Aktualno

MARIJANA PEČAREVIĆ ‘Kod nas se istraživanja mora provode pro forma, a nedostaju i kontrole na terenu’

Preopterećenost kanalizacijskog sustava kojim je ‘pokriveno’ tek 70 posto gradskih kućanstava, složit će se stručnjaci, ali i vladajući, dovode nas sve češće u situaciju da našim posjetiteljima ne možemo ponuditi ono što ih u ovaj kraj ponajprije privlači – more. Naravno, fekalije koje cure iz loše izvedenih ili starih cijevi za odvodnju otpadnih voda, međutim, nisu jedini faktor njegova onečišćenja. Jednakom mjerom to uzrokuju plovila raznolikih dimenzija koja pored neadekvatne regulative ‘prolaze ispod radara’. Na koji način ranije spomenuto utječe na morsku floru i faunu te hoće li nas prekomjerni turizam koštati glave, za čitatelje DuLista prokomentirala je dr. sc. Marijana Pečarević, pročelnica Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku. Ovog ljeta više nego prethodnih, čini se, bili smo svjedoci čestih obavijesti o zabrani kupanja na pojedinim mjestima.

Tko je glavni onečišćivač mora u našem akvatoriju?

Glavni onečišći vači mora, a i op će ni to okoliša, su ljudi. Ljeti se prati mikrobiološka ispravnost mora za kupanje na našim plažama pa imamo dobar uvid u ovaj segment stanja morskog okoliša. Pojavi onečišćenja fekalnim bakterijama tijekom ljetnih mjeseci svakako pridonosi povećanje broja ljudi koji borave na ovom području tijekom ljetnih mjeseci. Davnih 90-ih sam s kolegama iz razreda pripremala rad za državno natjecanje iz biologije i analizirali smo fekalna onečišćenja na području grada tijekom pet godina. Zaključili smo da svako povećanje broja ljudi na ovom području dovodi i do povećanog onečišćenja, kojeg nije bilo tijekom ratnih godina. I to samo u razdoblju dok su hoteli bili prazni, tj. prije useljavanja izbjeglog stanovništva iz okolnih krajeva. Bio je to jasan pokazatelj kapaciteta tadašnje infrastrukture za kanalizacijske vode, a koja je očito bila dovoljna samo za lokalno stanovništvo. Nismo provodili nova istraživanja, ali bojim se da ni danas situacija nije puno bolja. Ne treba tu naravno zanemariti niti brojne barke i brodove te ostale izvore ovog tipa onečišćenja.

Jesu li opravdane pretjerane zabrinutosti oko dolazaka većeg broja kruzera? Koje promjene oni vrše u našem okolišu?

Brodovi na kružnim putovanjima, kruzeri, utječu na okoliš na više načina. U okolno more ispuštaju razne vrste otpadnih voda, kaljužne vode, s mastima i drugim sredstvima koja se koriste za rad motora i mehaničkih uređaja, sive vode koje su slične otpadnim vodama iz kućanstava i drugih ugostiteljskih objekata te crne vode, koje sadržavaju fekalije, pa time i bakterije te druge patogene i štetne tvari. Osim na mora kojima plove, brodovi utječu i na zrak. Sagorijevanjem goriva u dizelskim motorima emitiraju se u zrak razni štetni plinovi, a glavni su izvor sumpornih oksida jer koriste goriva lošije kvalitete koja su bogata sumporom. Uz to, teretni brodovi prenose žive organizme u nova staništa, što može biti vrlo opasno po ekosustave, a često i ljude i gospodarstvo koji o tim ekosustavima ovise. Na putničkim brodovima se pak stvaraju značajne količine otpada, za koje je u gradovima s razvijenim kruzing turizmom potrebno osigurati prihvat, a zatim naravno i odlaganje otpada. Sve su to negativni utjecaji na čijem se suzbijanju radi, a određeni pozitivni pomaci se već bilježe, poput značajnog smanjenja emisije sumpornih oksida, uslijed primjene međunarodnih, europskih i nacionalnih zakonskih mjera.

Što je s ostalim plovilima? Ima li Republika Hrvatska adekvatnu regulativu kojom kontrolira zaštitu svog primarnog resursa?

Sva plovila pridonose ukupnom onečišćenju, ali manja plovila često lakše prolaze ispod radara dok se većima nameću sve strože zakonske regulative. Hrvatska je potpisnica svih važnih međunarodnih konvencija koje se tiču zaštite morskog okoliša, a provodi i zajednička europska nastojanja za očuvanje ovog važnog resursa. Važno je pri tom spomenuti da je nama ovaj resurs važniji nego ostalim članicama EU, jer prema posljednjem izvješću Europske komisije iz 2018 (Annual Economic Report on EU Blue Economy) udio plavog sektora u bruto domaćem proizvodu Hrvatske iznosi 7,1% BDP-a i značajno premašuje EU prosjek od 1,3% pa je Hrvatska vodeća zemlja u EU prema ovisnosti o plavom sektoru. U isto vrijeme, nismo nažalost vodeći prema ulaganjima u plavi sektor. Osim istraživanja koja osiguravaju podatke za donošenje mjera zaštite i racionalnijeg korištenja mora, nama nedostaje i kontrola na terenu. A bez kontrole je teško primjenjivati propise i osiguravati zaštitu. Stroga pravila i provođenje tih pravila na terenu bila bi korisna ne samo za očuvanje morskog okoliša, već i za druge vezane djelatnosti poput akvakulture, ali i turizma u kojem domaćini i posjetitelji cijene čisto more. Uz jasna pravila ponašanja i kontrolu na terenu potrebne su i dodatne prilagodbe poput mjesta za prihvat otpada s brodova i sl. Ali, i dalje su sve to mala ulaganja za resurs o kojemu ovisi hrvatsko gospodarstvo.

Kasnimo li po tom pitanju za preostalim zemljama Sredozemlja?

Sredozemno more je jako izloženo pritiscima ljudi. Od samih početaka plovidbe do danas, to je izuzetno plovno more koje je okruženo gusto naseljenim obalama, a dodatan utjecaj ljudi je preko donosa velikih rijeka koje se u njega ulijevaju. Najnovija istraživanja pokazuju da je Sredozemno more najviše onečišćeno otpadom, a i sami smo tome nažalost sve češće svjedoci. Teško je zaštititi i očuvati more koje ljudi toliko koriste i jako puno ljudi se bavi ovom temom. Šteta je što mnogo dobrih ideja ostane samo na papiru, ali tu se opet vraćamo na ranije spomenutu važnost konkretnog rada na terenu, provođenja istraživanja i mjera zaštite, kao i stroge kontrole svih korisnika resursa iz mora.

Činjenica je da situaciji nipošto ne pomaže stanje na obali. Kako biste nju ocijenili? Imamo li uopće dovoljno razumijevanja za funkcioniranje morskog okoliša?

Stanje na obali je takvo da se traže novi smještaji pa se i grade novi smještaji. I tako to valjda ide dok postoji potražnja, barem do sada. Pri tome za funkcioniranje morskog okoliša nemamo razumijevanja, a dojma sam da nam to nije niti bitno. Prošli tjedan sam s kolegama sudjelovala na jednoj konferenciji koja se bavi procjenama utjecaja na okoliš. Izlagali smo jednu zanimljivu analizu, o procjenama utjecaja raznih zahvata na morski okoliš na području Dubrovačko-neretvanske županije. U raznim dokumentima koje smo proučili se morski okoliš u našoj županiji opisuje kao oligotrofno more, dakle siromašno hranjivim tvarima, i to je ujedno i jedini podatak o južnom Jadranu koji se navodi u svim obrađenim studijama. Podaci o okolišu na mjestima zahvata uopće se ne navode jer niti ne postoje. Za pojedine studije su provedena neka kratkoročna istraživanja, koja ne pružaju relevantne podatke jer je u ekologiji ključno poznavanje najmanje jednogodišnjeg ciklusa. Ali uglavnom se koristi taj generalizirani opis južnog Jadrana kao oligotrofnog, što uostalom uopće nije točno o čemu svjedoče i neki znanstveni radovi. Zaključak je dakle da se procjene o utjecaju na morski okoliš u našoj županiji donose vrlo općenito i ustvari služe prvenstveno zadovoljavanju forme. Na istoj konferenciji je bilo i jedno izlaganje o procjenama utjecaja turizma na okoliš i zaključci su bili slični kao i naši. Pri tim procjenama se također zanemaruju razni važni dijelovi, poput rješavanja otpadnih voda, otpada i drugih nuspojava turizma. Što opet objašnjava ranije navedene češće pojave fekalnog onečišćenja ili stanje na obali…

Osim nemogućnosti kupanja posljedice ovakvog ponašanja su dalekosežnije pa smo se još početkom ove godine suočili s prisutnošću noro virusa iznad dopuštene razine u Malostonskom zaljevu. Kako tome stati na kraj?

Pojava norovirusa također nije tako neuobičajena, ali nezgodno je bilo vrijeme pojavljivanja uoči sv. Josipa i Dana kamenica pa je to tada bila popularna tema. Za Malostonski zaljev i uzgoj školjkaša, posebno kamenice koja je dobila i oznaku izvornosti te predstavlja zaista ekskluzivan proizvod, treba osigurati potrebnu zaštitu. Osim povremene pojave norovirusa, tamo još uvijek nije bilo većih onečišćenja, što, između ostalih posebnosti, ovo područje čini iznimno vrijednim. O važnosti ove proizvodne gospodarske grane vjerujem da ne treba govoriti i bilo bi dobro da se ona nastavi razvijati u sinergiji s turizmom. U Malostonskom zaljevu je zapravo već i postignut takav razvoj, da se kroz turizam proizvodi iz lokalnog uzgoja lakše plasiraju na tržište, a školjkarstvo uspješno nadopunjuje turističku ponudu. Nadam se da će tako i ostati, iako se bojim da bi turizam mogao prevladati ako nastavimo s neodgovornim planiranjem razvoja obalnih područja.

Koji je Vaš scenarij ako nastavimo ići ovim korakom? Hoćemo li postati još jedna žrtva vlastitog uspjeha?

Ja se nadam da nećemo, iako moram priznati da smo do sada imali i dosta sreće. U zadnje vrijeme se ipak sve češće suočavamo s posljedicama neodgovornog ponašanja i sve ih više osjećamo na vlastitoj koži. Nadam se da će to pokrenuti ljude da se odgovornije ponašaju, jer i kao pojedinci možemo pridonijeti očuvanju mora. Svi trebamo krenuti od sebe, a odgovornost trebamo tražiti i očekivati od onih koji donose odluke o gospodarenju morem i obalom. Do pomaka neće doći ni brzo ni odjednom, ali svi već danas možemo početi s promjenama u svom vlastitom ponašanju.

Iz tiskanog izdanja DuLista 25. rujna 2019. godine

Pročitajte još

ZOD NE ZNA ODGOVOR Zašto su uklonjene izvorne rešetke s prozora bivše zgrade SDK?

Iva Dedo

RASTE BROJ REZERVACIJA Francuzi najavili brojne aviolinije prema Dubrovniku

Dulist

Libertas pojačao broj polazaka autobusa na Šipanu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija