Peškafondo

No me Gusta

U ovo doba godine uvijek se pod­meću ista pitanja i iste teme. Netko zloban izvuče prastari račun iz elit­nog gradskog restorana i krenu povike i nakude o skupom Dubrovniku. Je li skupa kava na Stradunu od 25 kuna ili večera u Nautike za 12 ljudi od 9 tisuća kuna?

Ili couvert za 38 kuna po osobi? Dubrovnik je skup upravo onoliko koliko to zaslužuje njegovo ime i mje­sto na svjetskoj turističkoj karti. I apso­lutno su zlonamjerni takvi komentari o Gradu, a jedino što o takvima mogu promisliti je da se nisu maknuli dalje od svog ‘prdečeva sela’ pa skrivajući se iza nekog nicka dodatno potpaljuju atmosferu. I ne, ne razmišljaju uopće kako baš taj skupi, preskupi Dubrov­nik hrani zapravo trećinu Hrvatske. Dakako kroz državni proračun, ali i izravno jer se velika većina radne snage spušta s kontinenta na ‘bauštelu’ u Grad radeći po tim skupim, presku­pim restoranima i kafićima.

Čini mi se kako je u Gradu sve više fensi restorana. Konkurencija napo­kon i konačno izbacuje s menua ledene patagonijske lignje (usput izrezane na kolutiće) ili piletinu na koju se zabo­ravilo od kada je u frizeru. Napokon je stvorena pozitivna atmosfera koja tjera naprijed, teži za boljim i raznovr­snijim. Radi se, ulaže. Misli se o sva­kom detalju, stvara se bolje gastro i ugostiteljsko okruženje.

No nekima konkurencija pomuti razum, a za uvjeriti se da je tome tako dovoljno je prošvrljat po Pločama. Tek što se otvorio jedan novi lokal na Putu od Bosanke, onaj par skalina ispod njega, s taracom i pristojnim unutraš­njim prostorom, odlučio je zapasati bokun javnog prostora tako što je uz postojeću taracu postavio dodatnu konstrukciju za stolove. Da, i izbrisao tri parking mjesta s lica zemlje.

A što li će tek bit dogodine, kada će prema najavama na najljepšoj taraci na predjelu Ploča, stolove postaviti japan­ski Takenoko. Ne bi začudilo da se dosjete konstruirati platformu, pa da novi stolovi niknu na krovu, ili možda kome usred tinela. Užas. Kome je malo, vazda je malo…

A gdje je mjera? Ona famozna dubro­vačka, toliko hvaljena mjera? Nju više nitko ne spominje, o njoj se ne govori, ne poštuje ju se… Ustvari, treba sve zatrat, a prvo tu ‘dubrovačku mjeru’. Treba postavljati nove granice i nova pravila. Jer novi su dečki u igri. I nije tu toliko kriv jedan ugostitelj koliko Grad­ska uprava koja dozvoljava i potiče anarhiju. Ponekad se čini da Grad baš uživa u neskladu i u stvaranju razdora. Prvo je trebalo natjerati ugostitelje da se natječu tko će više dat za ‘propo­vjedaonicu’ na kantunu svake ulice od Straduna, a kad su se isprsili, onda im je Grad nagurao štafelaje. A sve to s ciljem kako bi se unutar zidina uveo red i izbacili nasrtljivi ubacivači. Međutim, nikad se većeg nereda nismo nagledali. U Gradu je postalo zlatno pravilo da vlada onaj s debljim taku­jinom, dok se sve glasnije priča kako sav novac od nameta od javnih povr­šina ne završava u gradskoj blagajni, već dio toga kapne i u privatne špage…

Adio Vam

 

P.S.

A da je Grad Dubrovnik apsolutno pogubio konce na javnim površinama potkrjepljuje dugo očekivani odgovor iz Gradske uprave. Ostalo je nepoznato tko je i u kojem je gradskom uredu zapo­slen kao ‘brojač’ stolova i stolica, ali po odgovoru je očito da mu se kalkulator davno pokvario. Pa piše ovako: “U povi­jesnoj jezgri trenutno 112 objekata ima zaključen ugovor o zakupu javne povr­šine. Prošle, 2014. godine broj je bio 116. Ne vodi se evidencija o točnom broju stolova i stolica jer je podatak podložan izmjenama, ali pri posljednjem broja­nju okvirna brojka je bila 1000 stolova i 4000 stolica”.

Pročitajte još

Sad je red na županiji!

Dulist

#POZITIVA Ima li turizma bez mase!?

Barbara Đurasović

Da mi je (p)ostat’ načelnik!?

Barbara Đurasović

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija