Natrag
11.12.2018 21:20

facebook

twitter

google

rss

dulist

Noć u kojoj je rođen punk

17.9.2018 @ 19:49 Dulist dulist IN

Podijelite:

Piše: Petar Ipšić

Činjenica je da je punk-rock svoj zametak imao kroz 60-e godine i to na tri posve zasebna punkta, a najranije u Seattleu s garažnim rock bendom The Sonics, čiji su nastupni albumi iz 1965. i 1966. vjerojatno prvi značajno utjecali na oblikovanje zvuka koji će desetljeće kasnije ustati protiv razvratnosti disca i konformizma koji je sve više nagrizao rock.

U New Yorku godinu dana kasnije Velvet Underground stvaraju povijest svojim avangardnim zvukom i pomalo nihilističkim pristupom. Album ‘The Velvet Undeground and Nico’ iz 1967. godine osim po rukopisu Loua Reeda i slavnoj banani Andyja Warhola poznat je i po tome što je prodan u zanemarivom broju primjeraka, ali zato legenda kaže da je svatko tko je kupio (ili ukrao) ploču osnovao svoj bend.

U malom sveučilišnom gradu Ann Arbor u državi Michigan prije nego što će 60-e isteći Iggy Pop s braćom Asheton udara posljednji temelj pojavi punka. Ako je netko od originalnih izvođača tog prvog vala punka i ostao neokrznut utjecajem Sonicsa i Velveta, albumi Stoogesa imali su neporeciv utjecaj na žanr. Gotovo primalni ritmovi, masni i kotrljajući zvuk uz Iggyjevo divljanje i hod po publici u glazbu su vratili izgubljeno uzbuđenje i rock je ponovno postao opasan, prijeteće incidentan. Drugim riječima, ‘Funhouse’ Stoogesa nije bio poklon kojeg su američki tinejdžeri mogli olako dobiti ‘pod borom’ za Božić 1970. godine.

The Stooges su imali direktan utjecaj i na najveći punk-rock bend na svijetu, Ramonese. Sva četvorica originalnih Ramonesa bili su predani Iggyijevi obožavatelji. Njihov prvijenac iz 1976. godine, objavljen godinu dana ranije nego prvi album The Clasha te godinu i pol prije ‘Never Mind the Bollocks’ Sex Pistolsa, donosi 14 britkih pjesama u 29 minuta, što je ekonomičnost koje će se držati tijekom cijele karijere (s 37 minuta ‘Mondo Bizarro’ iz 1992. njihov je najduži album). Ramonesi nisu bili ‘divlji’ ni opasni poput Stoogesa ili politični kao bendovi s ‘Otoka’, njihova snaga bila je u tome što su ogolili svoj zvuk do posljednjeg sloja i što su pisali jednostavne i zarazne melodije sa zabavnim i pomalo priglupim tekstovima, ali teško da je u eksplozivnom okviru koji su stvorili bilo prostora za neke ozbiljnije teme ili elaborirani pristup.

Sve u vezi te ploče bilo je utjecajno, od slavne i besramno kopirane fotografije koja prikazuje bend naslonjen na njujorški cigleni zid u kožnim jaknama, jeansu i tenisicama, a koja je Seymoura Steina i Sire Records koštala 125 dolara, pa do zvuka kojeg su sami isklesali (bubnjar Tommy Ramone bio je producent njihovih prvih ploča). Taj album je isključivo odgovoran za nastanak punka, koji će samo zahvaljujući okretnim i entuzijastičnim medijima
u Velikoj Britaniji ubrzo ‘eksplodirati’ i pretvoriti se u modni pokret. Iako su im punk servirali na pladnju, od njega su Ramonesi najmanje profitirali. Naime, 4. i 5. srpnja 1976. godine održali su dva koncerta u Londonu promovirajući svoj prvijenac i svirajući neke pjesme koje će se naći na idućem izdanju, još boljem, ‘Leave Home’ (siječanj, 1977.)

Druge večeri, u klubu Dingwall’s, Ramonese su gledali članovi Sex Pistolsa, The Clasha i Damneda, ali i drugih punk bendova koji još nisu izdali svoje prve ploče. Kad se to godinu dana poslije dogodilo, punk je samo mimoišao Ramonese jer se nisu uspjeli upakirati u provokativni koncept. Nije ih zanimala politika, tučnjave ni pljuvanje, kraljica nije bila njihova, policajci su bili heroji, a samo bi budala po kožnjacima crtala sprejevima i u njih ubadala ziherice. I dok su drugi manje talentirani tupavo propagirali anarhiju, Ramonesi su postali arhaični, a žanr ih je samo prožvakao i ispljunuo. ‘Sheena is a punk rocker’, surf-rock dragulj s treće i najbolje ploče iz te prve faze (’Rocket to Russia’, studeni 1977.) bio je smišljeni pokušaj da napišu hit i iako je pjesma bila zamijećena i donijela im prepoznavanje nMe-a i drugih glazbenih magazina, nije se vrtjela na radiju. Od tada pa do 1983. godine bend i izdavač Seymour Stein pokušavali su različitim pristupima snimiti hit ploču. Uvrstili su akustične gitare i country prizvuk u lepršavi singl ‘Don’t Come Close’.

Angažirali su vanjske suradnike (Phil Spector i Graham Gouldman iz benda 10cc), no čak i uz prvoklasan materijal i slavne producente nisu se uspjeli maknuti s mjesta. ‘Subterranean Jungle’ iz 1983. godine zatekao ih je dezorijentirane, ali je donio ‘Psycho Therapy’, otrežnjujuću pjesmu koja ih vraća korijenima. Ramonesi od tada više nisu željeli uspjeh nego su se pomirili sa sudbinom velikog sveameričkog benda koji nikada neće postati uistinu velik u brojkama.

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana