‘Ovaj film odglumili smo s lakoćom!’

Angela Bulum Dubrovčanima je poznata po ulozi mame u kratkom filmu Barbare Vekarić 'Mali debeli rakun', uz tatu – Nikšu Butijera, te kćer Lili, odnosno Gracije Filipović. O svom angažmanu na ovom projektu priča za duList.

'Mali debeli rakun' prvi je filmski projekt u kojem ste sudjelovali?
– Tako je. Diplomiravši na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, Dramska umjetnost, smjer Gluma, vratila sam se u rodni Dubrovnik, točnije u Župu dubrovačku, te mi je prvi filmski angažman bio upravo 'Rakun'. No, prije toga sam se u glumi okušala u rock-mjuziklu 'Ivana' Kazališta Marina Držića, što je zaista bilo neponovljivo iskustvo.

Koje su Vam predstave ostale u sjećanju iz Mostara?
– Moja diplomska predstava "Smrt i djevojka" autora teksta Ariela Dorfmana, pod mentorskim vodstvom prof. Tanje Miletić Oručević, te predstava koju trenutno izvodimo već dvije godine, "Murlin Murlo", a kojoj je autor teksta Nikolaj Koljada. Pored toga radila sam još na akademiji dvije predstave koje su izvođene u mostarskim teatrima, a to su Gogoljev „Revizor“ i „Opera Panica“ Alejandra Jodorowskog.

Kako ste se upoznali s ekipom, sa setom…?
– Prije cijele ove priče nisam ni znala Barbaru, a došla sam na audiciju te skupa s Nikšom 'odradila' neke scene. Bilo je vrlo zanimljivo i tako sam dobila ulogu. Dodatna stvar, koja je mogla biti problemčić, a na kraju je ispalo baš ono što je Barbara tražila, jest da sam ja bila u devetom mjesecu trudnoće! Na kraju je ispalo da je to baš ono što je trebalo za scenu, kako najbolje prikazati obitelj koja se pokušava maknuti iz ratom načetog Dubrovnika.

NAJTEŽE SCENE TRČANJA

Kako ste izdržali tempo snimanja uz visoku trudnoću?
– Izdržala sam! Moje scene su bile snimane odmah na početku, kako bih mogla, ako bude potrebe, napustiti set ili nešto slično. No, cjelokupno snimanje trajalo je možda desetak dana, budući da je to film od sveukupno 20-ak minuta. Svakako, tu i tamo bilo bi mi nezgodno, na primjer u scenama trčanja, a super stvar mi je bila što me šminkerice na kraju nisu uopće ni šminkale, da izgledam što umornije!

U tih desetak dana, kakva je atmosfera vladala na setu?
– Zaista sjajna! Ekipa je odlična, valjda je to tako kad radiš iz srca i ništa ti nije teško! Cure su mi bile divne, iako vjerujem da im je bilo teško odrađivati po nekoliko puta istu scenu. Moja 'Lili' iznimno je profesionalna i vjerujem da pred njom stoji glumačka budućnost, a raditi s Nikšom, Natašom, Pericom i malim glumicama bilo je zaista odlično. I svi, od fotografa do šminkerica, su sjajni ljudi koji rade sa osmijehom i veselo. Bilo je trenutaka kad bi se kupovalo sladoled za sve ili nešto slično. Ma super!

MI SMO RAT I ŽIVJELI

Smatrate li, obzirom na tematiku filma, kako su upravo Dubrovčani idealni glumci za ovaj film?
– Mislim da smo mi, kako smo taj rat proživljavali, osim djece na setu, naravno, ovo odglumili s lakoćom. Možda čak i ne odglumili. Mislim, točno ovakve stvari su se i nama događale. Rat, sirene… Pa ja sam imala sedam godina u ratu, otprilike sličnih godina kao Lili u filmu, a moja mama bila je trudna. I sad sam se ja našla u toj ulozi. Dakle, svakako bi i glumci iz drugih gradova ove uloge odglumili dobro, međutim, mi smo ovo živjeli.

Vidite li sebe uskoro u nekom novom projektu ili je tu pauza zbog sina?
– Pavle, moj sin, sad ima 8 i po mjeseci i s njime sam. Ali svakako, otvorena sam za sve projekte i rado ću sudjelovati u svemu. S Barbarom bih također ponovo voljela raditi, pogotovo jer znam kako je pedantna i na koji način radi i kako su njezini projekti odlično urađeni. A u Dubrovniku je puno mogućnosti i sve su sjajne – od Dubrovačkih ljetnih igara, Amaterske kazališne družine Kolarin, Kazališta Marina Držića, Teatra Lero…