DuList IN

MARJAN ŠKRABIĆ Lijepa priča s dubrovačkim šaptačem psima

Marjan Škrabić među našim sugrađanima i više je nego zaslužio nadimak ‘šaptač psima’. Kako i sam kaže, psi su njegov život. Bivši je zaposlenik MuP-a koji sada sa svojom obitelji radi u salonu za pse ‘Lassie’ i uvijek je spreman pomoći svakom vlasniku psa i njegova vrata su uvijek otvorena svima kojima je potrebna pomoć s četveronožnim ljubimcima. Posjetili smo ga u salonu gdje nas je dočekao sa svojom obitelji i spremno odgovarao na sva naša pitanja. Dočekali su nas i tri od četiri njegova psa, a posebno su nas impresionirali ogromni crni ruski terijer te maleni tibetanski mastif.

Život sa psima
-Već tri godine radimo. Iako u našem obiteljskom salonu naplaćujemo grooming pasa, savjeti i pomoć oko odgoja uvijek će biti besplatni za sve vlasnike. Uz pomoć kinološkog saveza i FCi -a (Fédération Cynologique Internationale) prije par godina doveli smo međunarodnu izložbu pasa u Dubrovnik. Tada su se ljudi upoznali s brojnim novim pasminama te su građani nabavili razne pasmine koje sada možete vidjeti po Dubrovniku – priča nam Škrabić. Dodaje kako su upravo te izložbe pasa zaintrigirale mnoge da nabave svog prvog ljubimaca. No, taj je odabir ono što muči mnoge vlasnike.

-Kada govorimo o odabiru pasmine puno je faktora. Najčešće ljudi započinju kod izgleda psa i tu se vrlo često i zaustave. To nije uvijek najbolja odluka jer ako birate psa koji će biti vaš ljubimac onda je najbitniji karakter psa. Treba ući u njihov karakter i naći onaj koji najviše odgovara – vašem karakteru. Svi su psi jednako lijepi i to je nešto što nije upitno, međutim ljudi ne gledaju na sve pse istim očima. Ako ga odaberete po karakteru, a ne vanjštini tada će te imati psa s kojim će vaš suživot biti lakši i bolji. Imat ćete prijatelja sljedećih desetak godina. No vrlo često ako se to ne poklopi, završite s agresivnim psom ili psom kojeg želite negdje udomiti. To je prečesta greška gdje nastaje puno problema. Uvijek kažem ljudima ‘dođite i popričajte’ na taj način možemo naći pravog psa za svakog, a i u suradnji s Kinološkim savezom možemo provjetriti uzgajivače i pasmine koje želite. To je također nešto gdje ljudi griješe. Nisu svi uzgajivači isti niti su njihovi psi jednaki. U Hrvatskoj ima oko 360 legla godišnje, odnosno preko 2000 pasa s papirima godišnje. Naravno uzmite i u obzir da nisu svi jednako dobri, ali i da postoji veliko crno tržište psima gdje se brkaju pasmine i iz legla izlaze bolesni i agresivni psi. Nažalost događa se da ljudi baš s tog crnog tržišta uzmu psa, zavole ga i vežu se s njim, a potom godinama troše novce na liječenje i brigu za tog psa. U takvoj situaciji pati pas i pati čovjek. Također, ako govorimo o udomljavanju psa iz azila morate paziti kako to radite. Recimo priđete grupi pasa i oni vam polako prilaze, onaj koji vam prvi priđe ima karakter vođe i teže ga je dresirati. Međutim, ako pogledate psa koji vam priđe zadnji onda je to onaj kojeg biste trebali odabrati. Nema ništa loše u želji da imate dominantnijeg psa, no ako niste iskusni njihov odgoj će biti jako težak. Najbolji savjet za udomljenog psa je svakako graditi povjerenje. Treba biti strpljiv i dopustiti psu da opet povjeruje ljudima. Jednom kada stvorite tu vezu, nećete imati većih problema – preporučuje nam Škrabić.

Dubrovnik je izazov za vlasnike
Škrabić nastavlja kako je i lokacija, ali i kako naš grad izgleda poseban faktor za vlasnike pasa.
-Dubrovnik je u vidu mjesta za pse jako hendikepiran. Gotovo da nemamo pravih šetnica, ne postoji park za pse, a autobusi ne dopuštaju psima prijevoz. Psi često ne smiju u restorane i kafiće, a sam Grad ima 3 veterinara. Postoji projekt na kojem radimo u Mokošici gdje bi se napravio najmanje jedan park za pse. Često se zna dogoditi slučaj gdje jedan nesocijalizirani pas može uznemiriti druge, socijalizirane pse, a psi vrlo brzo kupe negativne navike. Kada bismo govorili o praktičnosti, ipak bih morao reći da su mali psi bolji za život u Dubrovniku. Osobno obožavam velike pse, ali jasno je kako je vlasništvo velikog psa izazov u ovom gradu – zaključuje Škrabić.

-Naši ljudi to znaju i najviše vole Shi-tzue i Maltezere, no bez obzira što su mali psi za koje je lako brinut, oni imaju drugi problem. To je briga za njihovu dlaku i održavanje. Ukoliko se redovito ne češlja treba ih šišati i ako se ne brinete o dlaci to postane ogroman problem. Kriteriji koje ljudi postavljaju često se tiču upravo dlake pasa, najviše da se puno ne linjaju i da nemaju drugu dlaku. Što se tiče drugih pasa, bar iz mog iskustva, mnogi građani udomljavaju pse, pogotovo sa Žarkovice. Mogu vam i reći kako se ti ljudi uglavnom jako dobro brinu za te pse i paze puno na njih – priča nam Škrabić, dodavši i koji je čest problem s novim vlasnicima.

Ništa bez dosljednosti
-Najveći problem je kada ljudi uzmu psa za poklon, naročito kada je to poklon djetetu. Dijete se ne može brinuti za psa, to je jednostavno prevelik obveza. Pse treba odgojiti i naučiti ih puno stvari koje djeca ne mogu. Sa psima treba dosljedan, smiren i imati dosta živaca. Kada jednom to odradite tada dobijete pravog prijatelja. Naravno, to ne znači da djeca ne mogu pomoći i jako je dobro da se kroz brigu o psu djeca uče odgovornosti, no morate imati na umu da je svejedno na kraju dana briga o toj životinji na vama i ne smije vam biti teško prošetati ga kad se djetetu ne da ili ga nahraniti kada dijete zaboravi. Psi uz djecu bolje reagiraju, a i djeca uz pse – nastavlja Škrabić.

Upitali smo i iskusnog odgajatelja pasa koje su ključne stvari na koje je potrebno paziti kada učimo naše najbolje prijatelje ponašanju.
-Ključna riječ u odgoju svakog psa je dosljednost. Kada ste se već odlučili na psa i uzeli štenca dosljednost je sve. Koliko god svi štenci bili umiljati i vi i pas ćete biti dugoročno sretniji ako odmah na početku naučite vašeg ljubimca pravilima koje mora poštovati. Na primjer, kada je pas malen on recimo uzme vaše papuče, grize ih, trga i slično. Tu je prva greška jer promislite ‘kako je sladak’ i svima je to jedan veseli nestašni štenac. Ljudima je smiješno, on laje lagano reži i svi to gledaju kao nešto slatko. Pustiti psa da to radi i poticati takvo ponašanje je velika greška jer on tada usvaja takve navike i kada naraste u odraslog psa jako je teško naučiti ga da to ne smije raditi. Sve što pas nauči kao štene, profesionalcu treba duplo duže vremena da to iz njega ‘izbije’ – poučava nas Škrabić.

Nema loših pasa
Često se u medijima i društvu spominju agresivni ili uvjetno rečeno ‘loši’ psi, no Škrabić tvrdi kako problem skoro nikada nije u psu, već u vlasniku.
-Agresivan pas je mit. Ne postoje psi koji su ‘loši’, samo postoje neodgovorni vlasnici. U svom radu sam znao susretati pse koji su agresivni, ali oni su agresivni ili zbog zanemarivanja i lošeg odgoja ili zbog želja vlasnika. Takve pse je pravi izazov preodgojiti, ali nikad nije nemoguće. Svako nekoliko imamo nove pasmine koje glase da su agresivne. Prije par godina to su bili njemački ovčari, pa onda dobermani, rotvajleri, a recimo sada su aktualni stafordi i cane corso. Oni su svi glasili kao agresivne sorte, ali morate razumjeti da su sve to relativno ‘nove’ pasmine koje nisu još uvijek dovoljno dugo s nama i u kojima nismo parili dovoljno mirnih primjeraka da biste dobili dobre i zdrave pse. Velika šteta nastaje kada se i uzgojom i parenjem bave ljudi koji za to nisu stručni jer kinologija je znanost i nije nešto čime se možete baviti ‘tek-tako’. Koliko god čitali o ‘opasnim’ psima to nisu istine. Sve leži na vlasniku. Nije lako napraviti od maltezera čuvara ili od ruskog terijera ‘mazu’. Nije lako, ali nije ni nemoguće. Dobar primjer situacije u kojoj treba biti vrlo oprezan je kada mala beba dolazi u obitelj sa psom. Ljudi psu davaju mnogo ljubavi, a kada obiteljska prinova dobije dio pažnje koju su oni dobivali naravno da se neće odmah osjećati dobro. Pas osjeća ljubomoru i treba proći neko vrijeme da on prihvati bebu, ponekad i po više mjeseci rada sa psom kako bi on prihvatio novog člana. Ne treba ni naglašavati da je suludo ostaviti malo dijete samo u prostoriji s psom koji se još na to dijete nije navikao. Psi su životinje na prvom mjestu i mogli bi reći da su na razini dvogodišnjeg djeteta, razmišljaju, povezivaju i naravno kada se osjećaju ugroženo mogu nanijeti štetu – zaključuje Škrabić.

KAKO POMAZITI PSA?
Pogledajte položaj ušiju i repa

Kada pristupate novom psu i niste sigurni kako mu se obratiti najbolji savjet je svakako ignoriranje. Pse ne treba provocirati. Ako govorimo o tuđem psu tada je najbolje prvo pitati vlasnika smijete li mu pristupiti. Kada mu pristupite izbjegavajte gledati pse u oči, oni to gledaju kao izazov. Pse je najbolje maziti odozdo, odnosno ne kretati rukom odmah po njihovim ušima i vrhu glave. Pogledajte i položaj ušiju i repa jer često oni otkrivaju kako su raspoloženi, a i ujedno su prepuni živčanih završetaka. Ukoliko vam posebno ne dopuste, ne biste ih trebali puno dirati na tom mjestu. Najbolje ih je maziti s donje strane vrata i po trbuhu jer to je prijateljski pristup kojeg pas neće shvatiti krivo.

 

Pročitajte još

FESTIVAL ‘ANA U GRADU’ Spoj meditativnog i energičnog repertoara uz humanitarnu notu

Dulist

Valamar otvorio vrata dvaju novih luksuznih odmarališta u Istri

Dulist

Vodimo vas na predstave ‘Jučer sam se sjetio plave’ i ‘Čovječja ribica’

Dulist