Politika

Marko Potrebica o izborima u HDZ-u, ucjenama građevinara, ali i virusu te gradnji karantene na području županije

Povodom Feste sv. Vaha i Dana Grada Dubrovnika razgovarali smo s predsjed­nikom Gradskog vijeća Grada Dubrov­nika Markom Potrebicom. Na reperto­aru su bile sve ključne teme, kako one o vođenju i funkiconiranju Grada, tako i one o izborima u HDZ-u.

Jedan nacionalni medij otvorio je temu gradnje kuće u Štikovici gra­đevinskog poduzetnika iz Mostara, Maria Slezaka, a Vas su umiješali u priču jer je upravo Vaš otac Slezaku prodao zemljište s građevinskom dozvolom na rubu pomorskog dobra.
Gospodina Slezaka nikada nisam upo­znao, a s poslovima moga oca nemam nikakve veze. Poznato je većem dijelu sugrađana da od rane mladosti živim sam s majkom. Otac je to zemljište kupio 2000.-tih godina, prodao ga je Slezaku s građevinskom dozvolom, a prenamjena zemljišta nije bila u mome mandatu. Dapače, najveći dokaz da nisam sudjelovao u bilo kakvoj pre­namjeni zemljišta je činjenica da sam jedan od najvećih kritičara bivšeg gra­donačelnika i dijela HDZ-a koji se udru­žio u Dubrovački dogovor i izglasao sramotni GUP. Da sam ja utjecao na pre­namjenu bilo kakvog zemljišta, mislite li da me oni ne bi prokazali kada su se borili za vlast i politički opstanak u Gradu? Specifični su odnosi u mojoj obi­telji, koje zaista ne želim javno komenti­rati, a nažalost, nisam u prilici da mogu reći da sam s ocem imao zajedničke poslove i povijest. Danas smo u korek­tnim odnosima, ali nisam imao infor­maciju kada je on kupio zemljište, niti kada ga je prodao. Rekao mi je to nakon prodaje i s tim nisam bio sretan. Ne zato što ga je prodao Slezaku, već što je općenito prodao zemljište na jednoj lijepoj lokaciji. Nadao sam se da bi ta zemlja mogla ostati u našoj obitelji. On je to zemljište kupio pa prodao i u to se nemam pravo miješati. Ono što je bitno, on je ishodovao građevinsku dozvolu u redovnoj proceduri bez savjetovanja sa mnom. Ja mogu odgovarati isključivo za ono što sam ja radio i ono što radim, i za to sam spreman odgovarati. Za poslove bilo kojeg člana moje obitelji, pogotovo sa specifičnim okolnostima, apsolutno ne, a pogotovo neću trpjeti prozivanja ako je taj posao zakonit.

Ipak, ‘upućeni’ će u Gradu tvrditi da se susret Marka Potrebice i Slezaka dogodio posredstvom Petra Lubu­rića u Mostaru.
To je laž, već sam vam odgovorio da Sle­zaka nisam upoznao, pružio mu ruku ili popio kavu. To su konstrukcije upravo onih koji su pokušavali preko mene ostvariti neke interese, a nisu uspjeli. Tko se s njim sastajao i gdje, vrlo dobro znam, ali ja taj definitivno nisam. Oni koji su došli u moj ured, a bave se ili se pokušavaju baviti gradnjom u Dubrov­niku tražili su od mene utjecanje, a kad sam odbio mijenjati UPU za njihove lokacije prijetili su mi. To su kreatori svih ovih priča.

O kome je riječ, tko Vam je prijetio?
Ovo je mali Grad, mi se svi znamo. S tim detaljima ne bih još izlazio u javnost. A oni koji su ove priče htjeli pustiti u jav­nost su uspjeli jer se javnost dijeli na one koji mi vjeruju i one koji mi ne vje­ruju. Posijali su sumnju, a to i jest bio cilj. Nakon što im nisam želio pomoći, jer sam ih ispratio riječima: ‘Neću vam pomagati niti odmagati, neka bude sukladno zakonom propisanim proce­durama’, kontaktirali su prijateljicu i pri­jatelja koji žele postati ozbiljna oporba te izaći na lokalne izbore pa su zajedno skuhali ovu priču.

Za predmetnu građevinu se spomi­nje da ulazi u pomorsko dobro?
Što se mene tiče, mogu mu je srušiti ako nije u skladu s dozvolom. Nažalost ni same inspekcije očito ne mogu puno… Ispišu kaznu od dvije tisuće kuna i na tome je kraj? Sramota je da gradovi nemaju instru­mente kojima bi mogli kontrolirati pro­stor i izgradnju. Mi u gradu Dubrovniku nemamo građevinsku inspekciju nego je ona u Pločama, što je također sra­mota, a nije u nadležnosti Grada. Druga je stvar nadležnost pomorskog dobra koju kontrolira kapetanija. Ja zaista pozivam, i u slučaju Slezaka i u svakom drugom, da se koriste sve zakonom propisane mogućnosti za kažnjavanje. Sama kazna od dvije tisuće kuna je ruga­nje. Grad Dubrovnik nema mogućnosti kazniti, može samo prijaviti. I u ovom konkretnom slučaju Grad Dubrovnik je putem gradskog kotara prijavio deva­staciju pomorskog dobra nadležnim institucijama. Kazna je bila prema pisa­nju medija dvije tisuće kuna i povra­tak u prvobitno stanje. U slučaju da su na zemljištu obavljani radovi u granici pomorskog dobra, to treba sve srušiti, a uporabnu dozvolu neće dobiti.

Slezaka nisam upoznao, pru­žio mu ruku ili popio kavu. To su konstrukcije upravo onih koji su poku­šavali preko mene ostvariti neke interese, a nisu uspjeli. Tko se s njim sastajao i gdje, vrlo dobro znam, ali ja taj definitivno nisam

Kad smo kod gradnje, ne prestaju nicati građevine koje osim što nad­visuju postojeće objekte nemaju niti parking mjesto. Je li problem Dubrovnika u tome što su investi­tori mogli umjesto gradnje parking prostora u gradski proračun upla­titi ‘naknadu’ za nedostajuće par­king mjesto, a vozilo parkirati po prometnicama?
Tu smo odluku ukinuli. Bila je sramota da ste mogli platiti nedostajuće parking mjesto, a imali ste kolni pristup. To je u kombinaciji s GUP-om od 2014., gdje su koeficijenti podignuti, uzrokovalo katastrofu. Danas se nažalost gradi na raznim lokacijama u gradu i stvara se dojam da je to nešto čega smo mi dionici. Naši sugrađani moraju znati činjenicu kada je zemljište u građevinskoj zoni i kad dobiju lokacijsku informaciju da je zakonsko pravo i obveza investitora ishodovati građevinsku dozvolu. Grado­načelnik nije za tako nešto nadležan ili još manje predsjednik Gradskog vijeća.
Mi u gradu imamo problem jer ulica svašta priča, recimo da se neke zgrade grade mimo dozvole ili da su dozvole nezakonite. Problem se stvara s takvim ćakulama! Ja jedino mogu pozvati sve te koji govore kako naš Odjel za izda­vanje dozvola radi mimo plana da kon­kretno iznesu sumnje u predmetnu dozvolu. Tada će se utvrditi je li neka dozvola izdana u suprotnosti s GUP-om ili zakonom. Ako problem postoji, molio bih naše sugrađane da naprave konkretnu prijavu i tada će gradonačel­nik sukladno svojim ovlastima poduzeti odgovarajuće korake, ali sam protiv pro­zivanja odjela koji je prema statističkim podacima jedan od najučinkovitijih u državi.
U ove dvije i pol godine, mi kao vlast, nismo doni­jeli GUP kojim bismo odobrili bilo kakvu gradnju, a danas nas oni koji su lobirali za GUP iz 2014., prozivaju za nešto s čime ova vlast nema nikakve veze. To je dio koji me ljuti. Mi smo započeli s izmjenama GUP-a, a riječ je o složenim postupcima. Vjerujem da ćemo tijekom ove godine pokazati dodatno našu namjeru kako ispraviti određene devijacije iz GUP-a usvojenog 2014. godine.

Sada opet spominjete neke ljude, tko su oni? Građevinski lobi, mafija?
Ne bih upotrijebio riječ mafija, upotri­jebio bih lobi.

I što ili tko bi u Dubrovniku bio taj građevinski lobi?
Poduzetnici ili više njih koji pokušavaju ostvariti svoje poslovne interese tako što utječu na postupak donošenja odluka, u ovom slučaju recimo GUP-a jer nije svejedno imate li dvije tisuće metara četvornih zemljišta i što na njemu možete izgraditi. Ti su ljudi bili vrlo nezadovoljni kad smo donijeli prvu odluku o uki­danju nedostajućih par­king mjesta. Danas znaju da se priprema niz pro­mjena i zato se stvara ova nervoza. I onda se pokušava stvoriti dojam ili nečinjenja ili sudjelovanja u nečemu.

Jedino mogu pozvati sve te koji govore kako naš Odjel za izdavanje dozvola radi mimo plana da konkretno iznesu sumnje u predmetnu dozvolu. Tada će se utvrditi je li neka dozvo­la izdana u suprotnosti s GUP-om

I čemu te ljude držati u sferi lobija, a ne izaći konkretno s nji­hovim imenima?
Samo lobiranje dok je u fazi lobiranja je dozvoljeno, jer je razumljivo da se odre­đena interesna skupina bori za odre­đene inicijative i ako ne možete proći preko vlasti, pokušat ćete svoje inte­rese ostvariti preko oporbe i predlažete nekakve takve točke dnevnog reda. I to je s njihove strane legitimno. Zna se vrlo dobro tko je u Gradu agresivniji graditelj, tko to nije. U ovom ih trenutku ne bih imenovao, ali s obzirom na to kako se priča o gradnji u Gradu počela odvijati s lažima u jednom trenutku nije isklju­čeno da ću ih osobno imenovati. I one koji su dolazili i tražili promjenu UPU-a.

Dekan FER-a Gordan Gledac kritizi­rao je nedavno Vladu zbog admini­strativnog tereta pri izradi europ­skih projekata. Kako se Vi snalazite s birokracijom Središnje agencije za financiranje i ugovaranje (SAFU) koja prati projekt izgradnje Student­skog doma?
Dekan FER-a bi trebao znati da ako je aplicirao na neki projekt, onda prihvaća pravila koja su unaprijed poznata. Takva su pravila poznata i nama. Ona jesu komplicirana i složena, ali mi smo dobili 85 posto sredstava iz Europ­ske unije. Naravno, bio bih sretniji kad bi papirologija bila manja, međutim mi se za sada možemo pohva­liti da imamo projekt u kojem nemamo financij­skih korekcija i projekt koji se odvija dinamikom u skladu s ugovorom i dodatcima ugo­vora i imamo izgleda da investi­ciju završimo s planiranim sredstvima.
Mi smo do sada imali pet terenskih kontrola koje je proveo SAFU i sve su prošle bez zamjerki. To je složena proce­dura jer samo jedna osoba u projektnom timu Studentskog doma radi dokumen­taciju i komunikaciju sa SAFU-om. Znali smo to unaprijed, prošli smo odgovara­juće edukacije i na to moramo biti spre­mni. Znači, ako ste uzeli EU sredstva, treba raditi po europskim pravilima.

To znači da tijekom cijelog projekta niste mogli napraviti nikakve korek­cije. Primjerice, niste mogli zamije­niti kade s tuš kabinama?
Naš arhitekt profesor Tin Sven Franić je s obzirom na površine sobe planirao u studentskim sobama kade bez obzira na to što bi možda bilo praktičnije imati tuš kabine. Zaista je složena procedura, mogu reći i nemoguća, zamijeniti jedan takav detalj. Moguće su zamjene samo i isključivo ako za iste novce troškov­ničke stavke koje ste ugovorili mijenjate nešto što je bolje i kvalitetnije u odnosu na ponuđeno. U slučaju kada se nije moglo opravdati izmjenom. Mogli smo teoretski staviti skuplju kadu nego što je napisana u troškovniku, ali samu narav kade za tuš kabinu nismo mogli oprav­dati. Da smo na tome inzistirali i sve kade zamijenili tuš kabinama, morali bismo ih zamijeniti vlastitim sred­stvima, što je nama bilo neprihvatljivo.
Ipak, bez obzira na rigorozne pro­pise, može se čuti da su tijekom izgradnje na Domu napravljene uštede?
Prvo ćemo ga napraviti pa reći hop. Ovo nije zahvalno komentirati. Na 85 posto smo izvedenosti projekta i gradimo metodom izmjere. Tada plaćamo realno izvedene radove, i za sad mogu otkriti primjerice da smo na iskopima napra­vili značajnu uštedu.

Dosta se u javnosti spekulira o natje­čaju za budućeg najmodavca resto­rana, tj. studentske menze?
Ovo je idealan primjer stvaranja napu­hanih priča, laži i uličnih klevetanja koje se plasiraju. I ja sam čuo tko je sa mnom dogovorio najam restorana. Restoran i kafić ne idu u najam! Sve će voditi isključivo Studentski centar sa svojim snagama kao i u svim student­skim gradovima. U prvoj fazi ćemo zaposliti 30-ak zaposlenika, a iako nismo obveznici javnog natječaja otvo­ren je poziv na našoj web stranici. Svaki drugi oblik, davanje u najam resto­rana, bio bi protivan ugovoru s Europ­skom unijom o financiranju, protivan namjeni Studentskog centra i protivan užancama koje postoje u sustavu stu­dentskog standarda.

Pretprošli vikend su nas posjetili turisti iz Wuhana, kineskog grada iz kojeg je krenula epidemija koronavirusa. Imamo li razloga za zabrinutost?
Nisam pristaša lova na vještice. Sma­tram da je užasno stvarati atmosferu straha zbog 29 ljudi koji su se uputili iz Kine posjetiti Europu i Hrvatsku. Ti ljudi su bili pod nadzorom medicinskog osoblja i vjerujem kako uopće neće imati dobar osjećaj po povratku s putovanja u svoju zemlju.
Ako nadležne institucije procjene da je opasnost toliko velika, onda defini­tivno trebamo primijeniti model kojeg smo imali još u Dubrovačkoj Republici.

Ako Kinezi u šest dana mogu izgraditi bolnicu, mi smo velika županija koja ima puno nenaselje­nog područja i sigurno bi se našlo jedno pogodno za karantenu

Karantenu?
Inkubacija virusa je do 14 dana te bi, ukoliko bi se pokazala velika opa­snost, posjetiteljima s tog područja bilo potrebno osigurati petnaestod­nevnu karantenu. Međutim povijest nas uči da se svakih nekoliko godina ciklički pojavljuje veća epidemija koja se na kraju, u postotku žrtava, svede ispod razine jedne gripe. Prema tome, nije potrebno stvarati histeriju, a ako je opasnost velika uvedimo karantenu i nakon 15 dana pustimo sve ljude, ne samo Kineze nego sve koji su doputo­vali s tog prostora.

Gdje napraviti takvu karantenu?
Ne možemo u Lazaretima, ali to je barem jednostavno. Ako Kinezi u šest dana mogu izgraditi bolnicu, mi smo velika županija koja ima puno nenaselje­nog područja i sigurno bi se našlo jedno pogodno za karantenu.
Ma u nas ništa nije jednostavno, uostalom ni stacionar za životinje nismo uspjeli izgraditi u dvije i pol godine!
Nije to isto. Karantena se može napraviti s nekoliko kontejnera ako postoji realna potreba za tim, a u ovom trenutku tu potrebu ne vidim.

Ipak, počivamo na turizmu, razmi­šljali li se da bi nam virus mogao zadati gospodarski udarac?
Ne bavim se nikakvim akcijama veza­nim za turizam u Dubrovniku, ali u ovom trenutku ne vidim prijetnje. Ako se karantena nastavi na Istoku, oni će manje putovati i to je sve.

Koliko ste zadovoljni s uvedenim gradskim mjerama vezanim uz suži­vot naših sugrađana i turista?
Vidi se da smo dobrim dijelom očistili javne površine, trgove. Svi se sjećamo ‘vašara’ koji nam je bio na ulicama prije našeg mandata. Još uvijek trpimo zbog velikog broja taksija u gradu nakon vrlo loše odluke resornog ministarstva. Odluka o liberalizaciji taksi prijevoza nam je donijela dodatne prometne pro­bleme u Dubrovniku i to baš u trenutku kad smo postigli sveopći konsenzus kako bi taksi djelatnost u gradu trebala funkcionirati. Danas imamo apsolutni nered, ulice su nam male, ograničenog prometa i kad se svi sjate ljeti nastaje ogromni problem.
Vjerujem da će gradonačelnik Fran­ković sa svim prijedlozima koji su u izradi, neki su najavljeni ili djelomično najavljeni, uspjeti obuzdati tu stihiju. Cjelokupno rješenje bi trebalo uskoro biti predstavljeno. Važno je pokušavati stvari mijenjati, a uvijek postoji moguć­nost, ako se uvjerimo da ne valja, vratiti sve na početno stanje.

Nikad se ne ponovilo više vrijeme kad je Milijan Brkić predstavljao bilo kakvu sna­gu u HDZ-u

Pred HDZ-om su unutarstranački izbori i zasad se niste izjasnili koga ćete podržati?
Drago mi je prije svega da izbori pobu­đuju interes javnosti, a držim zaista da su izbori stvar unutar stranke.
Da, ali i Vaš aktualni predsjed­nik je rekao da nema problem s javnim sučeljavanjem s drugim protukandidatima?
Činjenica je kako prvi put na unutarstra­načkim izborima imamo više kandidata za mjesto predsjednika. Nas je gotovo 200 tisuća te vjerujem da je predsjednik Plenković mislio da je dobar model da se svi članovi HDZ-a prije odluke upo­znaju s programom kandidata. Najve­ćem dijelu naše javnosti to je sučeljava­nje irelevantno, ipak legitimno je da ga, ako se kandidati za predsjednika tako dogovore i ako to žele, prenosi neka nacionalna ili lokalna televizija.
Prijatelj ste s Ivanom Penavom, oboje ste veslači-veterani, je li on Vaš izbor?
Moji stavovi su jasni. Pokušalo me se ubaciti u određene kalupe ili podrške, ali svi koji me znaju upoznati su da imam jasne stavove. Što se tiče gospodina Penave, prijatelji smo, a poznato je, što sam pokazao i ranije na unutarstranač­kim izborima, da se ja mojih prijatelja ne odričem i uvijek sam uz njih.
Ipak, s jednom stvari želim biti jasan. Konstrukcije koje su se pojavile u dijelu medija da podupirem gospodina Mili­jana Brkića, nisu istinite. Nikad se ne ponovilo više vrijeme kad je Milijan Brkić predstavljao bilo kakvu snagu u HDZ-u. Nas dvoje smo bili u stalnom sukobu koncepcija i ideja te ne postoji nikakva šansa da na ovim izborima imam bilo kakve veze s njim niti s dio­nicima takve politike. I to moji HDZ-ovci dobro znaju. Ako u jednom trenutku procijenim da se potrebno javno izjasniti o kandidatima, ja ću to i učiniti.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 29. siječnja 2020.

Pročitajte još

‘NE PONOVILO SE!’ Virtualna demokracija s vijećnicima Dolores Lujić i Marom Kristićem

Zvonimir Pandža

USVOJENE MJERE Grad subvencionira podstanarstvo s 1500 kuna, Franković pozvao najmodavce da smanje rentu

Dulist

Važna obavijest redakcije DuLista

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija