Sin požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića alkoholiziran napravio nered u ugostiteljskom objektu; Skandal nad skandalima!; Vrkićev sin Tajson sa 31 godinom života otišao u 100% invalidsku mirovinu HRVI s 28 godina, 5 mjeseci i 17 dana ‘mirovinskog staža’; Uhljebljenje! Sin gradonačelnika Cresa postao direktor knjižnice; Sin budućeg ministra Bošnjakovićev gađao gradonačelnika; Sin saborskog zastupnika Josipa Đakića pregazio čovjeka zbog svađe; Sin bivšeg saborskog zastupnika Jadranka Mijalića sudjelovao u neredu… Niz se nastavlja s Franom, sinom dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića koji je napravio incident u Zagrebu i napunio stupce lokalnih i nacionalnih medija. Bi li jednaki medijski tretman imao nekakav A. B. C. (22), ili je u slučaju F. V. (22) prevladala upravo činjenica što je on sin lokalnog gradonačelnika? Alkoholizirani 22-godišnjak s 2,75 promila u krvi koji je ozlijedio policajca zasigurno bi punio novinske stupce, ali činjenica kako je riječ o sinu jednog gradonačelnika, stavila je dodatan uteg na cijelu priču. I što ima tu nerazumljivo!?
Ma zapravo ono što me potaklo da se osvrnem na ovaj događaj su napjevi (pod jedan), pripjevi (pod dva) i žalopojke (pod tri) ponekih lokalnih medija. Svim silama željeli su svojim čitateljima ukazati na njihovu visoku moralnost pri tom braneći ‘maloga’ i zgražajući se nad drugim kolegama koji su izvijestili o zagrebačkom izlasku studenta Vlahušića koji je završio sukobom s policajcem, a i sami su prenijeli detalje incidenta.
Totalno bez veze! Činjenica da je Frano sin aktualnog gradonačelnika Dubrovnika, ne može se olako prijeći, i s tom spoznajom taj 22-godišnjak se nikako ne može uspoređivati sa svojim vršnjacima čiji su roditelji ‘obični’ smrtnici. Djeci političara, pa bio on gradonačelnik, župan, ministar, saborski zastupnik, premijer… njima su u startu nametnuti standardi njihovih roditelja, stoga bi morali znati kako žive pod svojevrsnim povećalom.
Vratimo se i desetak godina unatrag… svi se dobro sjećamo sina pokojnog Srećka Kljunka. Taj je momak punio stupce crne kronike i kad mu otac više nije bio politički aktivan. No on je bio Kljunak junior, i samim tim je bio dovoljno zanimljiv zbog još zanimljivijeg životnog puta svoga oca.
No tada nije bilo medijskih povika da se zaustavi cipelarenje, nije se citirala Biblija i pozivalo da kamen bace oni bez grijeha. To je jednostavno bilo sočno štivo.
I zašto je tada bilo OK pisati o Kljunkovom sinu, a danas nije o Vlahušićevom. Zašto je u redu pisati o Vrkićevom sinu, sinu bivšeg ministra Bošnjakovića, sinu saborskog zastupnika Đakića, sinu požeško-slavonskog župana Tomaševića ali ne i sinu Andra Vlahušića!? Možda jer je Vlahušić gradonačelnik Dubrovnika, grada u kojem baš mi živimo. Ma dajte!
Svi oni, političari, samim stupanjem u političke vode su svjesni ili bi barem toga trebali biti svjesni da za njih postoje neka druga pravila. Tako i djeca moraju biti svjesna i odgovorna pred funkcijom koju njihovi roditelji obnašaju, jer njihov krivi korak, može biti početak kraja lagodne karijere roditelja. Dakle, ta djeca, pa tako nažalost ni sam Frano nisu i ne mogu biti, neki anonimusi, ne mogu biti Jonnie Doe.
I neću više o ovoj temi… Puno zanimljivije je političko zatišje koje se stvorilo pred ove Europarlamentarne izbore. A nakon što se prebroje glasovi kreće lokalno preslagivanje. Vićan je već na više strana zalajao prema Vlahušiću ako negdje zine njegovo ime da mu neće biti svejedno. Nema više ljubice između Pera i Andra. Da Vlahušiću nije lako, što se političkog oslonca tiče, svjedoče i njegovi nedavni sastanci s Bandićem i Čačićem u Zagrebu. Izgleda da ga je i Čačić otpilio. S druge strane Pravedan prelazi u Čačićeve Reformiste i pitanje je koliko će županijskog članstva haenesa za sobom povući.
Da je nešto jako gnjilo u esdepeu potvrđuje činjenica da županijski haenesovac Dujmović organizira esdepeovom kandidatu za EU parlament Valjalu itinerer po županiji. I za hadezeovu Dubu se nadaju pronaći rješenje… samo da se uvali u Europsku sabornicu. Zanimljivi dani stižu nakon ovih skroz nezanimljivih izbora…
Adio vam