Živio sveti Vlaho! Samostalna izložba dubrovačkog umjetnika Miša Baričevića otovrena je ovog utorka u galeriji Sebastian uz brojne prijatelje i ljubitelje autorovog rada.
Ovoga puta, gospar Mišo pripremio je mnoštvo slika koje zaokružuju Festu, niz lijepih scena iz Grada… No, na jedan sebi svojstven, poseban način.
Reći će, Parca treba štovati na onaj klasični način, diviti mu se, ali kao umjetnik dodao mu je jedan svoj poseban ‘premaz kistom’, posebnu ideju. Naime, gospar Mišo nacrtao je Parca s leđa – kako bismo ga slijedili. Za njega, umjetnik je nacrtao ciklus od 42 slike, sasvim nov i posebana svi radovi koje Mišo Baričević izlaže u galeriji Sebastian predstavljaju izuzetno vrijedan doprinos veličanstvenom odvijanju ceremonijala Feste.
‘Ili ga nosiš u srcu, ili ga ne nosiš nikako’, kaže za Parca gospar Mišo.
– Sveti Vlaho je kao neki odličan film kojeg možeš gledati stotinu puta, tisuću, ali kad ga ideš sto puta slikat, i hoćeš nešto novo, opet ti klasika nekako prva dođe. Iako, moram priznati i a ovim sam klasičnim slikama opet provukao nešto posebno. Pokušao sam dočarati Festu i Parca s leđa. A obrazloženje je vrlo jednostavno – slijedimo ga! On je na zidinama, a mi smo mu s leđa, s time da nam on nikad nije okrenuo leđa – kaže nam za kraj gospar Mišo Baričević, u čijim slikama Parca i dijelova procesije, trombunjera i barjaktara, naših festanjula, možete uživati u Galeriji Sebastian.
Povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković koja j uz Andreju Dujić, vlasnicu galerije Sebastian otvorila izložbu, o izložbi je zapisala i večeras rekla i ovo:
Baričević je slikar čvrste ekspresivne i ponegdje apstrahirane geste. Njegovi Barjaci, Kandelora, Gorica, Konavoke kao i brojni prikazi procesije u žestokom su otvorenom kolorizmu, s jasnom figurativnom formom. Njegove slike naprosto posjeduju sposobnost da energijom privuku promatrača i uvuku ga u svoju nutrinu. Naime, svaka slika mu je drukčija, koloristički ustreptala; svaka u sebi nosi drugi raspored komplementarno usklađenih boja, drukčiju strukturu i drukčije viđenje kompozicije, a povrh svega toga, svaka je slika dijalog s prirodom izvan sebe i u sebi. Baričević na svojim platnima uspješno relativizira odnos apstraktnog i figurativnog sadržaja dok kroz strukturu fluidnih i diskontinuiranih formi buja snažan energetski stimulans. Uobičajeno frontalno ili bočno postavljeni lik sveca s modelom Grada u ruci ovdje se u potpunosti gubi – oblikovan je na način da se počinje stapati s onim što bismo mogli nazvati „unutarnje duhovno motrište“. Po sustavu i cjelini građenja Baričevićeve slike to je vrlo važno: prisutnost duha i protekcije u kontemplaciji onog stvarnog i duhovnog. U tom kontekstu nailazimo na tradicionalni lik Parca u biskupskom ornatu sa svim njegovim svetačkim atributima koji nosi „težinu“ Grada na svojim leđima i koji budnim okom (iako okrenut leđima) čuva svoje odane vjernike i vjernice.
Biografija umjetnika:
Mišo Baričević rođen je 1951. godine u Dubrovniku. Rano pokazuje interes za slikanje te je slikarsku edukaciju stekao uz pomoć nekoliko dubrovačkih slikara: Mijatovića, Maslea, Trostmanna i Škerlja. Član je HDLU-a. Radio je kao scenograf, dekorater i ilustrator. Likovno surađuje na scenografijama kazališnih predstava u Kazalištu Marina Držića i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Dobitnik je nagrade Turističkog društva Dubrovnik 1981. godine. Dosada broji desetke samostalnih i skupnih izložaba, kao i sudjelovanja na uglednim likovnim kolonijama. Sudionik je mnogih humanitarnih aukcija i izložaba. Njegova javna sakralna ostvarenja broje dvije oltarne pale (Kuna na Pelješcu, otok Šipan), Križni put u dubrovačkoj katedrali i čitav niz samostalnih motiva u crtežu i slikarstvu. Živi i radi u Dubrovniku.