoj, Nizozemskoj, kako bi stekao iskustvo da može ostvariti vrhunske rezultate. Prošle godine je bio preko 130 dana sa svojim trenerom Pamuklićem na treninzima, pripremama, natjecanjima. Njegovi su rezultati posljedica njihovog upornog rada, sati i sati provedenih na moru.

Jeste li zadovoljni sa svojim doprinosom u JK Orsanu? Pa i općenito u dubrovačkom sportu, s obzirom da ste već skoro 60 godina aktivni sudionik sportskih zbivanja, dijelom kroz nogomet koji Vas je doveo u Dubrovnik, a dijelom i kroz jedrenje.
Točno 58 godina sam ‘skupio’ u dubrovačkom sportu, a mogu reći kako nisam izostao niti jednog dana. U životu sam preko 70 godina aktivno u sportu, još od djetinjstva u Šibeniku. Naravno da se kao sportaš veselim kad u nešto ulažem, a to mi vraća rezultate. Tako i ovo što smo u Orsanu postigli, omogućili infrastrukturu i optimalne uvjete našim jedriličarima kako bi oni mogli putovati i nastupati da im ničega ne fali. Sve je to rezultat napornog rada Izvršnog odbora kojem sam na čelu. Dvadeset sam godina na čelu JK Orsana te smatram da smo puno toga napravili. Tu smo iz ljubavi, volonteri, veselimo se lijepim rezultatima. Izgradili smo klub kao jedan od vodećih u Dubrovniku, sa skoro tristo članova, što je velika snaga kluba. A JK Orsan je takav klub da ima ne samo zadatak stvoriti natjecatelja, već i educirati našu djecu.

JK Orsan po tradiciji ima odličnu školu jedrenja?
Tako je. Svake godine bude i do 40 djece, od čega 20 djevojčica. Čak i nemamo toliko kapaciteta koliko bi trebalo. To je vrlo važno. Ne moraju biti vrhunski jedriličari, ali naučit ćemo ih osnovama. Tako i stvaranjem boljih uvjeta omogućujemo djeci bolje uvjete kroz dva ljetna mjeseca, a oni perspektivniji nastave. Na koncu, Dubrovnik je primorski grad, razvijamo ljubav prema moru, a netko od njih će sutra upisati i Pomorsku školu.

Ova 2018. godina bit će izborna za JK Orsan. Hoćete li se kandidirati za novi četverogodišnji mandat predsjednika?
Vjerojatno ću se kandidirati za novi mandat. Iako sam u nekim godinama, ali zdravlje me dobro služi, a ima još dosta toga što treba završiti i ostvariti. Nije danas lako voditi jedan klub, bilo koje snage ili veličine. U sportu me uvijek vodio olimpijski moto ‘Brže, više jače’. Meni je sport dao red, rad i disciplinu, a ponajprije vjeru u sebe i poštovanje prema protivniku. To me uvijek držalo. A uvijek sam želio više i više, svojom željom i snagama, posebno ljudima kojima sam bio okružen. Bilo je trenutaka kad sam htio dići ruke od svega, ali sport me uvijek tjerao da budem ustrajan u realiziranju svih ideja. Sport mi je puno toga pružio, ali sam i ja kroz sve moje godine pokušao sportu vratiti. Tome najviše svjedoče državna priznanja koja su mi dodijeljena.

 

PLODONOSAN SPORTSKI ŽIVOT
Sve je počelo u Šibeniku…
Marinko Mikulandra u svom se životu bavio, kako kaže, ‘s dva najljepša sporta’, jedrenjem i nogometom. Kao dijete se najprije bavio jedrenjem u šibenskom JK Valu (1948.–1955.), a potom nogometom u NK Šibeniku (1955.– 1961.), koji ga je i doveo u Dubrovnik, gdje je završio elektrotehniku, a uz njegovo ime vezani su najveći uspjesi GOŠK-a za koji je nastupao od 1961. do 1969. godine. Ukupno je deset godina bio igrač, a potom još toliko trener. U sezoni 1971./1972. bio je kao trener jesenski prvak, a na kraju treći u 2. Jugoslavenskoj ligi.
-Nisam se nikad profesionalno bavio nogometom, premda sam imao neke ponude. Radio sam kao šef pogona u TUP-a te paralelno trenirao – prisjeća se Mikulandra, koji je nogometno odgojio najveća imena dubrovačkog nogometa Bonića, Kurtelu, Petrovića…
Potom se vraća staroj ljubavi, postaje član JK Orsana 1978. godine, kojem je na čelu najprije bio od 1988. do 1993. godine, pa od 1998. do danas.

Komentari





O autoru: Baldo Marunčić

Diplomirani novinar i magistar struke odnosa s javnošću sa žutim pojasom iz karatea. Fanatik trivije, šahovski kibicer i zaljubljenik u ukusnu domaću hranu i svoj Grad. Ne podnosi nepravdu i smatra kako novinarstvo treba biti oružje protiv te nepogode.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana