Nakon velike proslave pothvata, istrčavanja 1600 kilometara od Odese do Dubrovnika, tri britanska maratonca Tom Stancliffe, Guy Hacking i Rob Martineau, nešto smireniji i hladnije glave, održali su konferenciju za medije u Hiltonu.
– Nevjerojatno je biti u Dubrovniku. Guy, Rob i ja trčali smo od Odese do Dubrovnika i to je zbilja bilo veliko putovanje. U trenucima je bilo i teško, ali smo stvarno sretni što smo tu. Cilj našeg putovanja bio je privući što veći broj ljudi kako bi sakupili sredstva za humanitarnu organizaciju 'Love 146' u potpori žrtvama trgovina djecom u Europi, Aziji i Americi. Jutros smo saznali sjajnu vijest, dosegli smo iznos koji smo namjeravali prikupiti, a to je 150 tisuća funti – kazao je Tom Stancliffe.
– Kad smo napuštali Odesu, svi su nam tamo govorili kako smo trebali okrenuti rutu i tamo završiti utrku. Ali kad smo došli ovdje, spustili se niz ovo brdo, vidjeti ovaj stari grad, vidjeti Jadransko more, ma to je zbilja bio impresivan prizor i nema boljeg grada u kojem smo mogli završiti utrku – izjavio je Guy Hacking.
Rob Martineau objasnio je zašto su dečki za svoju humanitarnu rutu odabrali baš put od Odese do Dubrovnika.
– Htjeli smo da nam se priključi što više ljudi, a put nas je odveo kroz brojna lijepa i pustolovna mjesta u devet predivnih zemalja. Htjeli smo započeti i završiti utrku u svjetski poznatim gradovima, kako bi ih ljudi mogli odmah pronaći na karti svijeta – objasnio je Martineau.
Tom Stancliffe istaknuo je kako mu je tijelo u prvom tjednu utrke tek prepoznavalo 'što mu to dovraga radim'.
– U prvim tjednima bio sam u agoniji, ali polako se sve poklopilo i uskladilo kao u mašini pa je bilo nešto lakše, navikli smo se na činjenicu da nam neće biti lako od jutra do večeri. Daleko najteža su bila prva dva tjedna, a kasnije počneš vjerovati i zamišljati kako ćeš zaista uspjeti doći do kraja. Nismo znali možemo li to postići jer nitko od nas nije trčao tolike udaljenosti ranije i to nam je zbilja bio ispit – kazao je Stancliffe.
Dečki su sretni što su uspjeli privući pozornost brojnih ljudi, koji su svojim trčanjem, ali i financijskom pomoći ugradili dio sebe u plemenit cilj. Roba Martineaua posebno je oduševio doček na Stradunu, gdje su se na kraju puta susreli sa svojim najmilijima, obitelji, prijateljima. Je li im drago ili žao što je putovanje završilo?
– Osjećaj je zapravo čudan. Toliko toga smo postigli, živjeli smo ovu utrku svakodnevno, disali je i proživljavali svaki trenutak – odgovorio je Tom Stancliffe. Nasmijali su se dečki na pitanje o novim planovima i trčanju.
– Ovaj dio svijeta je zbilja pravi za ovakvu vrstu avanture. Krajolici su predivni, ljudi koje smo susretali su bili sjajni i oduševljeni smo kako su prihvatili našu ideju i motiv. Snagom trčanja uspjeli smo ih nagovoriti da se uključe u naš humanitarni cilj – složni su dečki, koji posebno ističu trenutke kad im je bilo najteže tijekom utrke.
– Sad kad smo završili utrku osjećaj je sjajan, tako da je svaki težak trenutak bio vrijedan ovog osjećaja. Postojao je određeni pritisak, jer smo znali da moramo završiti utrku. Puno nam je pomoglo što smo toliko dobri prijatelji. Dobro smo se slagali tijekom putovanja i pomagali smo jedan drugom kad nam je bilo najteže – kazao je Guy Hacking, dok je Tom Stancliffe dodao kako se tek u najtežim trenucima može prepoznati istiniti karakter ljudi.
Momci od sutra nakon utrke po Konavlima nemaju nikakve planove i to im je, kažu, toliko zanimljiv osjećaj da će se raspitati što se ovog vikenda zbiva u Dubrovniku.