Crtice iz Konavala

Ljubav jedne Cavtajke (I. dio)

Godine 1933. dubrovački gimnazijski profesor povijesti i zemljopisa Vlaho Kojaković (1900. – 1981.) izdao je knjižicu pod naslovom „Romantična ljubav jedne Cavtajke iz XVIII. stoljeća“. Tu istu priču, koja me zaintrigirala, u nešto sažetijem obliku moguće je pronaći u Kapetanićevoj i Vekarićevoj knjizi „Konavoski rodovi 1“. Priča potvrđuje pravilo kako ljubav i strast u svakom razdoblju ljudske povijesti nema granica. Protagonist spomenute priče je Marija Vacchetti, koja je potjecala iz poznate cavtajske obitelji. Marija se rodila 1744. godine, majka joj se iza smrti muža preudala za Ivana Šodrnja (Soderini). Već su je s 12 godina obećali za udaju pomorskom kapetanu iz Cavtata Matiji Palikući. No, odnosi između majke i očuha i Marije s druge strane, nisu bili sasvim dobri.

UKROĆIVANJE PRESLOBODNOG DUHA
Poznato je kako je majka zajedno s očuhom maltretirala Mariju, dok se prema mlađoj kćeri odnosila uljudnije i skladnije. Možda se majka ponaša „strogo“ prema Mariji jer je željela ukrotiti njeno preslobodno razmišljanje za ono vrijeme. Sigurno je Marijin način razmišljanja bio uzrok čestim nesporazumima u obitelji, pa je Marija nemalo puta bila i fizički zlostavljana. Rana vjeridba očito je bila majčina želja kako bi Mariju što prije ukrotila i prisilila na obiteljske obveze koje su je trebale smiriti. Ali kako to obično biva prevelika stega i prisila kod mladog čovjeka rađa još žešći otpor. Marija nije voljela Matiju Palikuću, kojem su poslovi išli vrlo loše, te mu je imanje propadalo. Nikola Casilari iz Cavtata bio je odabranik Marijina srca, on ju je čak i zaprosio, ali to je njena majka grubo odbila. U ugovoru o vjeridbi Marije i Matije stajalo je kako se Marija ima udati za Matiju Palikuću uz miraz od 800 dukata i nešto zemlje koju će Marijina obitelj dati Palikući. Nakon što je potpisan ugovor kojim je zapečaćena Marijina sudbina, Matija je otišao na putovanje brodom i u namjeri kako će po povratku oženiti zaručnicu. Tako 1767. godine Matija požuruje vjenčanje kojem se Marija i dalje protivila. Koliki je bio njen otpor svjedoči i vjenčanje koje se nije dogodilo, kao što je to uobičajeno u crkvi sv. Nikole u Cavtatu, nego u Marijinoj kući uz asistenciju Marijina strica don Paska Vacchettia koji je obavio obred vjenčanja. Taj se čin zbio u privatnoj kući jer je postojao strah kao će mladenka javno odbiti mladoženju što bi bila velika sramota. Nakon što je vjenčanje obavljeno mladenci su ostali tri mjeseca živjeti u Cavtatu. No, majka je željela da Marija bude što dalje od Nikole Casilaria, pa su se mladenci preselili u Dubrovnik.

PREPIRKE I SVAĐE
Marijin se život među novom obitelji nije mnogo razlikovao od prijašnjeg. Prepirke i svađe bile su česte, te je nerijetko dolazilo i do fizičkih obračuna. Nakon nekog vremena bračni par se vratio u Cavtat. Jednom prilikom se Matija potužio Marijinoj majci na odnos Marije prema njemu. Potom je razljućena majka udarila Mariju koja je, otrčavši u suzama na kat, skočila kroz prozor. No, ostala je živa bez težih posljedica. Nedugo iza toga Matija je otplovio na Istok, a Marija mu je u međuvremenu rodila sina IvaMarka Palikuću. Nakon što se Matija vratio s putovanja preselili su se u novu kuću, ali ni tu nije bilo skladnih odnosa. Nastavljene su uobičajene svađe i nesporazumi. Marija je 1772. rodila kći koja je već iduću godinu preminula, te je pokopana u crkvi sv. Nikole u Cavtatu. Vjerojatno je Marijina bračna situacija bila dodatno otežana tom tragedijom, pa je molila dubrovačkog nadbiskupa da razriješi njeno i Matijino crkveno vjenčanje. No, majka je to spriječila vjerojatno ucijenivši je oduzimanjem sina kojeg su joj kasnije vratili. U međuvremenu Matija ponovno odlazi na more. Dok Matije nije bilo u Cavtatu, Marija se upoznaje s Dubrovčaninom Pavom Lupisom koji je bio službenik kod cavtatskog potkneza, a usto se bavio i trgovinom. Marija je ubrzo u tom prijateljstvu pronašla utjehu, pa se pomalo to poznanstvo pretvorilo u ljubav. Marijina majka primjećuje što se događa te pokušava spriječiti novi skandal ali ubrzo umire, te tako više nitko nije mogao spriječiti Mariju u njenim namjerama.

Pročitajte još

Orhan Pamuk, turski nobelovac i Jakov Pervitić, kartograf iz Konavala

Božo Lasić

Veliki rat, Božićni mir, Bečka filharmonija, Konavle i Mihovil Nikolić

Božo Lasić

Nikola Primorac – prvi na svijetu u maloj brodici preplovio Atlantik

Božo Lasić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija