Slušni aparat

Nazovi I za Inovativnost

Talijan Luciano Gaglio dugo je vre­mena bio fan žestoke glazbe, no često je imao problema pronaći izvođače izvan mainstreama koji su nudili nešto drugačije. Tako je 2008. došao na ideju da je najjednostavniji način za diversi­fikaciju svoje glazbene kolekcije otvo­riti vlastitu diskografsku kuću, koju je nazvao I, Voidhanger. Glazbeni žanr nije bio toliko važan, koliko je bilo bitno da ta glazba pomiče i čak izbriše granice između black i death metala, proga, avant-garde, dooma, psihodelije, dro­nea i dark ambienta. U svojih dvana­est godina postojanja albume s logom koji baš i nije za objavljivanje u tiska­nim medijima objavilo je preko stotinu inovativnih umjetnika, a naslovi koji su oplemenili Lucianov katalog samo u ovoj godini opovrgavaju često izne­senu tezu o obrnutoj proporcionalno­sti kvalitete i kvantitete. Štoviše, samo u posljednja dva mjeseca I, Voidhanger izdao je četiri veličanstvena albuma od kojih svaki pojedinačno ima izvrsnu priliku zasjesti na vrh godišnje top-liste.

Prvi album koji dodatno pokazuje da kvaliteta i kvantiteta mogu miroljubivo koegzistirati je francuski multi-instru­mentalist Asthaghul koji je u posljednje tri godine izdao već pet albuma svojeg projekta Esoctrilihum. Ovaj posljednji, ‘Eternity of Shaog’ šezdeset je minuta zacrnjenog death metala ispresjeca­nog guturalnim, hrapavim uzvicima, zlokobnim gudačkim interludijima, klaustrofobičnim pianom i (ne)zdra­vom dozom puhačkih instrumenata, a sve u cilju dočaravanja teme narato­rove opsjednutosti duhovima drevnih bogova koji ga do kraja albuma u pot­punosti odvedu u delirij i ludilo.

Zadržavši se na temi francuskog one-man banda, album ‘Ex-Cathedra’ djelo je Raphaela Fourniera i njegovog pro­jekta Creature kojim prezentira black metal koji jednim nožnim palcem stoji u kadinu proga dok cijelu drugu nogu hrabro uranja u bazen pun baro­kne inspiracije uporabom flaute, oboe, violine pa i harpsikorda, sve s temom promatranja i istraživanja svemira i razumijevanja našeg položaja unu­tar tog beskraja. S albuma posebno je potrebno izdvojiti kratku, ali moćnu stvar ‘Zn5mi’ i orkestralnu ‘L’Odyssee Hyperpropulsee’.

Thecodontion je paleontološki naziv za pretke dinosaura pa nije teško dose­gnuti tematiku kojom se bavi talijanski death metal duo pod istim nazivom. Na albumu ‘Supercontinent’ ova dva Rimljana uspješno eksperimentiraju s pomalo nezamislivom idejom – svi­rati death metal bez korištenja gitare. Bubanj i distorzirani bas jedini su instrumenti kojim dočaravaju tema­tiku geološke formacije planeta Zemlje, sa sedam stvari koje opisuju sedam super-kontinenata, započevši 3.6 mili­jardi godina u prošlosti s Vaalbarom pa preko Ura, Kenorlanda, Nune, Rodinie, Laurasia-Gondwane sve do Pangaee, i četiri kraća instrumentala nazvana po super-oceanima koji su okruživali te drevne kopnene mase. Genijalan kon­ceptualni album koji iz zvučnika poja­čanih do daske vjerno simulira silovite tektonske promjene našeg četiri i po milijarde godina starog planeta. Samo oprezno, ipak smo mi na osjetljivom trusnom području.

Posljednji album u ovom pregledu diskografske kuće I, Voidhanger teško da se može nazvati metalom, ali se zato vrlo lako može nazvati najinovativnijim od ove skupine. ‘Eons’ je trostruki, dvo­satni album belgijskog projekta Neptu­nian Maximalism koji u tri odvojena čina miješaju drone-metal, psihode­lični rock i free jazz. Album koncep­tualno prati evoluciju ljudske vrste, postavlja pitanja o budućnosti života na Zemlji i najavljuje skori kraj ‘antro­pocena’ kroz ideju o nastupanju ‘pro­bocena’ ili vladavine nadmoćno inteli­gentnih slonova kao naših nasljednika. Prvi čin ‘To the Earth’ sadrži elemente plemenske glazbe i plesa prožete free jazzom i noise rockom, kako bi iskazao elemente ljubavi i mržnje, rata i vese­lja, snage i osjećaja. Drugi čin ‘To the Moon’ bazira se na black/doom metalu, s važnom ulogom ritam sekcije, šama­nističkim pripjevima na proto-jeziku drevnih, pećinskih homo sapiensa. Završno poglavlje ‘To the Sun’ najbolje se može opisati kao drone-opera kroz igru tonaliteta, frekvencija i dubokih vibracija uz povremenu pratnju sakso­fona i udaraljki.
Nakon što poslušate ova četiri albuma, i još dublje zaronite u kata­log našeg susjeda sa zapadne obale Jadrana, sigurno ćete i vi opravdano proglasiti I, Voidhanger najboljom i najoriginalnijom diskografskom kućom ove godine.

Foto: I, Voidhanger

Pročitajte još

Texas je razlog…

Petar Ipšić

Vuk dlaku mijenja

Ivan Jelčić

Deep Purple i recept dostojanstvenog starenja

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija