Priča mi prijatelj kako se igraju igre, kad se rasprodava hrvatsku zemlju. Kaže, dođe mu Dobar prijatelj iz Stranke, i veli, ima u Gradu krupan komad zemlje na prodaju, kod naše dobre vile Dubravke pa ga ti dužnosniče visoki prodaj.
Svi ćemo imati koristi dok Dubrovački dogovori ferceraju. Mačak od Grada trenutno nema mandat pa miševi kolo vode, glavni izvirio iz Blata. Dođe mu ubrzo tzv. nepoznati kupac trgovac oružjem i pred njim ‘Konavljanin’. I kupe oni zemlju za 7 i po škuda, ili dukata, više se i ne spominjem. I oni se sve smiju i trljaju ruke, a trljo sam i ja. Kad ono, nakon nekoliko godina, ispostavi se da to ‘slučajno’ nije naša zemlja nego crkvena. Možda se netko obado i skonto trik, ali mi smo odigrali svoje, ta tko će vodit računa o prigovaranju poštenjačina, kad med niz prste obilato curi, a sladak. Ja ko visoki dužnosnik ne mogu na sebe, a ni na svoje, i onako će, kad se mreža rasplete, po običaju Narod sve poplaćati.
Institucije, koje su u službi poretka, takvog kakav jest, donesoše pravorijek, ono u stilu: ‘Daje se na znanje… Da, ko nema postoli – neka gre bos’. Neće se kupac, pristigo iz daleka, oštetiti, nego će se, vazda naivnom, Narodu od grla uzeti i pošteno, su sitnijem kamatama, sada već 16 i po zlatnijeh dukata, ili ti škuda ‘Investitoru’ povratiti.
Prodam ja tako, kako kupac kaže, ako laže, za 7 i po, i Narod to kupi za 16 i po, i ‘Bog te veselio’. I Crkvu malo poveselio, jer je sad Ona prodala ‘za’ svoj Narod i od vjernoga svoga Naroda, Čuj, Zemlju. Kad nije mogla Dajla onda evo može bliža, krvava zemlja ponad pustinjski zimiprazna Grada, a Ljetiskupa.
Govorah ja prijatelju s Visoka. Daj se ne šali ‘prijatelju’ Naroda, vođo, vertikalo napretka, ta dijete bi vidjelo da je ovdje nešto sumnjivo i mutno. Prijatelju, koji sebi ime Domoljub nadjenuo, što to uradi, a da Kriminalac nijesi.
On meni ni pet ni šest. Ne budali nismo djeca nego odrasli EU-Ropski ljudi, pače neki i parlamentarci. Ovo su ti igre za velike i odrasle, a djecu će ‘život’ i kurikurali naučiti da nije važno tko si i što si nego čiji si i od koga si.
Opet ono djeteta u meni progovori pa u nevjerici kažem. Nije valjda, prijatelju piramidalne vertikale, da mi ti o Srđu, na vrh brda spasa, zboriš. Ne mogu vjerovati da bi to mogla biti istina o žalosnoj Priči, koja se šapuće Gradom.
Pusti to, kaže on, svašta bi ti ja još mogao ispričati u ovomu snu u kojemu ti se javljam. Ima puno lipih stvari samo ne smin kazat. I tko je vidio otvorit oči i budan sanjat. Probudim se u bunilu, laptop svijetli na njemu kratke vijesti, po prilici…
Temeljem presude Trgovačkog suda u hrvatskomu Dubrovniku, zbog prodaje tuđega zemljišta (Našega Crkvenoga), koje je prodala država (Naša Narodna), Republika Hrvatska, koja je to zemljište 2009. godine ‘ne zna se’ za koliko (55 kuna po metru) prodala, treba po od potraživanih 7,7 milijuna kuna s kamatama platiti Golferima ‘nabreklih’ 16,5 milijuna kuna.
I sad da bi malverzacija oko Srđa išla dalje, mjesto da narodno čuva ko oči u glavi, stvar ‘spašava’ Crkva Hrvatska, prodavši isto, a oprano, vlasništvo samostana sv. Dominika Golferima. Čita li ovo netko Papa Franjin ili mi zbilja jedino preostaje pisati Mu osobno u Vatikan. Zar će sve jednostavno saprati odlazak onomad Biskupa, a sutra Kardinala. Pitam se ovako iza sna mamuran, i prijetnjama Ove strane, s one strane Granice zastrašivan, znaju li da sam vas isprepadan i da nigdje ne izlazim i da mi niz gaće curi, ali samo u njihovim snovima.
Ne daj se Dubrovniče, ne dajte se Prijatelji moji znani i ne znani, kojih većinu sigurno svaki dan sretnem i jave se čekajući dan kad ćemo moći biti Skupa svi na jednoj strani. Protivu zla kriminala, korupcije i mita za dobro sve djece što rastu za Slobodu, koju smo im dužni sačuvati od Vragova, ma gdje oni bili i ma gdje stolovali.
Pitamo se… Tko plaća kupoprodajne kriminalne mućke na Srđu?
Kad će napokon, umjesto što to pada na račun građana Hrvatske, štete plaćati ugovaratelji! Kako mogu Njihovi osobni interesi biti veći od zajedničkog, općeg i javog dobra? Je li problem samo to što su poslovi odigrani ispod stola tajni, ili i činjenica da su skriveni putovi novca sustavno i zamračeni??? Pitat će se svi jednoga teškoga dana, a jasno je i razvidno.
Vrhuška u Hrvata ne dozvoljava ispitivanje porijekla imovine štiteći sebe i svoje interese. Sramota!!!
P.S. Poštovani Anto Nobilo, koji tvrdiš, kao i bratija, da danas više nema hrvatskih branitelja. Branitelj je uvijek branitelj, i to mu nitko ne može oduzeti, osim osoba sama sebi. Onomu, koji, kao ti niti si bio branitelj, niti si branitelj, osim u svojoj koristi. Veterani, koji ste nekad bili Branitelji… Ćao. Zašto tako? Zato jer se i danas brani Hrvatska… Branitelji su i djedovi i bake i očevi i majke i sinovi i sestre, sva dječja i čista srca, ponadasve ono Braniteljevo.
Marko Mujan, mag.pol.