Slušni aparat

Peaceville tri minus jedan plus jedan

Velika Britanija dugo je vremena bila svjetski lider i inovator u žanru teške glazbe. Sedamdesete su zapo­čele Black Sabbathovim istoimenim albumom kao početnom točkom heavy metala i nastavile Judas Priestom, Led Zeppelinom i Deep Purpleom. Sredi­nom sedamdesetih pojavio se punk, a osamdesete su bila odskočna točka za Novi val britanskog metala – Iron Maiden, Def Leppard, Diamond Head i Pagan Altar. Nakon što su tijekom osamdesetih dominirali Amerikanci – kalifornijski thrash i floridski death metal kao najistaknutiji žanrovi, došlo je vrijeme da početkom devedesetih primat ponovno preuzmu Englezi, ovaj put s gotičkim metalom. Cen­tralna točka tog pokreta bila je malena privatna diskografska kuća Peaceville Records.

U početku zamišljen kao glaz­beno-politički pokret koji je pomagao lokalne anarho-punk bandove u proi­zvodnji i distribuciji kazeta, svoj prvi uspjeh bilježe krajem osamdesetih kad potpisuju depresivno mračni doom band Paradise Lost. Njihova prva dva albuma – ‘Lost Paradise’ (1990.) i ‘Got­hic’ (1991.) posijala su sjeme novog žanra. Death doom je mračne gotičke elemente povezao s usporenim tem­pom dooma i dubokim režanjem u death metal stilu. Paradise Lost je odmah pobrao simpatije publike, a kri­tika ih je prozvala novom Metallicom. Naravno, usporedba je poprilično pro­mašena, jer iako su oba banda imala seriju odličnih albuma na početku karijera, ‘Master of Puppets’ i ‘Draco­nian Times’ su remek-djela metala, i nekoliko potpunih katastrofa (‘Load’, ‘Reload’, ‘St.Anger’ nasuprot ‘Believe in Nothing’ i ‘Symbol of Life’), Para­dise Lost se uspio vratiti početnoj kva­liteti, posebno u 2010-tim sa ‘The Pla­gue Within’ i ‘Medusa’, dok je Metallica zauvijek ostala galofak za tovljenje publike s nedostatkom samopošto­vanja. Sa svojim najnovijim albumom ‘Obsidian’ ekipa iz Yorkshirea uspjela je dosegnuti novi standard visoko-kvalitetnog goth metala. Iako ponešto glazbeno laganiji od prethodna dva albuma, tematski je i dalje mračan i depresivan, točno onakav kakav goth i treba biti, a ‘Fall From Grace’, ‘Dar­ker Thoughts’ i ‘Forsaken’ sigurno će pronaći svoje istaknuto mjesto na kon­certnoj set-listi jednog dana kad se na pozornice vrati živa glazba. A do tada u sjećanju ostaje odličan zagrebački kon­cert na turneji ‘Medusa’ iz 2017.

Drugi adut Peacevillea bio je My Dying Bride. Osnovani par godina nakon Paradise Losta, baštinili su sli­čan death-doom zvuk, ali za razliku od svojeg starijeg ‘brata’ nisu imali dra­stičnih padova u kvaliteti, dapače od njihovih trinaest albuma nećete naći niti jedan koji je loš. ‘The Ghost of Orion’ zamalo se nije dogodio, nakon što se grupa neočekivano razišla 2017. neposredno pred početak njihove velike europske turneje. Dosta kasnije doznali smo da je taj razlaz bio zbog teške bolesti četverogodišnje kćerkice frontmana Aarona Stainthorpa. Sre­ćom, curica se u potpunosti izliječila od karcinoma, a Aaron je ponovno okupio grupu i napisao osam odličnih i dirljivih stvari od kojih se obvezno mora istaknuti ‘Tired of Tears’ koju je napisao za vrijeme najtežih dana borbe s bolešću. Oba spomenuta banda već duže vrijeme ne snimaju za Peace­ville već za Nuclear Blast, jednog od najvećih i najkvalitetnijih heavy metal izdavača.

Za početak devedesetih zauvijek će ostati povezan pojam ‘Peaceville Three’, a treći član te ekskluzivne sku­pine bili su Anathema. Ni oni više nisu u Peacevillu, a nisu niti važni za ovu kolumnu jer su posljednji album ‘The Optimist’ izdali davne 2017.

No, Peaceville i dalje radi punom parom i prije nekoliko tjedana izdali su ‘City Burials’, jedanaesti studijski album švedskog prog-metal banda Katatonia, ujedno osmi za Peaceville Records. Katatonia je također započela karijeru death-doom zvukom, no kao i njihovi sunarodnjaci Opeth mijenjaju i ublažavaju svoj zvuk u prog-metal smjeru. ‘Lacquer’ i ‘The Winter of Our Passing’ s ovog albuma najnoviji su budući prog klasici. Njihova jesenska turneja nažalost je pod velikim upitni­kom, iako se uporni Nizozemci s Pro­gnosis festivala u Eindhovenu još uvi­jek ne predaju pa postoji mogućnost da u rujnu Katatonia podijeli pozornicu sa svojim bivšim kolegama iz Peacevilla – Anathemom. Mislimo pozitivne misli!

Fotografije:

Pročitajte još

Texas je razlog…

Petar Ipšić

Vuk dlaku mijenja

Ivan Jelčić

Deep Purple i recept dostojanstvenog starenja

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija