DuList IN

LUCIJANA I NATAŠA MARGARETIĆ ‘Sinjorine’ su posebne i sve im je ravno!

Karantena koja je uvedena zbog koronavirusa za većinu je bilo razdo­blje inspiracije. Tako i za našu sugra­đanku Lucijanu Margaretić. Njene slike ‘Sinjorine’ koje objavljuje na društvenoj mreži Instagram u kratkom su roku zaintrigirale javnost. Pitate se tko su te ‘Sinjorine’? I nas je zanimalo. Odgovor smo potražili kod ove 25-godišnjakinje koja nas je s majkom Natašom Marga­retić ugostila u svome domu, uz kavu na predivnoj taraci. Upravo joj je njena majka, također kreativac u duši, bila velika podrška u procesu oživljavanja Sinjorina, a nedavno joj se i priključila u stvaralaštu. Gospođa Nataša je odlučila Sinjorine oslikati na – kikare!


‘Sve mi je jednostavno došlo’
Sam lik ‘Sinjorine’ Lucijana je počela također stvarati tijekom koronavirusa.
— Kako smo svi morali stati doma, odlučila sam krenuti u nešto novo. Tada su nastale prve skice Sinjorina, a postu­pno sam došla do finalnog izgleda lika. Tijekom tog procesa, uvijek sam razmi­šljala kako ubaciti i Grad u cijelu priču. I uspjela sam. Slikam ga iz glave, na neki svoj način. Ali – opet je Grad. Upravo se većini ljudi sviđa kombinacija Sinjorine i Grada – govori nam Lucijana. Prije cijele ove priče nije znala što je zapravo njena strast i čime bi se htjela baviti. Završila je srednju školu za fizioterape­uta, a magistrirala je na Studiju resta­uracije i konzervacije na Sveučilištu u Dubrovniku. Izabrala je smjer tekstil, no jednostavno se nije pronašla u tomu.
— Sve sam živo promijenila, nisam se mogla pronaći do Sinjorina. Nisam sma­trala kako su to moji pozivi. Baš sam sad izišla kao – ja. Tijekom studiranja naj­draži mi je predmet bio slikanje. A, sli­kat’ sam uvijek voljela. Krenula bih pa odustala. Sve što sam slikala, nažalost, ne bih ni završila. Nisam imala adekva­tan pribor i materijal za slikanje. Mami bih ga uvijek krala ili bih nešto kupila. Nakon toga nisam imala inspiraciju jer sam sve to potisnula u sebi. Nakon dugo vremena sve je to ponovno izbilo iz mene. Ne znam kako, jednostavno mi je došlo – rekla je kroz smijeh.


To je to!
Ovo je za nju, kako kaže, baš ‘san snova’. I njena majka Nataša, koja je sudjelovala u cijelom procesu, izrazito je sretna obzirom da je Lucijana pronašla svoj umjetnički smjer.
— Crtala je Sinjorine neko vrijeme, i sjećam se kad sam vidjela onu pravu, rekla sam da je to to. Cijelo vrijeme sam je pokušala motivirati. Presretna sam što se našla i što je ona sretna i zado­voljna – kaže nam. Lucijana je zapravo kroz sve te prijašnje godine slikanja htjela stvoriti i imati svoj ženski lik.
— Htjela sam pokazati kako je svaka ženska osoba posebna na svoj način i da nije idealna – objašnjava nam Luci­jana svoju Sinjorinu. Gole grudi, dugi vrat, izražene obrve i puno kolora, samo su dio nerealnog portreta njene idealne žene. U početku joj se skice nisu uopće sviđale.
— Uvijek bih joj govorila kako su joj Sinjorine super, govorile bi joj i njene prijateljice. A, Lucijana je imala nevoljki izraz lica i govorila: ‘Ma ne valja’ – pri­sjeća se gospođa Nataša.
— Ljudi bi isticali: ‘Ajme kako ti je super’. Ja sam mislila da me zafrkavaju i lažu u oči – ističe nam kroz smijeh. Tre­nutno koristi akrilne boje, a isprobava i crtanje s markerima.
— Na samom sam početku slikala vodenim bojama koje sam imala doma i onim jednim kistom što dobiješ u paleti . Super su ispadale slike. Nakon nekog vremena sam naručila akrilne boje na Internetu, a sad sam kupila markere i flomastere – priča nam Lucijana. Koristi sve boje jer sve mora biti šareno.


— Samo da nije tmurno. Ali imala sam faze crne, odnosno slike su bile crne. I onda me samo nešto okrenulo na drugu stranu. Slikam ono što mi se trenutno nalazi u duši. Nemam ništa konkretno što ću crtati, samo stavim papir i kre­nem. I kako i ispadne, ispadne – navodi mlada umjetnica i dodaje kako su joj brojni rekli su joj radovi slični Pica­ssovim. Ističe kako je svakoj Sinjorini (iako je svaka posebna), izraz lica takav da im je sve ravno – ‘kolafjaka’. Poka­zuje nam primjer prikaz njene idealne žene koja leži na plaži, dok drži ciga­retu među prstima i pije coffee to go. Baš ‘kolafjaka’, promišljamo. Inače, tako se i trebala prvotno zvati njena stranica na Instagramu, ali kako kaže, ‘to je ime bilo zauzeto’. Sinjorine nisu, što je začudilo majku i nju.
— Nismo znali naziv, i onda što ćemo, kako ćemo, hajdemo nešto po dubro­vački. Spomenuli smo sinjorine, ali mislile smo kako taj profil postoji na Instagramu. Nestvarno mi je kako su se ljudi odmah počeli javljati s komenta­rima kako su im slike super – kaže nam gospođa Nataša i spominje kroz smijeh kako su svi pripadnici muškog spola komentirali prikaz golih grudi Sinjorina.
— Svi muški pitaju: ‘Zašto su sve grudi spuštene dolje?’. Nitko od žena to nije pitao (smijeh) – ističe gospođa Nataša, a Lucijana dodaje: ‘Pitaju i zašto nisu prpošne i okrugle. Njima je to šok’, govori mlada umjetnica.

‘Umjetnička crta’
Spomenuli smo kako se u cijelu kre­tivnu priču uključila i njena majka koja je počela izrađivati kikare s likovima Sinjorina i Grada.
— Kako je njoj krenulo, onda me ona natančila: ‘Hajde i ti’ – reći će gospođa Nataša. No, to nije bilo ništa čudno obzirom da je kreativnost njena neizo­stavna karakterna crta koju je usadila, ne samo u Lucijanu, već i u mlađu kći Maru koja trenutno studira solo pjeva­nje u Osijeku.
— Da sam ja imala nekoga da mi da savjet… To stvarno iznimno znači. Uvijek sam nešto crtala pa prestala. Nisam dugo vremena ništa radila. Meni mora izaći ta kreativnost. Kad se nešto skupi u meni, moram to izbaciti. Radila sam male anđele od jute. Nas tri u obite­lji smo umjetničke duše, a muž nam je velika podrška. Zajedno smo u ovome i nadam se kako će cijela priča ići samo na bolje – ističe gospođa Nataša. Osim kikara, u budućnosti žele izrađivati majice i torbe s vlastitim ilustracijama. A Lucijana navodi kako bi htjela imati i svoju izložbu. Držimo fige njoj, gospođi Nataši i Sinjorinama.

POTPIS
Zašto Puc?
— Baš je ispalo nekako slučajno. Kad se potpisujem, to traje dugo. Jednom sam išla napisati LUC… I onda je to L ispalo kao P. I tako mi se svidjelo kao Puc. Eto, to je neko umjetničko ime – naglašava Lucijana.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 1. srpnja 2020.

Pročitajte još

NAŠA TERE IMA NOVU PJESMU ‘Naježim se svaki put dok je pjevam’

Dulist

Županijska vina nagrađena s osam srebra i četiri bronce na Decanteru 2020.

Dulist

Od sočnih odrezaka do tradicionalnih slastica, pred nama je tjedan za svačije nepce

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija