Aktualno

MARKO ZVONO I VLAHO STJEPČEVIĆ ‘Najradije bismo vratili autobuse i stavili ključ u bravu, ali ne damo se’

Nakon dva prosvjeda, povremeni prijevoznici spremaju se i na treći, centralni koji je najavljen ovog četvrtka u 13 sati na Markovom trgu. Naime, upravo se ovog utorka održao sastanak povremenih prijevoznika na koji su bili pozvani predstavnici leasing kuća, ali i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Ministarstva turizma i Ministarstva financija. Trebali su razgovarati, među ostalim, o moratoriju na leasing od 12 mjeseci te drugim zahtjevima povremenih prijevoznika, ali, pojavile su se samo tri leasing kuće. Potvrdio je to za DuList koordinator Inicijative povremenog prijevoza putnika i član Odbora za turizam Udruge Glas poduzetnika Marko Slišković.

— Razočarani smo, a ponajviše jer se nitko iz ministarstava nije pojavio. Leasing kuće koje su došle, načelno traže odobrenje svojih matica da nam omoguće moratorij od 12 mjeseci kao i nenaplatu obračunatih kamata u tom razdoblju. Ali, sada je sporan način obračuna tih kamata, tj. potrebna je intervencija države da kroz neki fond pripomogne kako sav teret ne bi pao ni na nas, ali ni na leasing kuće. S njima imamo dijalog i idemo dalje u partnerskom odnosu prema Vladi i Ministarstvu financija, a očekujemo i očitovanje ostalih leasing kuća. U četvrtak idemo u novi prosvjed na Markovom trgu i stići će nam prijevoznici iz cijele Hrvatske – istaknuo je za DuList Slišković koji je i sam, ponukan dobrim najavama za ovu sezonu, prije krize, išao u kapitalno ulaganje od 138 tisuća eura. Vozila mu sada, ističe, stoje parkirana, nije napravio nijednu turu.

‘Troškovi samo rastu’

Naime, povremeni prijevoznici ključ u bravu svojih vozila stavili su još u veljači. Prihoda nemaju, a troškovi samo rastu. Ako im leasing kuće ne izađu u susret, ističu, ne znaju što će. O konkretnim problemima u kojima se nalaze razgovarali smo i s dva dubrovačka povremena prijevoznika Markom Zvonom, koordinatorom nedavnih prosvjeda u Dubrovniku, ujedno i vlasnikom agencija Jadranska putovanja d.o.o i Adriatic Sunsets d.o.o. te Vlahom Stjepčevićem, vlasnikom agencije Fran Travel.

— U startu kroz travanj i svibanj bilježimo 35 posto gubitka. Tridesetak posto naših troškova otpada upravo na leasing. Nužan nam je moratorij od minimalno 12 mjeseci, bez plaćanja glavnice i kamata. Leasing kuće počele su davati moratorije na tri do šest mjeseci, ali i dalje naplaćuju kamate u punom iznosu. Kako nemamo nikakvih prihoda, ne želimo imati niti rashode. Shvaćamo da leasing kuće moraju imati neku naknadu na moratorij, ali to mora biti minimalno pola posto, jedan posto rate. Neke su kolege kupile nova vozila koja koštaju 25, 30 tisuća kuna. U toj varijanti im kamata iznosi 22 do 25 posto. To su ogromni iznosi u desetcima tisuća kuna samo kamata. Svjesni smo da je nemoguće osigurati da svi mi uspijemo, ali barem da nam daju mogućnost da nas što više stane na noge nakon ove krize i da kad se steknu uvjeti počnemo normalno raditi. HANFA je još proteklog utorka na sastanku stala na našu stranu i dala je preporuke jer su neke leasing kuće kolegama slale ovrhe što ne bi smjeli raditi u ovoj situaciji. Bilo je tu puno čudnih radnji kod leasing kuća – govori nam Marko Zvono te pojašnjava situaciju u kojoj se trenutno nalazi njegova agencija.

‘Drugi val izumiranja’

— Trenutno nemamo ništa rezervacija doslovno do 1. kolovoza. Za rujan i listopad zasad smo na nekih 20 posto storna. Za rujan stižu čak i neki novi upiti. Ali, ljudi su još nesigurni, važu hoće li doći. Dodatan nam je problem i što velike tvrtke iskorištavaju situaciju te traže ogromno smanjenje cijena prijevoznicima. Neke su američke agencije do prije mjesec dana tražile 25 posto popusta na sve usluge do 2021., a sada su te zahtjeve produžile već do 2023. Dakle, traže smanjenje cijena četiri godine unaprijed. To je za nas preopasno. Ako se krene u tom smjeru, to će biti naš drugi val izumiranja, to nitko neće moći financijski podnijeti. Naravno da se treba prilagoditi cijenama, ali hajdemo postepeno iz godine u godinu vidjeti kakva će biti situacija, inače ćemo propasti. Već smo sada toliko nisko da se cijena ne može smanjiti – govori nam Zvono koji u svojoj agenciji ima sedam stalno zaposlenih, dok ih u sezoni bude i 15-ak. Njegov kolega Vlaho Stjepčević agenciju vodi s ocem te posjeduje dva autobusa.

— Stojimo, ne radimo, nemamo za plaću, a moramo plaćati leasing. Ne radimo, ali troškovi nam se i dalje gomilaju. Nekako se pokušavamo snaći. Ne znamo što ćemo. Kako ćemo ljudima reći da im nemamo za plaću? A, dovedeni smo pred gotov čin i naši zaposlenici znaju kakva je situacija. Grozno nam je – govori nam povremeni prijevoznik Vlaho Stjepčević. Njihovi europski kolege u puno su boljem položaju te su im Vlade njihovih država izišle u susret raznim bespovratnim sredstvima, subvencijama za plaće radnika te su dobili i moratorije kod leasing kuća. A, zbog čega u Hrvatskoj nije takva situacija?

— Naši europski kolege dobili su u startu 12-mjesečni moratorij leasing kuća. Imam dojam da se trenutno nalazimo u klasičnoj hrvatskoj priči odugovlačenja. Pokušavaju nam naplatiti još barem mjesec, dva. Možda ćemo na kraju i doći do ispunjenja naših zahtjeva, ali očito ne može bez mrcvarenja. Mi smo u nepovoljnijem položaju, iako smo ravnopravna članica EU. Kolege iz Njemačke, Austrije, skandinavskih zemalja dobili su odmah pomoć od države. Mađari i Poljaci imaju refundaciju plaća na 12 mjeseci, ako rade u turizmu. Mi sve nešto čekamo, a hoćemo li dočekati Godota, vidjet ćemo. Planirana su također i europska bespovratna sredstva koja će se dodijeljivati prijevoznicima. Ona su zamišljena kao pomoć za hladni pogon, a ideja našeg ministarstva je bila da mi ta sredstva iskoristimo za plaćanje kamata leasing kućama, što nema nikakvog smisla. Mi moramo plaćati registraciju, osiguranje, hladni pogon, sve to košta. Tako da, ako dobijemo sredstva EU, nećemo sigurno time plaćati kamate – govori Zvono te naglašava kako je povremenim prijevoznicima vrlo bitno da im država produlji mjere potpora za zaposlenike barem još tri mjeseca te da se ubrza postupak oko kredita za refinanciranje.

— Ova 2020. trebala je biti najbolja sezona ikad. Imali smo u veljači azijske turiste, ali oni su uskoro prvi prestali s dolaskom. Od ožujka je krenuo tornado i doslovno su nam sve rezervacije do 1. kolovoza otkazane. Posao će se vratiti tek u 2021., ali tek ćemo za nekoliko godina doći na brojke iz 2019., 2018. Mi se sad svi opet zadužujemo u nadi da ćemo nekakvim jeftinim kreditima izaći iz krize, ali to nije rješenje. Prije 2021. ne vjerujem da će biti nekog ozbiljnog posla u Hrvatskoj. Dubrovnik je u toj priči nekako dodatno pogođen jer mi imamo najdužu sezonu. Osobno mislim da turizam na ovaj način kako su ga oni zamislili s maskama, ugrađenim pleksiglasom neće funkcionirati – naglašava Zvono.

100 tisuća kuna leasinga mjesečno

A, kakva će situacija biti kad sve ponovno polagano krene?

— Što se tiče mjesta u autobusima, mi nemamo neka posebna ograničenja u broju putnika u vozilu. Vozimo neku zatvorenu grupu pa je možemo prevoziti u punom kapacitetu, ali opet, tko će kontrolirati sve te ljude? Izađu u grad, šetaju po Stradunu, i kad se opet vrate u autobus ili kombi tko će provjeriti jesu li sve mjere poštovali? To je apsurdno. Dok se ne ukinu epidemiološke mjere, neće bit ni turizma – mišljenja je Zvono.

Posebno im smetaju ističu, najave ministra turizma Garija Capellija koji govori da od sezone neće biti ništa, ali da će se pokušati spasiti srpnj i kolovoz. Povremeni prijevoznici, naglašava Zvono, u tom razdoblju najmanje rade te su im prihodi najniži. Inače, Zvono ističe kako mjesečno plaća oko 100 tisuća kuna leasinga, a odnos leasing kuća prema povremenim prijevoznicima najbolje dočarava njegovo iskustvo.

— Jedna leasing kuća u travnju mi je jednog petka poslala u 17 sati popodne aneks ugovora s novim ratama na tri mjeseca od 1. srpnja. Mjesečno bi me kamata izašla 7500 kuna, a sve sam im morao dostaviti do nedjelje potpisano, ovjereno i s jamcem. Dakle, doslovno preko vikenda. Nisam uopće na to reagirao. I leasing kuće znaju da mi ne možemo platiti iznose koje traže, ali jednostvno kupuju vrijeme. A, vozila nam i gube na vrijednosti. Konkretno, prodali smo autobus u prosincu i već sad je 30 posto jeftiniji. Na još jedan apsurd upozorava Vlaho Stjepčević. Naime, s kreditima HAMAG BICRO ne smiju plaćati kamate, već im ih nude samo za likvidnost i gorivo, plaćanje trošarina na autocestama i plaće.

— A koje plaće, goriva i trošarine kad ne radimo i uopće nemamo te troškove. Ako propadnu naše male, obiteljske tvrtke, ako nam uzmu autobuse, koliko će onda ljudi završiti na berzi na teret države? Volim taj posao i želim ga raditi, fali mi volan i autobus, da se nešto događa, da posao ide. Živimo od tog i radimo i ne želimo da nam to uzmu. Najradije bih vratio autobus, parkirao ga i predao im ključeve, ali neću jer volim svoj posao i želim ga normalno raditi – zaključio je Vlaho Stjepčević.

Iz tisknog izdanja DuLista od 20. svibnja 2020.

Pročitajte još

OPG OBITELJI BUCONIĆ Mati Kate je ‘doktorica za artičoke’, a ni jagode nisu za bacit’!

Mia Njavro Banić

Važna obavijest redakcije DuLista

Dulist

Od petka aktivne dodatne linije iz Dubrovnika prema Zagrebu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija