Natrag
17.11.2018 09:57

facebook

twitter

google

rss

dulist

Palača Gradi na kantunu Dropčeve i Prijekog

4.9.2014 @ 12:50 Boris Njavro Ulicama moga Grada
7;7

Podijelite:

Gotove još jedne naše Igre. I nekako s njihovim krajem, kao i ljeto da ide svome kraju.

Još malo kupanja, sunca, uz poneki oblak s pljuskom, pa početak škole, odlasci naših dragih turista i… dubrovačka jesen kad iznova ostajemo sami sa sobom, opet daleko i zaboravljeno do novog ljeta. Ali, dobro, imamo mi još cijeli rujan mjesec za nas, za kupanje bez gužvi na našim plažama, za sunčanje i pripreme za dočekati te jesensko – zimske dane. Uživajmo malo i mi, sami ove zadnje ljetne dane.

Ugodna večer o ljubavi

Nekako baš pred kraj Igara, kao s nekim i te kako pravdanim povodom i razlogom, dogodila se jedna lijepa večer, kad smo malo pobjegli iz gužvi Grada, sklonili se do Rijeke dubrovačke i nevjerojatno lijepo obnovljenog ljetnikovca Bunić – Kaboga! Tamo nas je pozvao dubrovački ogranak Matice Hrvatske i gospar Luko Paljetak sa svojim prijateljima, za predstavit nam njegov najnoviji prijevod Shakespearove tragedije „Romea i Giuliette“, ispričati nam što je to ljubav, kako je to voljeti i biti voljen, čuti riječi Slavice Stojan o tim davnim vremenima, poslušati koju pjesme tog doba, te čuti stihove velikog pjesnika. Ovaj novi u nizu od nekoliko dosadašnjih prijevoda Shakespearea na hrvatski jezik, Matica je objavila u svojoj ediciji „Psyche“, skupu velikih književnih dijela u malom prelijepom formatu. Ugodna večer u ugodnom prostoru koji se pomalo ovakvim događanjima otvara dubrovačkoj publici.

Negdje pred kraj ove večeri podsjetili smo se i kako je ovaj prijevod još lani, na kraju lanjskih Igara, bio naručen od gospara Luka, za potrebe ovogodišnje prve premijere Igara. I sam taj podatak, da Luko Paljetak prevodi ovu tragediju, bio je zanimljiv kulturni događaj, medijski itekako popraćen, najavljivan i hvaljen od čelnih ljudi Igara. Čak je i koji dan uoči Igara u nekim medijima naglašavana upravo ta činjenica kako je Paljetak preveo Shakespearea, te kako će se po tom prijevodu igrati „Romeo i Giulietta“. Na žalost, to se nije dogodilo! A nije se dogodilo ni neko barem pristojno pojašnjenje o razlozima odustajanja Igara, ponajviše valjda i režisera Jagoša Markovića, od Paljetkova prijevoda. Tišina je prekrila ovu priču. Ne baš fer i ne baš pristojno prema velikom piscu. Ali, tako je kako je, ugodno svakako ne, ali mi smo dobili novi prijevod velikog književnog dijela u lijepom izdanju, za sva vremena.

Niko Rudenjak

Luko Paljetak je dijete s Prijekog. Njegovo obilježje i jedan od najpoznatijih likova rođenih u tom dijelu Grada. Više ćemo o tom kad navratimo do ulice u kojoj je rođen i gdje je proveo veći dio života. Njegov veliki prijatelj, još od tih ranih dana, je gospar Ivo Rudenjak, veliki umjetnik ugostiteljstva, također jedan od neizostavnih likova s Prijekog. Rođen baš na spoju ulica Prijeko i Dropčeva. Na pola puta Dropčeve, koju kao i svih 14 ulica tog kvarta presijeca na pola ulica Prijeko, uz Stradun najduža u Gradu, na broju 4 prelijepa je palača Gradi, građena u gotičko – renesansnom stilu. O toj palači pisala je Nada Grujić u svojoj sjajnoj knjizi „Kuća u Gradu“, koju je također objavio dubrovački ogranak Matice Hrvatske, ali za ponešto još o njoj saznati, najbolje u đir s gosparom Tomislavom Šuljkom.

Gledamo ostatke dva balkona, dva različita stila, ograde i konzole, sve izmjene i dogradnje koje su učinila stoljeća iza nas, posebno nakon Trešnje. U ovoj kući, ali ulazeći s Prijekog, dugo su živjeli Niko i Jelica Rudenjak, tu se Ivo i rodio, o čemu već ima jedna anegdota o kojoj će šaljivo pričati; pri porodu je bilo poteškoća, te su liječnici dr. Tudurić i dr. Nikšić nakon pregleda rekli kako mali Ivo neće preživjeti! Čak „preporučili“ Ivovim roditeljima nek’ pripreme kapsu za tek rođeno im dijete. Ipak, molitve svih, a posebno Ivove tetke, pomogle su, te je gospar Ivo i danas itekako zdrav i čio! A otac mu Niko znao bi mu kasnije reći „Tko ima na ovom svijetu da je u isto vrijeme doš’o i u isto vrijeme poš’o, a ti ost’o!“. Gospar Ivo obilježje je ugostiteljstva u Gradu i šire, ali njegov otac Niko bio je prvi s tom „poslovnom žicom“ i njegov život je tek priča!

Završio je za slastičara, neko vrijeme radio i u Šikića, u Ulici od Puča, te 1929. otvorio caffe slastičarnicu na Lopudu, koji je već tad bio pun turista, a do njega bi došlo i po 7, 8 hidroaviona! Već 1932. Niko Rudenjak otvara slastičarnicu na Gundulićevoj, Zelenoj placi, rat priču zaustavlja, ali iza rata otvara prvu privatnu slastičarnicu na kantunu Ulice Lučarica, koju starija čeljad još pamte, te prvi otvara restoran na atraktivnoj Žarkovici! „Postavio je stup sa svjetlom, kada je svjetlo gorjelo, znalo se da restoran radi!“ Puno je još priča o gosparu Niku, ocu Iva Rudenjaka, o čemu možete čitati u monografiji o njemu.

Pjevači iz palače Gradi

Obitelj Rudenjak iz te palače Gradi seli u drugu ulicu na Prijeko, a u njihov stan useljava obitelj Romanović. Iz te obitelji je sjajni pjevač Mario Romanović, kojeg ćemo se uvijek rado prisjetiti. Godinama već živi u Americi, ali u Gradu je ostavio veliki trag. Pjevao je u „Maestralima“, bio im prvi ili drugi tenor, pjevao s Vikijem Lenertom u Dominikanaca, a kasnije i u Dubrovačkim poklisarima, za koje je napisao i neke pjesme. Kao solo pjevač objavio i nekoliko singlica tamo nekih sedamdesetih godina, a njegovu pjesmu „Vesna mi je pisala“ znali smo rado zapjevati uz gitaru negdje po nekim skrivenim dijelovima Grada.

Ta zgrada na vrhu Dropčeve, a u koju se ulazi i sa Prijekog, dala nam je još jednog sjajnog pjevača, Davora Ercega. Što sve Davor nije lijepo otpjevao, gdje sve nije zapjevao… još kao klinac u „Crnoj udovici“, u vrijeme njihovih najvećih uspjeha i objavljivanja LP ploče, pa sjajna izvedba pjesma „Šaka žala“ s grupom „Video“, zatim himna „Porporele“, pa njegov sjajni solo CD „Rovinan“, a tek njegovi nastupi u našem kazalištu i sjajni Pometov monolog iz predstave „Planet Držić“, sada je s „Atlantidom“, a ima još puno toga vezanog za našeg Davora.

I za kraj ovog đira, nešto što se spomenuti mora – počeli smo s pjesnikom Paljetkom, priču privedimo kraju s velikim Ivom Vojnovićem – 29. kolovoza godišnjica je njegove smrti. Umro je 1929., nakon dugog liječenja u Beogradu, njegov grob je na Mihajlu, a kakav mu je sprovod u Gradu bio pokazuju ove stare fotografije.

Komentari





O autoru: Boris Njavro


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana