Natrag
12.12.2018 02:43

facebook

twitter

google

rss

dulist

“Neka Grad konačno preuzme brigu o životinjama!”

1.1.2014 @ 3:11 Mia Njavro Aktualno

Podijelite:

Povodom dugogodišnjeg lošeg odnosa gradske uprave prema Skloništu za napuštene životinje na Žarkovici, predsjednica Društva za zaštitu životinja Dubrovnik Anica Sambrailo uputila je gradonačelniku Vlahušiću otvoreno pismo.

„Poštovani Gradonačelniče,
 
U ovo divno doba godine kada cijeli Grad odjekuje pjesmom, miriše na delicije, a u našim srcima  odjekuje duh zajedništva i suosjećanja,  stojim u Skloništu za napuštene životinje na Žarkovici,mjestu gdje živi 368 različitih životinja, mjestu koje je nebrojeno puta poharano orkanskim burama koje nam uništavaju nastambe, požarom koji nam je do temelja uništio sve,šijunima ,nesnosnim vrućinama gdje se zaklon traži ispod dva preostala stabla, mjestu gdje nema struje ni vode, ali ima obilje ljubavi one prave nepatvorene i istinske.
 
Društvo za zaštitu životinja osnovano je 2001.g. sa željom da zatvori zloglasni šinteraj gdje su životinje ubijane na užasne načine i gdje su umirale u mukama. Želja nam je bila  stanovnicima i životinjama stvoriti mir.. human i civiliziran način zbrinjavanja napuštenih životinja sa naših ulica, a ujedno i sklonište za životinje koje  trebaju samo ljubav, toplu kućicu,hranu, mjesto za istrčavanje i šansu za udomljenje.Mnogi su bili te sreće pa sada njih 1213 uživaju u toplom domu.
 
Kako je od prvog obećanja prošao dugi niz godina došlo je vrijeme da se prekinu ove emocionalne ucjene, kaže istina bez dodvoravanja i straha da će  istina prouzročiti odmazdu.
 
Kako smo odgojeni da u ljudima uvijek vidimo najprije dobro i pozitivno, vjerovali smo da obećanje i čvrst stisak ruke znači i ispunjenje rečenog.Povjerovali smo tada 2001.g. tadašnjem gradonačelniku Bogdanoviću da izgradnja Skloništa „samo što nije počela“, slijedeća Gradonačelnica Šuica uskoro je najavila „brzu izgradnju skloništa“, ali i učinila mnogo…zatvorila je sa Veterinarskom inspekcijom zloglasni šinteraj, odobrila nam je do izgradnje novog Skloništa korištenje tvrđave na Žarkovici,osigurala hranu,pronašla gradsko zemljište, pripremila dokumentaciju sve do lokacijske dozvole, zabranila u Gradu cirkuse sa životinjama.
 
Odmah nakon novih izbora u lipnju 2009.g. novi gradonačelnik Vlahušić obećao je“ žurnu izgradnju Skloništa koja će biti na ponos našeg prekrasnog Grada“. U ovih pet godina rezultati su: hrana za pse  (u ovoj godini je Grad potrošio 383 000 kuna.- usporedbe radi u Zagrebu je u 2012.g. za Dumovec i Noinu Arku koji imaju oko tristotinjak životinja osigurano oko 4.000.000,00  kn i 18  zaposlenih, osiguravajući pritom mir na svojim ulicama i rješavajući barem donekle vrlo značajan komunalni problem iako po njihovim ulicama još uvijek ima dosta napuštenih životinja baš kao i u mnogim hrvatskim i svjetskim gradovima),  2011.g. Grad nam je kupio vozilo za  hvatanje životinja koje je platio 24.000 kn, a u  2012.g. Grad je po prvi put nakon 12 godina postojanja Skloništa platio cijepljenje pasa.
 
I oni se od svih važni stvari za rješavanje ovog komunalnog, humanog i civilizacijskog problema prvo odlučili za kažnjavanje nesavjesnih građana za „kakice“ što je naravno neophodno, ali ne i prvo i najznačajnije pritom objavivši vijest da ćemo im mi u tim akcijama pomagati…kojeg apsurda.
 
Svih ovih dvanaest godina smo sa svim  životinjama 24 sata dnevno,sve su zdrave i dobro uhranjene, imaju osigurano sklonište od kiše i zaštitu od vrućine, stare utvrde, kućice i kontejnere je  neophodno popravljati svakodnevno, jer se nakon 12 godina urušavaju što predstavlja opasnost za životinje i volontere, svake godine ih cijepimo, odmah po dolasku čipiramo i eventualno liječimo,  kontinuirano steriliziramo jer se ne može dozvoliti da se životinje u Skloništu pare i kote, imamo hranilišta uličnih mačaka koje su zdrave, dobro uhranjene, sterilizirane i obilježene o čemu vjerujem svjedoče i naši sugrađani.
 
Samo u zadnjoj akciji iz srpnja 2013.g. sterilizirano je 109 mačaka u suradnji sa stranom Udrugom za zaštitu životinja iz Velike Britanije, a tijekom ove godine sterilizirane su 44 kuje. Sve nabrojeno financiraju svojim sredstvima volonteri Društva i ljubitelji životinja naše Županije. Sve podatke dostavljamo Gradu Dubrovniku tromjesečno i Veterinarskoj inspekciji koja jedan do dva puta godišnje izvrši nadzor u Sklonišu.
 
Vodu nam dostavljaju Vatrogasci, a kompletno smeće ukljućujući i skupljeni i u posebne vreće odloženi izmet odvozi Čistoća,  opasna spašavanja iz provalija i sa visina obavljaju nam volonteri Gorske službe spašavanja, odgoj i trening pasa po potrebi nam  obavljaju Udruga uzgajivača njemačkih ovčara Dubrovnik i Kinološka udruga Libertas Dubrovnik, a o pticama nam brigu vode Sokolarski centar iz Šibenika – dr. Menđušić i lokalno Društvo za zaštitu ptica… svima smo izuzetno zahvalni jer samo zahvaljujući svim tim dobrim ljudima uspjeli smo opstati i boriti se za cilj, a to je kvalitetan suživot čovjeka i životinja.
 
Naš posao ne završava na Žarkovici jer svakodnevno zaprimimo oko 40 poziva od Centra za obavješćivanje, Policije, Komunalaca,građana i drugih koji od nas traže žurne intervencije kako bi pomogli različitim životinjama ili jednostavno riješili njihove probleme. Uvijek iznova pokušavamo ukazati institucijama i građanima da mi sve ovo radimo isključivo na volonterskoj bazi, da za ovaj rad ne primamo ni lipe, da svi mi imamo obitelji i poslove osim dva volontera koji podnose najveću žrtvu, Sandre, koja je u mirovini, i Tomija, koji je došao iz osječkog skloništa pomoći nam  i ostao već godinu dana.
 
Unatoč tome ne odbijamo nikoga i uvijek nastojimo pomoći kad je god to moguće. Svakodnevno smo izloženi i pritiscima različitih skupina kojima „smetamo“. Najbolji su primjer pojedini  građani Bosanke (jedan veliki dio su naši prijatelji koji nam donose hranu i kućice) ali ima i onih koji čim vide bilo koju životinju u blizini sela koje je udaljeno kilometar od skloništa zovu novinare i eto naslovnice.
 
Kako objasniti da iz skloništa naše životinje ne izlaze bez kontrole, kako objasniti da nesavjesni građani pse i kutije štenaca i mačaka ostavljaju svugdje blizu skloništa,u okolnim selima, kako im objasniti da od Prevlake do Neuma sve što ima četiri noge, gmiže,leti i pliva nije naša briga i odgovornost iako svima nastojimo pomoći. Zašto ti isti stanovnici koji znaju da su im nesretne ovce zaklali vukovi i imaju rješenje za to ne kažu sada istinu… zato što je najlakše pronaći odmah krivca prije utvrđivanja istine.
 
Dnevno zaprimamo i brojne pozive institucija i građana…  jedni kažu „spasite imam 6 kučića ne zna što s njima“ „dođite dvije sove su zarobljene u mreži“ „molim Vas dođite našla sam 6 mačića u kontejneru“  ili „pred kućom su mi dva opasna psa mog susjeda dođite ih skloniti“ „u stanu moje susjede smrdi izmet mačaka ,poduzmite nešto“ do onih koji kažu „sram Vas bilo brinete o životinjama, a ima gladnih ljudi“.
 
Kako objasniti građanima da nismo mađioničari i da ne možemo na sve lokacije gdje različite životinje trebaju pomoć doći u par minuta, kako objasniti da Grad Dubrovnik ima službu za zbrinjavanje napuštenih životinja gdje u toplom uredu sjede ljudi koji samo proslijeđuju naše brojeve mobitela, a uredno primaju plaću, kako objasniti da već dugo imamo koordinatora za izgradnju novog skloništa sa plaćom od 6.5000,00 kn, a skloništa ni na vidiku.
 
Kako Vama poštovani Gradonačelniče, kad nas niste u ovih pet godina mandata posjetili ni jednom ,objasniti da ne možemo više, da smo iscrpljeni fizički,emocionalno financijski. Da smo za ovaj Grad,građane,a ujedno i životinje učinili mnogo i da je sad red na Vama… red je da poštujete Zakon koji je na snazi od 2007.g. po kojem svaka jedinica lokalne samouprave mora imati svoje sklonište.
 
Nemamo drugog načina nego Vam ponovno istaknuti što smo u ovih 12 godina učinili od kada radimo posao Vašeg komunalnog poduzeća  (jer mi to i jesmo, ali komunalno poduzeće koji radi 24 sata dnevno na vrhu brda po svim nevremenima,bez plaće, božićnice, uskrsnice, bez nagrada za posebna dostignuća, putnih troškova i drugih privilegija… očito ste govoreći o Vašim i našim vijećnicima koji „neće valja raditi bez plaće…..“i neće valjda izigravati Sjevernu Koreju“…i kako kažete dalje  „lažni moral je zgodan , ali ga ja ne preferiram“ mislili na volontere sa Žarkovice kojima je valjda druga domovina Sjeverna Koreja.
 
E pa ti sjevernokorejci su u ovih 12 godina bez lažne skromnosti napravili ovo:
– napravili privremeno sklonište kroz koje je prošlo  1604 životinja, od čega su udomljene 1213., a 23 divlje životinje vraćene u prirodu nakon oporavka u Šibeniku i Zagrebu
sterilizirano 424 mačke i  702 psa
– uspjeli uz podršku ljudi iz Grada, Hrvatske i inozemstva  prisiliti Gradsko vijeće da donese odluku o zabrani eutanazije zdravih životinja što su kasnije slijedili i mnogi drugi gradovi u RH
– Podnijeli 172 prijave protiv građana koji zlostavljaju ili zanemaruju svoje životinje od koji su 2 postupka u tijeku na Sudu
– 09.11.2004. predsjednica Društva digla osobni kredit za hranu u Skloništu
– 06.02.2007. tajnica Društva digla osobni kredit za izgradnju boksova
– 10.02.2010. predsjednica Društva prodala braniteljske dionice za cijepljenje kučaka
– 26.05.2010. predsjednica Društva digla osobni kredit za izgradnju boksova
– 30.12.2010. tajnica Društva prodala braniteljske dionice
– 01.12.2011. tajnica Društva digla novi kredit
– 03.05.2012. predsjednica Društva digla nenamjenski kredit za sterilizacije kučaka       
– 21.03.2013. tajnica Društva digla brzi kredit radi neredovite dostave hrane
– 11.07.2013. nenamjenski kredit predsjednice radi sterilizacija kučaka i mačaka
– riješili Gradu veliki komunalni problem bez kojeg sasvim sigurno ne bi bio turistički šampion jer bi po ulicama lutali čopori pasa i mačaka
      
Kad sve ovo pogledamo možda je pametno rješenje Grada da komunalne probleme prepusti ljudima koji to „vole“ raditi. Ukinimo Čistoću, Boninovo, Sanitat i dr. jer sigurna sam da ima ljudi koji bi to mogli raditi volonterski, baš kao i mi, a ujedno bi Grad uštedio znatna sredstva koja bi sigurna sam utrošili na pametne projekte kao i proteklu godinu.
 
I dok mi u Društvu vijećamo da li „dizati prašinu“ ili „dizati osobne kredite za Žarkovicu“ i odlučujemo se za kredite, jer  postoje zaista značajniji projekti izgradnje vrtića koji su nam prebukirani i u raspadu, tri škole nam rade u dvije smjene, dom za beskućnike, ulice koje nam baš i ne služe na čast pored nas se provlače „značajni“ projekti realizirani u zadnje vrijeme (svi podaci su pronađeni na internetu):
 
– karting staza 1.240.000,00 kuna (sada čak nije u funkciji i moći će je koristiti
samo oni koji budu članovi)
– zahod na Pilama 1.000.000,00 kuna
– graste na palama  160.000 kuna godišnje
– večera od Kandelore 210.000 kuna
– plan za 2014.g. hologram Dubrovnika 700.000 kn
– putovanja gradskih djelatnika bez Gradonačelnika 480.000 kn
– plaća koordinatora nepostojećeg Skloništa za životinje 6.500,00 kuna neto mjesečno
– pokušaj izgradnje prostora za istrčavanje životinja…nikad završeno… 130.000 kn
– sada vrlo vjerojatno neupotrebljivo idejno rješenje i svi popratni dokumenti i dozvole koje su pripremane godinama za izgradnju skloništa  oko 700.000 kn
– reprezentacija Grada za 2012.g.  nevjerojatnih 1.900.000,00 kn
– u proračunu za 2014.g. za poslove Gradonačelnika predviđeno 52.000.000,00 kn
itd.itd.
 
Poštovani Gradonačelniče, od Vas i Grada ne tražimo zahvalnost ni povrat uloženih sredstava želimo samo da poštujete Zakon i preuzmete brigu o životinjama, da zaposlite ljude, sanirate postojeće sklonište koje se urušava i ugrožava naše i živote životinja o kojima skrbimo do nadam se skore izgradnje skloništa, iako po izjavama Vaših djelatnika tek sad ponovno tražite zemljište.
 
Tražimo da preuzmete odgovornost kako bi i slijedeća sezona bila jednako kvalitetna, a ne obilježena pozivima zgroženih turista o čoporima pasa i mačaka oko hotela, na kupalištima i ulicama. Mi ćemo kao Društvo nakon izgradnje skloništa  preuzeti svoju zadaću… udomljavanje, edukacije kroz škole, na štandovima, skupljanje donacija i sl.
 
Od današnjeg dana sve pozive upućene Društvu upućivat ćemo na brojeve telefona Gradske uprave kako bi već jednom shvatili o kakavom se obimnom, odgovornom i zahtjevnom poslu radi, niti ćemo u skloništu zaprimati nove životinje.
 
Od prošlog sastanka sa Vama u kolovozu 2013. stanje se drastično pogoršalo, osim zime koja je uvijek teška na Žarkovici sada se kompletan posao i briga o životinjama svela na dvoje volontera (ostali zbog radnog vremena i obiteljskih obveza dolaze uglavnom vikendom) koji 24 sata dnevno provode dnevno na Žarkovici što uključuje naporan dnevni rad i noćno dežurstvo.
 
Godinama Vas molimo (kao da Vi činite uslugu nama, a ne mi Gradu), a sada zahtjevamo trenutačno rješenje skloništa za napuštene životinje. Onaj tko je posjetio sklonište i vidio volontere, uvjete i njihov život shvatit će da je sasvim opravdano pitanje
 
 „Gospodine Vlahušić, da li ste spremni preuzeti odgovornost za ljudske žrtve volontera sa Žarkovice?“.
 
Svaki laik vidi da su „probili“ sve granice ljudske izdržljivosti što bi Vi kao liječnik najbolje trebali znati da ste nas ikad posjetili. Molimo da ovo shvatite najozbiljnije jer se radi o doslovnom spašavanju života volontera kao i životinja u skloništu za napuštene životinje na Žarkovici.
 
Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik
Predsjednica Društva
Anica Sambrailo
 
 
Žarkovica, 31.12.2013.“
 
 
 
 

PJESMA TUGE, PONOSA I PRKOSA!!!
 
Obraćamo se svima, u Gradu i šire,
problemi se naši, nemogu da smire.
Godinama čekamo, mi azil za kučke,
dosta nam je Androvih, laži i mućke.
 
Ne mislite ljudi moji, da su kučki naši,
bar je svima znano, da su grijesi vaši.
Igrala se djeca, dok su bili slatki i mali,
a kad su narasli, u stan nisu više stali.
 
Prepustili ih ulici, bez morala i srama,
kad se razmnožiše, nastala je drama.
Svi  ste prozivali, odgovorne u Gradu,
komentirali i pljuvali, po njihovu radu.
 
Tada se pojavilo, Društvo dobrih ljudi,
za jedne smo bili čudni, za druge ludi.
Probleme smo riješili, uz veliku muku,
ni hvala nam nisu rekli, ni pružili ruku.
 
A ruševine Žarkovice, puste i prazne,
učinili smo domom, za lutalice razne.
Četiristo čupavaca, sad u njemu živi,
Tužni i napušteni, a baš nikome krivi.
 
A građani mnogi, još nemaju svijesti,
napuštanje životinja, potezi su česti.
Poneki se ipak boje, prijave i kazne,
pa smišljaju planove i načine razne.
 
Brzo su se dosjetili, pod okriljem noći,
s kutijom u autu pod Žarkovicu doći,
iskrcat ″ljubimca″, kao zadnje smeće,
naći će ga dobri ljudi, pa uginut neće.
 
Sramota je prevelika, nikakvi smo ljudi,
za stotine prekršaja, nikom se ne sudi.
Moral nam je pao, na preniske grane,
neradnici uvezani, jedan drugog brane.
 
Zbog užasnog stanja, proklinjemo dan,
kad je ″azil″ preuzeo, Tonći Pravedan.
Čovjek je poduzetan, ogromnoga duha,
a u privatnom biznisu, ostao bez kruha.
 
Pa sad brigu brine, za kučke i mačke,
ne možeš ga ulovit, ni na tir od praćke.
Cijele dane razmišlja, planira izgradnju,
pa ne može da spava, ni noću ni danju.
Pomozite dobri ljudi, nije nam do šale,
jer našoj maloj udruzi, mnoge stvari fale.
Izlaza mi nemamo, ne znamo što činit,
kako li će svi problemi i kada nam finit.
 
Otkako je Andro sjeo, na čelo od Grada,
ne vidjesmo ništa dobra, ništa osim jada.
Niti jedan dogovor, ispuniti nikad neće,
jedno priča, drugo radi, obećava treće.
 
Svi troškovi Žarkovice, na našoj su duši,
sve planove prošle vlade, on želi da ruši.
Dok za Društvo i azil, nikad para nema,
na tjedan jedanput, taj se na put sprema.
 
Troši na domjenke, i bratimljenja česta,
voli sve u Americi, sve gradove i mjesta.
Ima para za zahode, čak i karting staze,
po palama u Gradu, vješa cvjetne vaze.
 
Financiro Imotici  teren, i umjetnu travu,
Pitamo se opravdano, ko mu nosi glavu.
Čudan neki čovjek, cijeni samog sebe,
za potrebe drugih ljudi, živo mu se jebe.
 
Dok članovi udruge, za zaštitu životinja,
zbog nebrige Grada, postaju sirotinja,
dotle vladajući ponosno, šetaju Gradom,
hvale se zlatnom, za turizam nagradom.
 
Za probleme životinja, zovu volontere,
Komunalno kao dosad, vazda ruke pere.
Kakve službe imamo, u našemu Gradu,
pitamo se čemu plaća, za ležat u hladu.
 
Iako je Zakon rek'o, azil se mora gradit,
Andro će se opet, na stanje u kasi vadit.
Dok je čelnik bila, Šuica i njezina vlada,
bilo nam je puno bolje, nikad kao sada.
 
Pravednoga baš je briga, gleda u prazno,
od takvoga lika nema, ništa ni pod razno.
Prepušteni sami sebi, za jake kiše i vjetra,
ostalo nam jedino, zazivati svetog Petra.

Komentari





O autoru: Mia Njavro

Diplomirana novinarka i magistrica komunikologije. U slobodno vrijeme pišem, u radno vrijeme pišem. Prestala sam skupljati salvete, a najčešće se bavim temama od životne važnosti, kao što su filmovi, glazba i društveni mediji.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana