Lokrumskim vatrogascima 2020., istaknut će, u mnogočemu je posebna. Osim što ih je uslijed epidemije koronavirusa zaobišla turistička gužva pa im je smanjena količina posla, ove godine obilježavaju dva desetljeća od osnivanja postrojbe. Posjetili smo ih proteklog tjedna na njihovom radnom mjestu gdje nas je s osmijehom dočekao zapovjednik Vlaho Brautović. Sklonivši se od rujanskog sunca pod odrinom vatrogasnog im doma, ispijajući kratku kavu pretresli smo otočke aktualnosti, ali i prisjetili se događanja proteklih dvadeset godina djelovanja. Naime, kako napominje Brautović, obveze vatrogasaca, k tome lokrumskih, nisu malene. Gašenje vatre tek je djelić onog što obavljaju. 24 sata 365 dana u godini pune su im ruke posla. Organizirani su u dvije smjene po 12 sati te ih je danas tu zaposleno ukupno 16.
Posjetitelje prevari veličina otoka
-Ove sezone za razliku od prijašnjih izostali su požari. 2019. imali smo manji u Botaničkom vrtu, a prije pet, šest godina zapalila se livada. Također, 2007. tijekom noći buknula je vatra u podrumu samostana. Ipak, većinu vremena nam oduzimaju medicinske intervencije. Od slomljene bedrene kosti do otkinutog prsta, bilo da je riječ o domaćima ili stranim posjetiteljima, svojim gumenjakom prevezemo ih do Velikog mula gdje ih čeka vozilo Hitne pomoći. Ove godine smo imali možda četiri do pet slučajeva i nadam se da ćemo stati na tom broju jer je lani on bio iznad 20 – objašnjava nam Brautović. U svakodnevne zadaće, mada je sve jasno naznačeno putokazima, spada im davanje uputa gostima. Otok nije mal, komentira Vlaho Brautović. Lokrum ima ukupno 72 hektara. Kad ga promatraš iz Grada prevari te njegova veličina.
-Tek kad kreneš u šetnju, shvatiš – iznosi. Tijekom priprema za predsezonu tako očiste i do 30 kilometara puta što je, naglašava, velika površina. Nije neuobičajeno da se ljudi izgube. Često ih zovu na telefon jer je njihov broj naveden na obavijesnim pločama. Baš prije tri godine, prisjeća se, u suradnji s HGSS-om spašavali su profesionalnog penjača koji je zapeo na stijenama iznad špilje na južnoj strani otoka. Turisti podcjenjuju opasnosti, dodaje. Kad zapuše maestral nepromišljeno ulaze u more, a dovoljan je jedan val da im prisjedne boravak. Nažalost, tijekom dva desetljeća zabilježili su sedam utapanja među kojima i ono kajakaša na potezu od uvale Portoč do Nudističke plaže. Kako bi imali na oku sve aktivnosti koje se zbivaju služe se s trinaest otočnih kamera dok je ona vatrogasna stacionirana na brdu Srđ.
-Pratimo na rivi nelegalna iskrcavanja. Mladost dođe s barkama. Dosta ih se prebaci i s jahti. Žele trčati. Također, ljudi zaborave kad je zadnji brod pa po njih šaljemo prijevoz. Neki su čak dolazili s ruksacima jer su mislili prenoćiti – priča nam ovaj zapovjednik. U patroli otokom su redovito, kaže, te imaju točan tjedni plan rada. U ponedjeljak, primjerice, provjeravaju pumpe, u utorak izolacijske aparate s tlačnim zrakom, a srijedom su na gumenjaku. Iako je za očekivati da im je u protupožarnoj sezone, dakle od 1. svibnja do 1. listopada, tempo najjači, upravo nakon započinje pravi posao održavanja. Zbog potkornjaka tako su morali lani ukloniti 33 stabla te ostatak zaštiti. Glavobolju im zadaje i snažan vjetar. Drveće je ovdje prirodno nakošeno, govori Brautović, pa kad ga natopi kiša i zapuše bura bude zadataka na pretek.
Uvijek na dužnosti
Ključ je stoga disciplina koje u njihovim redovima, uvjerava nas, ne nedostaje. Unatoč tome što su povlašteni ovakvim radnim mjestom, okupati se ne smiju pa čak ni u pauzi što zna biti veliko iskušenje. Odmor zato koriste za osvježiti se tekućinom jer je doista napor čitavo vrijeme biti na terenu po visokim vrućinama. Moraju i prezalogajiti pa u kuhinji, kao vatrogasnoj smjeni, smijući se iznosi Brautović, svatko ima svoja zaduženja. Osobno ne kuha, dodaje, ali može pojesti. Od imendana i rođendana, potom svadbi i rođenja djece, Božića i Novih godina, pripreme tratamenata. Naime, sklopili su prijateljstva koja traju unatoč protoku vremena. Kad je fortuna ovdje zajedno ‘zaglave’ po nekoliko dana.
Ispočetka, priznaje, Vlaho Brautović, nije im bilo svejedno prenoćiti. Otok bije glas o prokletstvu. ‘Uši su ti kao u slona. Sve osluškuješ. Ali, čovjek se navikne’, otkriva nam ovaj zapovjednik. Nije praznovjeran, no ipak je provjerio jesu li bile istinite priče o duhu u tamošnjem samostanu kojeg je navodno krajem 2010-ih zabilježila sigurnosna kamera. Bila je to samo igra svjetla i sjena, odmahuje glavom. Doduše, nastavlja, kad je večer bez Mjeseca, ne možeš hodati bez baterije, a tada nije neobično susreti kakvog slučajnog prolaznika koji je propustio zadnji polazak broda. ‘Streseš se jer nisi nikoga očekivao’, dodaje. Krikovi paunova i komešanje zečeva podvlače strah. Na Lokrumu, podsjeća nas, živi i obitelj sova. Kad love može se čuti vriska životinja.
No, sve je to u opisu službe. Raditi u ovakvoj oazi mira i tišine, objašnjava, povlastica je. I kad nije na dužnosti dolazi s obitelji ovdje puniti baterije. Odgusta je popričati s našom čeljadi kojoj je ovo, iznosi, posljednje utočište jer je većina kupališta na kojima su se do sada kupali pod hotelskom ili ugostiteljskom koncesijom. Često im kad su u potrebi pomognu. Od pronalaska izgubljenog predmeta do djeteta, uvijek su im od ruke. Dok razgovaramo pokazuje nam SMS poruku koja je nedavno pristigla na njegov mobilni telefon. Gošća iz Rijeke zahvalila im se što su joj potražili sat-narukvicu kojeg je zametnula njena kćer. Nakon karantene zbog epidemije koronavirusa, napisala je, bilo joj je pravo osvježenje doći ovdje – ‘Svi ste ljubazni, veseli i nasmijani. Samo takvi ostanite!’ – zaključila je.
‘Kao obitelj smo!’
26-godišnji Ivan Kelez na Lokrumu počeo je raditi u veljači ove godine. Obuku za vatrogasca prošao je prije pet godina nakon čega je sezonu proveo u jednom dobrovoljačkom društvu. Iako se rijetki odlučuju na otok kao radno mjesto, ni sekunde, kaže Kelez, nije požalio na svoj odabir. ‘Ekipa je odlična. Kao obitelj smo. Kad nema gosti lijepo je prošetati. Radimo u opuštenoj atmosferi’, ističe. Epidemija koronavirusa nije im, naglašava, otežala rad. Ionako su uvijek radili sa zaštitnom opremom, a ove godine su samo nadodali maske. U slučaju najgoreg, tj. zaraze, organizirali su se pa nema straha kako će posao funkcionirati.
‘Imam oko četiri tisuće fotografija u mobitelu’
Srđan Vrdoljak PR je među lokrumskim vatrogascima. Mada od kamere uglavnom bježi, stati iza njenog objektiva mu je zadovoljstvo koje se iz novopronađenog hobija pretvorilo u dio službe. Facebook i Instagram profili koje održava prepuni su fotografija koje svakodnevno nastaju. U mobitelu, priznaje, ima ih oko četiri tisuće, a tijekom godina prikupio ih je, uzvikuje, milijune. Nažalost, većinom su otišle u ropotarnicu povijesti jer mu se pokvario hard disc na kompjuteru. Od tada naučio je svoju lekciju, a kao dio proslave obljetnice osnivanja postrojbe ne isključuje napraviti kronološku izložbu. Naime, tu je od početka. Dio je prvog podstava postrojbe koju su u travnju 2000. uz njega činili Vlaho Brautović, Tonči Kirigin, Frano Medo, Tomi Margaretić koji se pak pridružio čuvarima prirode te umirovljeni Vilson Kužnin.