‘Pišu nam iz grada: Evo smo usilovani opet se povratiti na pitanje o električnim svjetiljkama na jedninom nam parku Gradac i zapitati pozvanu gospodu, imaju li namjere izvršiti, što su obećela početkom prošle godine. Mislimo, da nijesu od dvije riječi. I ako znamo, da je nekoj gospodi malo stalo za park Gradac pošto oni i kod kuće imaju lijepih i ugodnih šetališta i vrtova, ali morali bi se postarati malo i za stanovnike grada – a časkom ostaviti na stranu njihove ‘velike poslove’ (…)’
***
‘Odma s lijeve strane na ulazu u ono naše lijepo obližnje šetalište grdno upada u oči jedna gvozdena tabla, koja je do polovine izjedena od ružine, te nije moguće ni pročitati što je na njoj napisano. Bilo bi dobro ili dignuti ili popraviti, jer odaje zapuštenost.’
***
‘Na onom uzbrdnom putu, koji vodi na Gradac, uprav pod zidom one prostrane poljane prama vratima parka Gradac, ima dosta smeća i nečistoće, što vjetar raznosi po cijelom putu. Zašto se ne očisti i ne zabrani na to mjesto bacati smeće?’
***
Ma nije ovo trenutno stanje na Gradcu, ono je još gore! Ovako je tek djelić onoga što je u prošlom stoljeću, pred oko 110 godina pisao jedan od onodobnih gradskih listova, a tamo davno u prvom desetljeću 20. stoljeća postojale su čak tri novine u Gradu! Iako su dubrovačke vlasti uvijek isticale važnost tog dubrovačkog parka, ponašalo se prema njemu kao prema lijevom smetalu. A to se do dana današnjeg, nažalost, nije promijenilo.
Nećemo više u daleku povijest… Tek se treba podsjetiti što se ‘gore’ radilo posljednjih 20 godina. Ili bolje što se nije radilo. Godinama se radila nekakva procjena stabala, trebalo je napraviti katalog drveća i bilja, čiji rezultati nisu nikad prezentirani javnosti. Spominjalo se tek kako je ‘pola stabala propalo’ i kako trebaju ooogromna sredstva za sve to stavit u red. Zapravo trebalo je prvenstveno volje, a toga nikad nažalost nije bilo. Pustilo se da propada i da postane ruglo.
I eto svanuo je dan gdje se na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća odlučilo sastaviti povjerenstvo od ‘smilja i bosilja’ koje će konačno spasiti park. Sam naziv tog ‘posebnog’ hortikulturnog povjerenstva puno govori sam za sebe! Povjerenstvo za verifikaciju Programa za provedbu državnog, javnog, otvorenog za realizaciju u jednom stupnju i anonimnog natječaja krajobrazne arhitekture za park Gradac u Dubrovniku. Ekipa je u sastavu – jedna zamjenica gradonačelnika, jedna pročelnica i jedna školska tajnica u mirovini. Nedostaje samo jedan bivši gradonačelnik! Recimo onaj koji je odbio donaciju za uređenje parka. To bi bilo dovoljno o krajobraznom povjerenstvu…
Samo da se članice ne uhvate hortikulturne ideje crpiti iz starih dubrovačkih tiskovina jer tamo se još 1905. zabilježilo ovo: ‘U srijedu se je otvorila i baraka na Gradcu. Ima dobre pive, hladnih jela, raznih pića, slatkarije za djecu (…)’.
Neka nama povjerenstva. Dogodine će park dočekati svoju 120. obljetnicu od otvaranja. U onako otužnom i jadnom stanju. Pa bogati, i prije stotinu godina nije bilo bolje, što bi bilo drukčije danas…
Adio Vam