Politika

Naknadna pamet

Neki su shvatili da su možda ipak trebali izaći i glasati u prvom ili drugom krugu. Neki su shvatili da su glasali za krivog. A neki su shvatili da im je svejedno i da im je muka od politike. U svakom slučaju, svi smo nakon ovih izbora postali pametniji.

Novi Andro

Svaki treći Dubrovčanin s pravom glasa povjerenje je dao novom-starom Vlahušiću, koji je uspio do kraja kampanje progurati utvrđenu strategiju. Prethodno provedene ankete jasno su pokazivale da mu je Andrić lakši takmac u drugom krugu, što se i pokazalo točnim. Rekli su mu komunikacijski stručnjaci da se ne obazire na primjedbe i da uporno ponavlja poruke o rezultatima i postignutom. Vlahušiću su savjetovali da jednostavno ignorira izjave o presudi u aferi Šipan. Lakonski je na takve optužbe odgovarao kako on nema presudu (jer ju nije dobio poštom). Vrlo dobra je bila i izjava da u presudi piše kako je iznevjerio birače, a što nije točno jer to pokazuje i ovaj rezultat.

Nakon što je kampanja završila, vjerujem da će gradonačelnik ponovno početi obraćati pozornost na brojeve koje iznosi. Jer u kampanji je tvrdio i kako je „popunjenost dubrovačkih hotela u prosjeku 193 dana“. Ovdje nije riječ o pukom broju nego o pokazatelju uspješnosti glavne dubrovačke gospodarske grane. Statistika nam govori nešto sasvim drugo: hoteli u Dubrovačko-neretvanskoj županiji prosječno su bilježili punu popunjenost od tek 132 dana, dok je prosječna popunjenost u Dubrovniku bila nešto bolja – 156 dana (visoko-kategornika 189 dana). Ove brojeve kruzeri neće popraviti, ali bi pravi kongresni centar itekako mogao, premda je Vlahušić tu bio kategoričan – neće za taj centar građani davati novce iz proračuna.  

Pogledajmo malo statistiku: prošle je godine Dubrovnik bio na 74. mjesto europske ljestvice kongresnih destinacija. Beograd je bio 60., Zagreb 134., Split 135., Opatija čak 159.! Po čemu je to Beograd bolji od Dubrovnika? Zračnu luku imamo i mi i oni, naši su hoteli bar podjednako dobri, ako ne i bolji. Smještajnih kapaciteta u hotelima visoke kategorije imamo puno više od njih. Klima nam je ugodnija, a o imidžu ili spomeničkoj baštini da ni ne govorimo. Jedina razlika je kongresni centar! Beogradski Sava centar izgrađen još za bivše države, a mi i dalje raspravljamo tko je što trebao napraviti. Da su naši stari toliko raspravljali i da nisu razborito investirali mi sada ne bismo imali ništa! Kongresni centar, koji neosporno treba Gradu, prevelika je investicija za jednog privatnog investitora, i jedina realna opcija je izgradnja kroz javno-privatno partnerstvo. Tu se grad mora postaviti kao organizator projekta.

Biti malo trudan

Andrićeva strategija je uključivala prozivanje Vlahušića za neostvarena obećanja i propuste. Ipak, te se optužbe jednostavno „nisu lijepile“ na Vlahušića. Problem je bio ili u sadržaju tih optužbi ili u formi na koji su iznesene. No, premalo je bilo vremena za ozbiljniju analizu. Andrić je kasno shvatio da mu je dobra šansa igrati na kartu širokog konsenzusa oko razvojne strategije grada i odgovornosti za Grad.

Tako je nakon prvog kruga, kada je postalo jasno da „druga strana“ ima tek dvanaest vijećničkih mandata, prihvatio etički kodeks Srđevaca i najavio da će o projektu gradnje na Srđu tražiti široki konsenzus u vijeću prije nego pošalje prijedlog UPU-a na odlučivanje. Time je otvorio prostor za suradnju s Laburistima i Miošićevom listom i većinu u vijeću.

Premda se Miošić i dalje pokušavao držati po strani, kako je i najavio, naučio je i on iz ovih izbora da se politika događa i onima koji su nezainteresirani i pasivni. Stoga je pokušao biti „samo malo trudan“ pa je izdao isprva nemušto priopćenje u kojem nije rekao gotovo ništa. Nakon nekoliko sati je uklonio to priopćenje i napisao novo u kojem ipak jasnije poziva svoje „glasače, kao i sve glasače koji se osjećaju izigranima od političkih stranaka kojima su do sada davali povjerenje, da  u nedjelju izađu na birališta i zaokruže onog kandidata koji možda nije njihova prva, ali niti zadnja opcija.“

Priopćenje je očito došlo prekasno da bi postiglo nekakav veliki učinak. Upitno je koliko su ovakve „basne s ključem“ razumljive prosječnim biračima koji su već pomalo na rubu živaca od tolikih izbora i kampanja. Kako bilo, uskoro ćemo znati i konačan omjer snaga u vijeću jer je stari-novi gradonačelnik najavio da će jedna od prvih tema u vijeću biti upravo gradnja na Srđu. Vidjet ćemo koliko će Andrićevo prihvaćanje etičkog kodeksa utjecati na rad HDZ-ovih vijećnika, budući on ne sudjeluje u radu vijeća.

Natrag u stvarnost

Izbori će uskoro postati stvar prošlosti, a našu će pozornost polako okupirati obične, životne teme poput gospodarskog stanja u zemlji, izgleda turističke sezone, gužvi na graničnim prijelazima Bistrina i Klek. Pogledat ćemo poneku predstavu na Igrama i poslušati pokoji koncert. Možda ćemo raspravljati o razini na koju su se Igre spustile i pitati se gdje smo tu mi? Gdje je naš orkestar i zbor na otvorenju Igara? Neke su nam stvari (za sada) još uvijek zajamčene, poput bogate baštine i prihoda od njih.

Trebali bismo biti zahvalni na kulturnom bogatstvu kojeg su nam ostavili naši stari i koje je izvor silnog prihoda. Upravo nas to kulturno bogatstvo izdvaja od svih drugih. Ne puni se gradski proračun toliko zbog umjeteonstva naših gradskih oca, nego zbog silnog umjeteonstva i mudrosti naših starih. A svi se od toga žele okoristiti. Pogledajmo primjerice „zračni most“ prema Zagrebu. Grad subvencionira 250 kuna po povratnoj karti.

No ta je povratna karta poskupila za puno više od 250 kuna u ljetnom redu letenja. Praktički ispod 1600 kuna teško da se može kupiti, a ako imate peh da na željenom letu možete pronaći samo poslovnu klasu onda vas ni 2500 kuna neće „okrpati“. Tako i ova subvencija u stvari odlazi u Zagreb. Svi imaju koristi od nas, a nama se daju mrvice kojima bismo trebali biti sretni.

U konačnici sve je u novcima

I dugogodišnji sukob na relaciji gradonačelnik – DPDS dolazi u veliko finale. Da se razumijemo, svi gradonačelnici do sada su nešto tražili i uzimali od Društva i od zidina. Svi redom. Ali nisu se usudili dirati u Društvo na ovakav način. Vlahušić je čak u jednom trenutku  predložio ministrici kulture, svojoj stranačkoj kolegici, da uzme naše novce od zidina i dio iskoristi za financiranje kojekakvih projekata u zemlji. Očito su i novci i Društvo poslali prevelik problem, pa je Ministarstvo kulture pod vodstvom one iste stranačke kolegice izradilo prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika kojeg je Vlada poslala u hitnu proceduru.

U predloženom zakonu posebno je zanimljiv članak 36. u kojem je detaljno propisana procedura što će se dogoditi ako se Društvo ogluši na zakon i ne preda upravljanje nad zidinama u roku od 15 dana. Propisali su što će sve i na koji način napraviti javni bilježnik, jedino nisu napisali ime bilježnika. Kada bi tako donosili u žurnoj proceduri tako minuciozno napisane zakone o gospodarstvu, gdje bi nam bio kraj…

Što napisati na kraju? Kampanja se ne vodi samo par mjeseci pred izbore, kampanja se vodi četiri godine, ali ta duljina kampanje ovisi o zahtjevnosti birača. Pratite rad vijećnika i gradonačelnika, ocjenjujte ga. Budite glasni. Svi su oni tu radi vas. Izabrali ste ih jer su najbolji i najsposobniji odraditi posao koji ste im dali da odrade. I po tome ćete ih jedino moći mjeriti.

Za četiri godine svih ćete ocijeniti po nekoliko elemenata: izostanku gradskih gužvi, pitkoj vodi, dovoljnom broju mjesta u vrtićima, jednosmjenskom radu u školama, vrhunskim zdravstvenim uslugama, obilju koncerata, predstava i kulturnih događanja…

Ocijenit ćete ih i po očuvanim zidinama i spomenicima kulture jer po njima se razlikujemo od drugih.

Pročitajte još

PREDSJEDNIČKI IZBORI ‘Topi’ se prednost Kolinde Grabar-Kitarović

Dulist

HRejting: HDZ i SDP vodeći dvojac, evo koja je treća opcija

Dulist

ALARMANTNO STANJE Grmoja: ‘Situacija je sve gora za liječnike i pacijente. Ministra nije briga’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija