Prošlog tjedna u Galeriji umjetnina Split Dubrovkinja Katarina Ivanišin Kardum otvorila je vrata svoje samostalne izložbe ‘Ptice i planine’.
Kao i uvijek okosnica rada umjetnice propitivanje je čovjeka (sebe) u odnosu prema prirodi, pri čemu je priroda samo polazište za izgradnju misaonog duhovnog vrta (golemog vanjskog vrta u seriji planina, odnosno intimnog vrta u interijeru, tj. doslovno u ormaru u seriji ptica) u kojem iščitavamo osobna, ali i ona opća, univerzalna stanja i spoznaje primarne vrijednosti, univerzalnu pripovijest svih naših egzistencija. U ova dva desetljeća prisustva na likovnoj sceni još od studentskih dana, Ivanišin Kardum pažljivo je brusila i izbrusila svoj slikarski jezik profilirajući autorsku prepoznatljivost te nalazeći pritom u svome likovnom pristupu ne samo estetski, duhovni i emotivni užitak, nego uvijek i dovoljno likovne problematike koja ju stalno intrigira.
Iz serije u seriju prikazuje se kao sve zrelija slikarica koja svoj izraz nastoji interpretirati uvijek na novi način. Upravo je evolucija ne samo stila, već i misli koja prati taj stil, odrednica koja označava hrabrost umjetnika za traženjem uvijek nove putanje, dodatnih riječi koje ne postoje u jeziku, novih načina naracije – jednom riječju, umjetnosti. Okrenutost tradicionalnim slikarskim motivima, pejzažu i mrtvim prirodama, nipošto ne sprječava autoricu da već na toj razini, usporedo s formiranjem značajki vlastite poetike, uspije učiniti pomak prema individualnom izrazu. Vješto opservirajući, nepogrešivo vlada prostorom i oblicima u njemu, a uočeno i doživljeno, pohranjeno u viziji i svijesti, postaje inspiracijom koja producira željene predodžbe ne samo prostornih informacija, već i subjektivnih uzbuđenja, stanja atmosfere i duha rijetko dosegnute izražajnosti.