Aktualno

Može li se Dubrovnik uspoređivati s ‘kraljicom’ Jadrana?

Tragom turističke ponude Dubrovnika koju će mnogi posjetitelji, u čemu ide prilog istraživanje TOMAS-a za 2018. godinu, nazvati manjkavom, osobito u segmentu gastronomije, odnosno neopravdanosti visine cijena, potom shoppinga tj. nedostatka regionalnih proizvoda te bogatstva, bolje rečeno siromašnosti zabavnim sadržajima i lošom prometnom infrastrukturom odlučili smo usporediti ovaj biser Jadrana s njegovom ‘kraljicom’ često prozivanom najljepšim gradom Starog kontinenta. U Veneciji smo proveli tri srpanjska hektična dana, po našim procjenama dovoljno kako bismo povukli paralelu i stvorili realnu sliku o njenom prosječnom gostu te podređenosti života tamošnjih stanovnika ovom granom gospodarstva.

Grad koji živi svih 12 mjeseci u godini
Prije svega nužno je naglasiti kako u Veneciji, dakle samoj povijesnoj jezgri prema podacima Comune di Venezia iz 2018. živi 52 996 duša. Njih tek 14.36 posto je ispod 18 godina dok je prosječna dob žitelja 46. Većina ih je zaposlena u turizmu, tj. ugostiteljstvu te iako će neprestan priljev posjetitelja čija brojka godišnje iznosi 20 milijuna mnogi okarakterizirati kao otegotnu okolnost pri obavljanju svakodnevnih obveza, svoju ulogu shvaćaju izuzetno ozbiljno. Neovisno jesu li gosti pristigli s kružnih putovanja ili s namjerom da se zadrže na dulje razdoblje, Venecijanci kao domaćini su velikodušni i susretljivi. Neobično stoga nije kada lutate s prtljagom kolopletom ulica da vam netko od lokalaca priđe nudeći pomoć. Gužve s obzirom na raspršenost nisu osjetne, a put vam tek u jutarnjem periodu tu i tamo mogu prepriječiti teretna kolica minimalnih dimenzija. Pri ovome, vrlo je važno napomenuti kako se tamošnje stanovništvo vrlo vješto dosjetilo u potpunosti očuvati svoj primarni resurs pa čak kotači na kovčezima moraju biti adekvatni, ne narušavati mir i oštećivati stoljetni kameni pločnik. Također, prema pravilniku o javnom redu Daspos usvojenom u svibnju prošle godine, a u okviru kampanje #EnjoyRespectVenezia pandanu dubrovačkom ‘Respect the City’, nije dozvoljeno u centru voziti bicikl ili romobil, jesti hranu dok hodate, sjedati ili ležati u blizini spomenika, ispred trgovina ili predugo se zadržavati na mostovima. Jednako je s konzumiranjem alkoholnih pića u razdoblju od 8 ujutro do 20 sati navečer na javnim površinama o čemu se, među ostalim, brinu skupine od dvojice redara u pratnji jednog carabiniera koje ćete susresti na svakom koraku. Na pamet vam kao u Dubrovniku stoga neće pasti na Velikom mulu u starom gradskom Portu napraviti piknik ili okupati se u kanalu jer bi vas, ovisno o ozbiljnosti prijestupa, mogli globiti za od 25 do 500 eura. Kod nas će te za to, na licu mjesta, platiti tisuću kuna. U Veneciji postoji mogućnost i zabrane povratka osobe u slučaju opetovanog kršenja odredbi, a lokalne vlasti itekako rade na uvođenju ulaznice za jednodnevne goste prema čemu bi svaki turist izlet u visokoj sezoni tijekom ‘kritičnih razdoblja’ trebao platiti 10 eura (74 kune).

Raznovrsnost ponude
Tako bi se ograničio broj, ali i probrala struktura gostiju koja si na Piazzi San Marco može priuštiti espresso od 6.50 eura (48.10 kuna) u primjerice najstarijoj kavani u Europi Florian otvorenoj 1720. Ilustracije radi, cijene s njihova menija usporedili smo s onima Gradske kavane Arsenal na Stradunu u kojoj ćete ovaj kofeinski napitak platiti pak 24 kune. Za čaj kućne mješavine ćete tamo izdvojiti 11 eura (81.40 kuna), dok kod nas košta 31 kunu. Spritz – izvorno venecijansko piće je 13 eura (96.20 kuna), a u Gradskoj 74 kune. Čaša Pinot Grigoa stoji 12 eura (88.8 kuna), a naš Rizling, proizvođača Korak, 70 kuna. Ako želite prezalogajiti Florian vam nudi club sandwich i salatu po 17 (125.80 kuna), odnosno 21 euro (155.40 kuna). U Gradskoj kavani će vam užitak jedenja sendviča od junećeg odreska ili Cezar salate s piletinom/gamborima naplatiti 98, odnosno 90 kuna. Što se pak tiče deserta, Florijanov sladoledni kup vrtoglavih je 15.50 eura (114.70 kuna), a dubrovački ‘tek’ 42 kune. Radi se o razlici u cjenovnom razredu koja u našu korist varira od 20 do 100 posto. Međutim, čim se udaljite od glavnog trga brojke opadaju pa ćete za pristojnih 19 eura (140.60 kuna) moći pojesti obrok od tri slijeda – predjelo, glavno jelo i desert u vrlo dotjeranom restoranu. Takvo što kod nas unutar gradskih zidina nije opcija ni u fast food lokalu, a razlike ipak najviše dolaze do izražaja u trgovinama mješovite robe. Pola litre vode u Pema u Antuninskoj ćete tako platiti 7 do 9 kuna, u Sparu kod Rialta, dakle i dalje govorimo o strogom centru, 70 centi (4.40 kuna). Isto vrijedi za tramezzino za kojeg ćete u ovom talijanskom gradu izdvojiti 10-ak kuna, a u Dubrovniku 25 – više nego duplo. Ovaj nesrazmjer svakako ide u korist domaćima za koje su u većini ugostiteljskih objekata osigurani i četrdesetpostotni popusti. Venecija, naime, za razliku od nas živi tijekom čitave godine. Za kupnju namirnica ili odjeće ne trebate potegnuti do kopna, odnosno u drugu općinu. Ponuda je vrlo šarolika od streetwear brendova poput H&M-a ili Zare do Haute couture marki kao YSL ili Chanela – sve u krugu od pola kilometra.

Konfiguracija terena idealna za šetnje
Suvenira je također u izobilju od onih ‘Made in China’ do izvornih kao karnevalskih maski, nakita od murano stakla, ručno izrađenih cipela do tipičnih venecijanskih keksa baicoli, boce Bellinija i svih vrsta tjestenine. Na tržište su plasirana i novija rješenja s amblematskim prikazima pa ćete magnet proizvođača ‘Feelin Venice’ u muzejskoj prodavaonici platiti 5 eura (37 kuna), a u dubrovačkom Kneževom dvoru 69 kuna. Kad smo već kod muzeja, galerija, crkvi i palača adaptiranih u prostore za kulturne sadržaje, njih je zaista pregršt. Ljubitelji lijepih umjetnosti i povijesti ovdje su na svom terenu. VeneziaUnica za 32.40 eura (239.76 kuna) omogućava vam ‘upad’ u 11 muzeja te traje šest mjeseci. Zanimljivo, samo dnevna Dubrovačka kartica košta 250 kuna. Doduše uz posjet atrakcijama (6 muzeja, 2 galerije i zidine) uključuju besplatno korištenje gradskim autobusnim linijama. Vožnja vaporettom, kao jedinim sredstvom javnog prijevoza u povijesnoj jezgri Venecije, za naše pojmove razmjerno je skupa. Cijena jedne karte iznosi 7 eura (51.80 kuna) te vrijedi 75 minuta, dok Libertasova stoji 15 kuna, a može se upotrijebiti u okviru 60 minuta nakon prvog poništenja. Moguće je kupiti dvadesetčetverosatnu koja je 20 eura (148 kuna), opet ‘papreno’ s obzirom na to da ćete za nju u Dubrovniku izdvojiti 30 kuna. No, kako je udaljenost između dvije krajnje točke jezgre Venezia Tronchetto, dakle željezničke postaje na sjeverozapadu otoka do župne crkve sv. Helene na sjeveroistoku kojih šest kilometara, tu dionicu uz povremena zaustavljanja lako je propješačiti za sat i pol vremena. Općenito, Venecija kao ‘grad mostova’ predviđen je za hodanje unaokolo. Konfiguracija terena prilagođena je osobama s poteškoćama u kretanju, bez previše stepenica i s postavljenim rukohvatima na nezgodnim mjestima. Šetnja se potiče kao najbolji način dospijevanja od točke A do točke B i noću.

Sigurnost na zavidnoj razini
Čitav centar je pod nadzorom kamera. Sigurnost je na zavidnoj razini pa je vjerojatnost da budete orobljeni ili fizički napadnuti niska, a jednako je s trgovinom ilegalnim supstancama. Što se pak tiče provoda on je sveden na ugodno druženje uz živu svirku u barovima uz kanale do sitnih jutarnjih sati. Noćni klubovi su rijetkost. Zapravo postoji tek jedan u povijesnoj jezgri – Piccolo Mondo. Ulaznica je 30 eura (222 kune), a pića koštaju od 10 eura (74 kune) na više što je cjenovno veći razred od primjerice Culture Cluba Revelin. Tu su Venecijanci opet doskočili razularenim turistima pa su proslave momačkih i djevojačkih Dasposom dozvoljene isključivo na otvorenome tijekom dana ili vikendima. Zabava je uglavnom orijentirana na ljetne radosti i posjete obližnjim otocima poput Murana, Burana i Torcella gdje možete iz prve ruke svjedočiti starinskoj tehnici oblikovanja stakla, čipke ili obilaska naselja koji datira još iz antičkih vremena. Takav poludnevni izlet stoji do 30 eura (222 kune), a u Dubrovniku za odlazak na Lokrum, rezervat prirode i kupalište, ćete platiti 150 kuna po osobi. Ako se poželite rashladiti u moru jer temperature zraka znaju biti uistinu neizdržive možete se morskim tramvajem broj 1 otisnuti na Lido, 11 kilometara dugu pješčanu plažu. Tamo ćete dvije ležaljke i suncobran platiti malo manje od 30 eura (222 kune). U ponudu uključeno je korištenje tuša, WC-a i presvlačionice. Na Banjama pak samo jedna ležaljka košta stotinjak kuna, a odlazak na toalet dodatno se naplaćuje. Nije na odmet spomenuti kako u naših susjeda vlada izuzetan red pa, primjera radi, na vratima zahoda u objektima ‘patrolira’ osoba koji kontrolira protok ljudi kako se ne bi stvorila gužva. Svoje zadaće na svim razinama vrše iznenađujuće ozbiljno pa gotovo nema zaposlenika koji nije uljudan te se ne služi engleskim jezikom. Sve do sad spomenuto, a imajući na umu da su cijene smještaja podjednake, dovodi nas do zaključka kako stavljanje Dubrovnika na jednaku razinu s Venecijom s aspekta uređenosti destinacije ne drži vodu. Još će golubovi na Zelenoj placi pojesti dosta kanti golokuda prije negoli zaslužimo biti u tom klubu.

Iz tiskanog izdanja od 7. kolovoza 2019.

Pročitajte još

DUMAM-E POKRENULE PETICIJU Vratite nam autobusne linije!

Dulist

[FOTO] Nevrijeme stiže s mora, pripremite ombrele

Dulist

Važna obavijest redakcije DuLista

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija