Natrag
19.11.2018 17:15

facebook

twitter

google

rss

dulist

POTICAJI HZZ-A ZAGORČALI MU ŽIVOT Luka Jelčić i njegova priča o 1029 dana borbe protiv uhljeba

24.8.2018 @ 17:59 Dulist Aktualno

Podijelite:

Poduzetnik iz doline Neretve Luka Jelčić odlučio je na društvenim mrežama objaviti priču o odnosu države prema mladim poduzetnicima koja je, kako i sam ističe izazvala lavinu podrške, pozitive i komentara.

On je, naime, u Krvavcu kraj Metkovića umjesto mandarina posadio – aroniju. No, napravio je veliku grešku – uzeo je poticaje Zavoda za zapošljavanje i tada počinje njegova agonija. Priču koju je objavio na Facebooku donosimo u cijelosti:

-Priča o odnosu države prema mladim poduzetnicima. Priča o šupljem hrvatskom sustavu. Priča o uhljebima. Jednostavno priča o Hrvatskoj. Moje ime je Luka Jelčić, imam 30 godina, nezaposlen, ‘bivši hrvatski mladi poduzetnik’ i nažalost ovo je moja priča.

Moja priča počinje malo prije 2012. godine, nakon završetka fakulteta. Uvijek je bila dvojba kao i svakog mladog čovjeka nakon završene škole. Ostati u Zagrebu i graditi karijeru ili vratiti se doma i s obitelji pokušati izgraditi nešto. Ja sam se pak, odlučio se za ovo drugo. Mlad, nadobudan otvorio sam poljoprivredni obrt, zasukao rukave i krenuo. Već sam u glavi imao konture što želim i na koji način to izvesti. Što bi se reklo od polja do stola. U zbilji se to i ostvarilo. Samo uz jednu VELIKU grešku. Ta greška je bila uzimanje poticaja od Zavoda za zapošljavanje. Normalno tada nije bila greška, jer svatko normalan razmišlja da ti na takav način država daje onaj potreban mail ‘kick’, mislim u ‘normalnim’ državama. Ugovor prema zavodu ispunjen korektno, aronija raste i čekamo na prve plodove. Sve kao u bajci. I tu sretna priča završava i počinje moja borba s vjetrenjačama i zaposlenicima od kumova, stričeva, rođaka itd… Dolazi opomena da sam kršio ugovorne obveze.

Zovem jednog zaposlenika na HZZ, zovem drugog, zovem trećeg… šaljem jedan prigovor, drugi, treći… svakog pitam isto pitanje. Gdje je moja greška? Naveli su ih par jednu iza druge. Kako bih jednu demantirao pojavila bi se druga. A navodili su stvari i koje nisu u ugovoru, izmišljali, petljali, lagali…a nisu znali na kakav su tvrd orah naišli. Samo jedan dokaz, koji inteligentni ljudi rade na HZZ (čast iznimkama i poštenim djelatnicima od koji su mi neki čak i dali podršku), čovjek mi uporno tvrdi da su ‘dobit i primitak ista stvar’. Jedan je čak izjavio: ‘Gosparu pođite na sud, dobit ćete 100 posto.’ I što pomisliti u tom trenutku?! Očigledno sam u pravu 150 posto, a prema svim izgledima ću morati na sud jer vidim da mi ništa drugo ne preostaje. Čak mi je jedan istaknuti dužnosnik rekao rečenicu koja mi danas odzvanja da u Hrvatskoj ‘pravo i pravda nisu isto’…

Na puno sam vrata kucao u tim trenucima, puno ih se zatvaralo…al nema veze. Ja sam to tada naučio da u Hrvatskoj očito sve mora ići na teži način. (Jedino u slučaju ako si član stranke, onda nema problema – nema suda, što nažalost nisam bio). 23. 10. 2015. su pustili zadužnicu i blokirali me, tri dana iza mog rođendana. Za nekog tko nikad lipe nije bio dužan prvotno je bio šok. Kasnije je to bila realnost i naučiš živiti s tim i nositi se, jer na kraju tunela uvijek dođe svijetlo. Angažirao sam odvjetnika i krenuli smo u borbu.

Prvo ročište koje smo imali bilo je 07. 12. 2017., tu smo saslušani ja i moj svjedok, od strane zavoda se pojavio samo njihov pravnik. To je još jedan dokaz njihove samouvjerenosti i bahatosti. Bilo je tu pitanja koja nisu imala veze s ugovorom i predmetom uopće, al ok to je bio njihov izbor. Tu smo svi saslušani. Sad sam bio na čekanju do očitovanja suca.

Prva pobjeda se dogodila 28. 02. 2018. na Općinskom sudu u Zagrebu, glatko bez ikakvih problema sudac je donio sve odluke u moju korist. Naravno da se je HZZ žalio na tu odluku, prema njihovoj žalbi to je više bilo pro-forme jer kao red je žalit se, i morali smo ići na županijski sud. Odnosno na drugostupanjsku presudu koja je također ošla u moju korist dana 17. 07. 2018.

Sad slijedi ono najbitnije. Ljudi koji mogu slobodno reći uništavaju tuđe snove, ne štite malog čovjeka, ljudi koje nije ništa briga osim njihovih guzica i primanja već od 10 tisuća kuna pa na više, ljudi koje sam molio da se ovo zaustavi.
Mirando Mrsić – tadašnji ministar kojem sam slao pismo da se zaustavi ova lakrdija, naravno nikad nisam dobio odgovor.

Lora Vidović- tadašnja i sadašnja pučka pravobraniteljica kojoj sam slao pismo da me zaštiti, na kraju krajeva to joj je i dužnost, naravno ni od nje nikad nisam dobio odgovor.
Ankica Paun Jarallah – tadašnja ravnateljica HZZ na nivou cijele države. E od nje sam dobio odgovor na moje pismo. U njemu je pisalo da mi zavod može izaći u susret i da platim dug u 12 mjesečnih rata, tada se dug već popeo na 25 tisuća kuna.
Dasen Jasprica – pročelnik za Dubrovačko-neretvansku županiju. Odgovoran za sve podružnice u županiji. Čovjek koji je mogao sve stopirat i okončat dok je još sve bilo na početku. Čovjek koji misli da nema nitko iznad njega.
Mirjana Stanković – žena kojoj sam najviše vjerovao, koju sam upoznao kao jednu moćnu ženu sa stavom i na kraju krajeva žena koja je uz Dasena mogla ovo sve obustavit da ne dođe do ovog. Probudila je u meni inat koji će se pokazati kao ključ u mojoj pobjedi.

Svi vi gore navedeni možda ćete ovo pročitati, vas dvoje zadnjih oćete sigurno jer ovo najviše pišem zbog vas.
Vjerujem da vama broj 1029 ne znači ništa. Broj kao i svaki drugi. Sad ću vam reći što meni znači:
1029- dana blokade
1029- dana patnje
1029- dana tuge
1029- neprospavanih noći
1029- popijenih tableta za tlak
1029- dana nezaposlen
1029- posramljenosti
1029- borbe protiv vas uhljeba
1029- biti nevin, a progonjen

Najžalosnije od toga svega je da je danas 23. 08. 2018., presuda je donesena 17. 07. 2018 i imali su rok da me moraju u roku 15 dana odblokirati i vratiti sve novce koje se uzeli kad su aktivirali zadužnicu. Gle čuda, ništa od toga nije napravljeno. Dakle u trenutku dok ovo pišem još sam blokiran.

Ne želim vam ništa loše što se zdravlja tiče u životu. Ali vam želim da prođete, ovo što sam ja prošao u 1029 dana. Samo da osjetite taj jad, tugu i sve ostalo negativno što sam ja osjećao. Da pogledate svojoj djeci u oči i plačete kao što sam i ja. Samo ja i moja obitelj znamo što smo sve prošli u ovih 1029 dana zajedno. Nisam nigdje spomenuo da sam otac tri mala anđela, koji su prolazili ovo sa mnom. Oni su ti koji su mi dali snagu za ić dalje. Oni su ti koji će mi i dalje dati snagu da se borim protiv takvih kao vi. Oni će mi dati snagu da vas smijenim. Sad ja vas pitam.
Znate li kako je podizati troje malodobne djece uz dječji doplatak i porodiljni, a blokirani ste? Znate likoliki su troškovi života peteročlane obitelji, a blokirani ste? Jeste li se ikad zacrvenili? Je li mirno spavate? Jeste li ikad došli u situaciju da nemate za kupiti Bebimil jer ste blokirani? Jeste li ikad došli u situaciju da 30tog nemate za platiti ratu kredita (koji sam uzeo zahvaljujući vama)? Jeste li ikad došli u situaciju da dođete na razgovor za posao i kažete da ste blokirani i na sudu s državnom institucijom, a poslodavac vam se nakon toga zahvali?

Niste! Jer vi živite na našoj grbači. Ja i moja obitelj plaćamo porez da vi imate plaću. Ja i moja obitelj plaćamo porez da vi imate za skupa auta i skupe mobitele. Ja i moja obitelj plaćamo porez da vi možete fino papati… Imate članak o meni u Slobodnoj i na nekoliko portala. Emisiju na plodovima zemlje. Pogledajte u moje lice. To vam je lice slomljenog hrvatskog ‘mladog poduzetnika’ – Oca, Brata, Muža, Sina, Unuka…to je lice koje ćete pamtiti do kraja života.

Svi vi koji me smatrate za prijatelja, poznanika, rođaka širite i dijelite ovaj post. Nemojte se sada dijeliti na lijeve i desne. Ako oni mogu djelovati zajedno protiv nas, zašto ne bi mi djelovali zajedno protiv njih. Ovo je moja priča. Sutra već možda ovo čeka nekog od vas. Vašeg sina, vašeg oca, vašeg muža, vašeg unuka. Ja znam koju težinu i odgovornost nosi ovaj tekst. I što me sve čeka. Bitku sam dobio, dobit ću i rat. Zbog sebe, zbog moje djece, zbog moje žene, zbog moje Obitelji.

Ali ja sam spreman i čekam. Jeste li vi spremni? – napisao je Luka Jelčić zahvalivši se svima koji su bili uz njega te dodao da mu se jave svi oni koji imaju sličnih problema i pomoći će im, a zna da ih ima dosta.

Dan nakon objave posta istaknuo je kako je bio u šoku.
-Ovoliko ljubavi, zajedništva, podrške, poruka, komentara, pozitive nisam nikada u životu doživio – napisao je dodavši kako je njegovu objavu četvrtak vidjelo preko 500.000 ljudi, bilo je preko 30ak tisuća dijeljenja, lajkova i komentara.
-Ovo jučer je dokaz da se može i mora. I kako je netko od Vas napisao u komentarima.
‘ČUVAJ SE BIJESA STRPLJIVA ČOVJEKA’. Ljudi moji ponosni moja Obitelj i ja zahvaljivamo se od srca na podršci. Veliki ste svi – napisao je Luka Jelčić.

Foto: Facebook/Luka Jelčić

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana